 |
|||
grljenje u vrtiću
moj dečko je u vrtiću počeo jako izražavati osjećaje,grli djecu, pusne frenda, frend mu se rasplakao i rekao da se dečki ne ljube, e sad, tete su mi rekle da rade s njim n tome da neko ne voli da ga se grli, ja sam pokušavala ragovarati, ondami ga je žao kad mi kaže, ja njih volim, kako da to riješimo nježno
Ah, nikako...
Dijete je doraslo do toga da ima nekih bitaka koje ni mama ni tete ne mogu izboriti za njega.
Ako neko drugo dijete ne voli grljenje i to jasno kaže tvom sinu, jedino što možeš je da mu objasniš DA SU LJUDI RAZLIIČTI, netko voli čokoladu, netko voli sirni namaz, netko voli grljenje i dodir, drugim ljudima to nije fino ni ugodno...
Ako ne prihvati objašnjenje, svejedno će ga kontakt s drugom djecom naučiti što je to osobni prostor i da to treba poštivati (moj mlađi i dan danas dobiva rogove kad mu netko dođe preblizu, a ja ga debelo razumijem). Moji su odavno čuli da se drugim ljudima bez dozvole/poziva ne prilazi na udaljenost manju od ispružene ruke. Moj stariji je to teško shvatio, ali je doživio da puno puta bude odgurnut, pa je na kraju ipak naučio. Čak ga je i brat znao odgurati kad bi mu se unosio u lice. Treba naučiti poštivati tuđe granice. Ako ne milom, onda silom. Nema tu nekih posebnih nježnosti.
Uostalom, da je tvoje dijete drugačije (a bilo je takvih priča ovdje) i da ga smeta kad mu druga djeca ulaze u osobni prostor, što bi učinila da ga zaštitiš? Ne možemo biti oružnici svojoj djeci cijeli život (i ne trebamo). Puno toga oni nauče bez nas, u interakciji s drugom djecom/ljudima. I Ovo je baš jedan takav primjer. I zato vrtić zlata vrijedi. Moja oba sina naučila su to na vrijeme i sad su njihovi socijalni kontakti na primjerenoj razini. Znaju se obraniti od nasrtljivih kontakata (čak i kad se tako izražava naklonost), a znaju i procijeniti koliko je njima dobro, a koliko previše bliskosti. NIsmo ih mi tome učili. Čopor ih je naučio. AKo želiš biti dio grupe, poštuj potrebe drugih!
ovo potpisujem.Peterlin prvotno napisa
Ja sam bila u suprotnoj situaciji. Često kad dođemo u vrtić jedna djevojčica dođe i zagrli Sunčicu, a ja vidim da to njoj malo smeta. Htjela sam objašnjavati i Sunčici i toj djevojčici, ali vidim i da se tete ne mješaju puno, djeca moraju naučiti (na lijep način, nadam se) jedni drugima dati do znanja što im smeta, a što ne.
Erik se voli griliti i ljubiti, ne samo sa ostalom djecom u vrtiću, nego i sa tetama.
Vidim da mu tete dozvoljavaju da se s njima grli i ljubi, ali djeca naravno kako koja ili uzvrate ili bježe. Govorim mu stalno da nevoli svatko da ga se grli. Naravno povrijeđen je kad mu netko ne uzvrati zagrljaj ali što se može. Mora naučiti da nisu svi isti i da ne voli svatko da se grli i ljubi.
filip se mrzio grliti i ljubiti, pa smo vodili drugu bitku. sad je bolje, ali još uvijek zna biti incidenata. mislim da treba ponavljeti: svatko je različit. ja sam pokušala tvrditi da se obožavam ljubiti i on danas još u to vjeruje (iako sam od osoba koje se slede kad dođu npr. rođaci pa se svi sa svima ljubimo)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom