Da, svi izazovi su riješivi...
Iskreno, kako god bilo teško, istovremeno je (ili koji sat ili dan poslije) i lijepo.

Prošli sam tjedan npr. bila sama kod kuće sa njih petero... M. krenuo u 3. razred, P. prvašić, K. ostala doma i imala temperaturu, a M. i M. standardno malo spavaju i puno doje. I sve je funkcioniralo. Bilo je i skuhano i spremljeno i organizirano, još sam stigla i hrpu priprema napraviti za neke druge obaveze što uključuje sate provedene za računalom.... treninzi, ma sve je bilo super....
A onda je došla svekrva, kao meni u pomoć... nastala je pomutnja... iskreno! Ne kužim, kao da se dogodi raspad sistema.... OK, bilo je skuhano, cure su imale više pažnje, ali sve ostalo... kaos. Jer ona ne bi da djeca plaču, ne moraju spremati, jer ona će... (a nosa M ili M na rukama, pa je to onda tek navečer kad legnu), pa sto puta ih nudi jelom (kad sam sama s njima onda su jadni gladni i žedni)...
Tako da sam zaključila da nam je najbolje kad smo sami, bez obzira koliko dana je MM na putu.

A sad malo o mojim problemima... cure užasno malo spavaju... svega dva puta po danu, vrlo kratko, manje od pola sata... noću se bude svakih dva-tri sata, ali naizmjenično...u začaranom krugu smo...
još nismo počeli dohranu, ali svaki moj pokušaj u zadnjih tjedan dana da im dam malo sokića ili jabuke na žličicu je neslavno propao...