Već dugo, predugo nisam bila na ovom forumu, danas sam nešto svratila i ovo je tema koja me baš zaintrigirala, prvo zbog autora, njegov sarkazam i ciničan pogled na svijet mi je uvijek intrigantan i drugo, uvijek, oduvijek sam smatrala najnajdosadnijim mogućim načinom provođenja vremena - pričanje iliti monolog dvoje ili više ljudi - koje dijete je kad reklo ovo, a koje ono i koje je što jelo, i dobilo antibiotik, i ne znam šta sve ne,
ali ne mislim pritom na izvlačenje pokojeg bisera koji iz dječjih usta zna zvučati briljantno, naprosto filozofski genijalno, nego mislim na beskrajno dugo naklapanje o banalnostima, ispraznim, tupim i dozlaboga dosadnim tričarijama.
Dok još nisam imala djecu smatrala sam da su mame koje samo o tome pričaju naporne i dosadne, jednostavno crpe energiju slušača.
S veseljem sam ustanovila, kad sam dobila djecu, da i dalje imam isto mišljenje i da i dalje bježim od takvog društva.
Volim razmijeniti pokoju potrebnu informaciju, ako sam u nedoumici glede zdravlja, razvoja, nešto što mi se čini da ne mogu sama riješiti.
Ili na načelnoj razini raspraviti o nekim odgojnim metodama, čisto da razmislim o svojim postupcima.
Volim, ako je baš takva prilika, ispričati i pokoji dječji biser, ali samo ako je dio već započete teme, koja nije iz rubrike "o djeci-satima i satima bezveze".

I MM i ja smo ponosni na djecu, ali mislim da zbog toga ne bismo trebali biti udavi.
Najgorom gluposti oduvijek smatram pozivanje na dječje rođendane ljude koji nemaju djecu, svejedno žele li ih imati ili ne.
Meni su dječji rođendani bili dosadni i prije, a dosadni su mi i sada, idem na njih i "obavljam" ih zbog djece i trudim se njih razveseliti, ali da nemam djecu, nema šansi da bih se pojavila na nekom tako dosadnom skupu.
S olakšanjem sam ustanovila da moje dvije najbolje prijateljice o svojoj djeci pričaju kao i ja, ono što nas obje zanima, kratko razmijenimo informacije, a ne davimo jedna drugu glupostima, kad već imamo milijun tema za razgovor ....
One (poznanice) koje su mi i inače dosadne i s kojima ni inače nemam dvije suvisle i pametne za razmijeniti, kao što su dosadne s drugim temama, dosadne su i s ubitačnim pričama o djeci.
Isto kao što su dosadni muški koji stalno pričaju o auto-gumama, felgama ili šta su sad zaokružili u sportskoj kladionici.
Ovdje je već vjerojatno svašta dobroga rečeno, kaskam ko i obično, no baš nemam vremena za čitanje sve četiri stranice, pročitat ću idućih dana....rado.