bit ce da se druzim sa "cudnim" ljudima jer su nase price o djeci vecinom u saljivom kontekstu..."nadmecemo" se ko je noc prije izgubio vise zivaca tjerajuci ih u krevet...(ovo je polusala)
misljenja sam da ljudi traze zajednicke teme i ako im je prva vidljiva dodirna tocka- roditeljstvo, da (za pocetak) pricaju o tome a onda, ovisno o kliku, prosiruju teme. rijetko kad nalazim na samo hvaljenja, obicno su to dijalozi koji zavrsavaju sa pitanjem "kako je to kod vas" i baziraju se na izmjenama iskustva.
mene vise smeta kad nakon vrtica u parku slusam kako je koje dijete zlocesto i kako ne moze biti ko neko drugo. meni je u tim situacijama neugodno kad ja moram hvalit tudje dijete jer vlastiti roditelj ne vidi njegove vrline...
ako sa nekim pricam samo i iskljucivo o djeci, znaci da se nismo pomakli sa one prve tocke i da se sve svodi na cakulanje i ubijanje vremena. primjer roditelja u parku nakon vrtica koji su tu samo u prolazu kroz moj zivot.