Mi vikendom svi skupa pijemo kavicu. Tako moj B dobije onu Alnaturinu 'divku' sa zobenim mlijekom (bude fino slatko). To je 'kava za djecu' iako ju i ja uglavnom popijem. To nije nešto što mu treba (čak ni ja nisam ni kavopija, ni mlijekopija), nego nam je to neki slatki ritual.
Inače, nisam za to da se dijete vara, ali mnogi (pa i ja) neke namirnice vole na određeni način i u određenim kombinacijama. Ja sam godinama odbijala kelj, poriluk i mahune (doma su se uvijek jeli na čušpajz), sve dok ih nisam sama sebi počela pripremati na neke nove načine. Desilo se da sam ih toliko zavoljela da se sad moja mama čudi kako ih jedem čak i u čušpajzu. Tanka je linija između 'uvaljivanja i kamufliranja' i proširenja ponude, ali mislim da ju svatko za sebe može prepoznati.