nisam, ne brini!

Gle, u principu se svi slažemo, majčino mlijeko je najbolje i nezamjenjivo!
Pokušala sam objasniti zašto sam pristala na "pojačavanje" obroka... Zato što je moje prvo dijete s mojim mlijekom slabo napredovalo na težini (al kao što sam rekla, to mi je bilo OK jer je ipak napredovalo) a blizanci su na mom mlijeku gubili! Valjda vam je jasno da bi mi bili još u bolnici da sam inzistirala samo na mom mlijeku.

I pedijatri i svi u bolnici su me poticali na DOJENJE, zbilja jesu. Dr. koji nas je vodio osuđuje majke koje se ne trude oko dojenja i prije poroda me pitao kakav je moj plan. Kao što sam rekla, blizanci nisu imali snage cicati + bili su u inkubatoru pa sam već prvi dan nakon poroda krenula pripremati dojke za njh... Grijala, masirala, izdajala se i svaku kap tražila da im odnesu... To nije bilo dovoljno, 6-7 dana bolnice, gubili su na težini... tek tad su me (i dalje smatram dobronamjerno) savjetovali da "pojačamo" obrok.

Osobno za mene je to bio poraz, teško mi je palo, ali u razgovoru s doktorom i sestrama dogovorili smo se da krenemo s tim pa kad dođem doma da pratim kako napreduju i ako smatram da je moguće prebacim ih na dojenje, ukinem AD...
Ne vidim ništa loše u tome.

Što se tiče reakcije osoblja, smatram je nepotrebnom jer ne propaagiram ništa nego razmjenjujemo iskustva kao što sam naziv teme kaže...
Ovdje sam iz istog razloga kao i svi vi, pokušavam izdajanjem povečati količinu mlijeka i što više svog mlijeka a što manje ADa nuditi blizancima. Sad se bojim išta i pitati da me se ne napadne. :/