Frogice držim ti fige da izdržiš i da ne izgubiš živce. Potpuno te razumijem, imam osobnog iskustva u takvim prilikama. Nažalost ponekad se to i dan danas dogodi. Tada se osjećam tužno, nemoćno, posramljeno. Teško je ostat hladne glave. Ponekad si razmišljam e da mi se vratiti u te dane kada je sve poćelo. Gdje smo pogriješili? Svatko je pomalo kriv? Mislim da je najgore za dijete da ga se odmah kažnjava na način da ga se makne u sobu i da ono tamo sjedi samo i samo se bori sa svim tim osjećajima. Svi smo različiti i različito reagiramo. Savjetujem ti da muža pošalješ u šetnju kada slijedeći puta dođe do dernjave kada dijete nemože dobiti ono što želi(kod nas je bilo obrnuto i mogu ti reći da je šetnja bila svima od koristi). Vjeruj mi čim prije nauči da je tvoja zadnja (u smislu ako si rekla ne, onda neka to ostane ne) biti će bolje za sve. S vremenom će sve sjesti na svoje mjesto. Ti i tvoj muž morate o tome puno razgovarati i nači način kako reagirati jer samo zajedničkim snagama možete dalje. Vjeruj mi da treba puno, puno živaca, puno razgovora i naravno ljubavi i želje da pomognete vašoj djeci da vas čuju i da nauče da neke stvari nisu moguće odmah. Nemoj govoriti da mu auto nemožeš kupiti jer nemaš novaca, ali može dobiti slatkiš ili nešto drugo jer on ne zna razlikovati visinu i količinu novaca kojom raspolažete. Izbjegavaj dučane i kupovanje s djecom ako dolazi do scena nakon što doma sve dogovorite po što idete i što možete kupiti. Neka jedan roditelj čuva djecu dok drugi obavlja kupovinu. Sretno!!!