Radi scene

[VGmama]

Frogice držim ti fige da izdržiš i da ne izgubiš živce. Potpuno te razumijem, imam osobnog iskustva u takvim prilikama. Nažalost ponekad se to i dan danas dogodi. Tada se osjećam tužno, nemoćno, posramljeno. Teško je ostat hladne glave. Ponekad si razmišljam e da mi se vratiti u te dane kada je sve poćelo. Gdje smo pogriješili? Svatko je pomalo kriv? Mislim da je najgore za dijete da ga se odmah kažnjava na način da ga se makne u sobu i da ono tamo sjedi samo i samo se bori sa svim tim osjećajima. Svi smo različiti i različito reagiramo. Savjetujem ti da muža pošalješ u šetnju kada slijedeći puta dođe do dernjave kada dijete nemože dobiti ono što želi(kod nas je bilo obrnuto i mogu ti reći da je šetnja bila svima od koristi). Vjeruj mi čim prije nauči da je tvoja zadnja (u smislu ako si rekla ne, onda neka to ostane ne) biti će bolje za sve. S vremenom će sve sjesti na svoje mjesto. Ti i tvoj muž morate o tome puno razgovarati i nači način kako reagirati jer samo zajedničkim snagama možete dalje. Vjeruj mi da treba puno, puno živaca, puno razgovora i naravno ljubavi i želje da pomognete vašoj djeci da vas čuju i da nauče da neke stvari nisu moguće odmah. Nemoj govoriti da mu auto nemožeš kupiti jer nemaš novaca, ali može dobiti slatkiš ili nešto drugo jer on ne zna razlikovati visinu i količinu novaca kojom raspolažete. Izbjegavaj dučane i kupovanje s djecom ako dolazi do scena nakon što doma sve dogovorite po što idete i što možete kupiti. Neka jedan roditelj čuva djecu dok drugi obavlja kupovinu. Sretno!!!

[pomikaki]

Savjetujem ti da muža pošalješ u šetnju kada slijedeći puta dođe do dernjave kada dijete nemože dobiti ono što želi

Slično ovako, kad mojoj krene drama ja je odvedem ili odnesem dalje od publike, i od bilo koga tko će se miješati. Čak i ako taj drugi ima slično mišljenje čim se počnemo oko djeteta koje urla još i mi pregovarati, odmah je još teže. Onda pustim da prođe prvi nalet bijesa, pa počnem neke dogovore. Pitam je što bi zapravo htjela, dam do znanja da sam shvatila, kažem što me u njenom ponašanju (ali samo trenutnom ponašanju, bez generaliziranja) smeta i zašto ne može to što hoće. Ako mi padne na pamet ponudim alternativu (dobit će kasnije, ili nešto drugo). Ili kažem da ćemo morati kući (ako nismo kući). Sve između urlika

Kasnije kad se smiri još malo popričamo o tome, na sličan način samo mirnije, da sredimo dojmove i utvrdimo pravila za idući put.
S mm-om također sređujem dojmove naknadno, on je isto tip koji bi radije udovoljio i popustio. Također je znao meni prigovarati kad ona krene u dramu, zapravo od nervoze traži krivca. To smo već dosta sredili, čini mi se. Ja sam se sva potkovala stručnom literaturom, pa ga lako potučem u raspravi, ali kad je mir u kući