Draga Zdenka,
hvala na odgovoru i lepim željama i najviše na tome što misliš na mene. Mi smo vrlo poletno ušli u čitavu priču oko usvajanja. Nismo se bunili zbog toga što se ocenjuje naša podobnost, ni upoređivali sebe sa ljudima koja imaju biološku decu, a u najmanju ruku ih nisu zaslužili svojim postupcima ( nažalost vrlo često čitamo ili gledamo na TV-u primere zlostavljane dece i susrećemo se sa frapantnim podatkom da je u proseku ovde svaka 3. žena žrtva zlostavljanja, pa kako onda da se dete oseća sigurno u takovoj "porodici" ?). Shvatili smo da, smo, mi usvojitelji, kategorija za sebe i su provere stručnih službi neophodne. Imali smo i školu roditeljstva i trudili smo se da tu naučimo što više, bili smo sa jednim parom, uz psihologa i stavljani u razne hipotetske situacije, svako od nas četvoro je davao svoje viđenje situacije, kao neka vrsta male radionice.
Problem je što dete ne dolazi, ja sam intenzivno pisala i na ovom i na drugim forumima u jednom peridu, nazovimo ga prvim periodom čekanja, razmenjivala iskustva sa ženama koje su usvojile decu, računajući da će mi biti dragocena. Međutim sve se odužilo, a ono što nas brine je i starosna granica. Iluzije da ćemo dobiti bebu nismo ni imali, jer spadamo u grupu starijih usvojilaca, pa smo se prilagođavali situaciji. Naravno da smo otvoreni prema svim mogućnostima, pa i prema bebi, mada se bojim da ćemo teško upasti u tu grupu. Svesni smo i da usvajanjem starijeg deteta gubimo deo roditeljstva, a to dete je već izgubilo dragoceno vreme koje je moglo provesti u porodici umesto u domu. U tom smislu nema ni raznih maštarija, granica koju smo stavili, a isto i pol deteta daju nebrojene kombinacije, pa od mašatanje nema nikakve koristi i mislim, kao što si i ti napisala da može samo da škodi, ako se mašta i realnost ne poklope, a šanse za takvo nešto su samo teoretske.
Jedno vreme me nije bilo na forumu, a ovo ponovno pisanje vidim kao neki dobar znak u svakom pogledu.
Konačno, nadam se da ću moći sa vama da razmenjujem i stvarna iskustva i da ćemo mi čekalice "preleteti" u jato roditelja. Ja bih rado sve sama prebacila, nažalost nemoguće je odjednom.
Još nešto, hvala ovom forumu, moderatorima na trudu i članicama koje nesebično dele svoja iskustva sa drugima. U Srbiji se, iz nekog razloga, jako malo piše o usvajanju, ovakvi podforumi često i ne postoje ili su slabo posećeni, tako da je "Roda" postala svojevrsno pribežište za sve nas koji imamo potrebu da razmenjujemo iskustva, a nismo mogli da nađemo mesto na kojem bi to činili.