Čestitke dečkima!

Trenutno me muči sve toplije vrijeme i izlasci van. Naime, ne mogu ih pohvatati!!!
Dvorište nam je neograđeno, ali i ako odu na cestu nije problem jer smo zadnji u ulici i nema prometa, problem je što se oni uopće ne boje izgubiti me iz vida (imaju 18 mj.) i odoše svatko na svoju stranu, a dečko bi i trčao nizbrdo.

Negdje sam čitala da se u toj dobi ne odvajaju od roditelja, a moji ni na igralištu punom nepoznatih ne gledaju gdje sam ja, samo odoše, a ti mama trči i hvataj.

Zaključak: ne izlazimo nikamo sami! (a puno smo sami)

Ogradili smo terasu pa budu vani, ali to nije to. Vole se voziti u kolicima, ali imamo takvih uzbrdica da mi ni to nije lako samoj, a obavezno zaspu pa pokvare dnevno spavanje.

Kad će to proći? Utješite me!