Evo, mom je mišu dana takva dijagnoza na Goljaku. Sljedeći tjedan krećemo s vježbanjem. Iskreno-meni tamo na Goljaku nitko ništa ne govori i ja nemam pojma što ta dijagnoza znači. Je li netko imao sličnu dijagnozu?

Sad, meni se čini da ne znaju što bi rekli pa kažu eto da je to. Prvo- uzv mu je rađen jednom u rodilištu i 2 puta na Goljaku. A on sad ima 3 mj. Sva 3 puta je bio savršen. Kako je on nakon poroda bio na kisiku, kaže doktorica da takav uzv nemaju ni bebe koje nisu bile na kisiku.

Drugo-majčinski mi instinkt govori da se moje dijete ne treba svrstavati u kalupe jer svako je dijete različito. Moja dvogodišnja curica je bila totalna suprotnost i motorički sve prerano napravila, ali me je ona više zabrinjavala nego on. Iz razloga jer je bila puno nemirnije dijete, uvijek nezadovoljna, plačljiva, razdražljiva. A momak se samo smije, uvijek je zadovoljan, ništa se ne žali, stalno nešta guguče....djeluje mi kao teška hladovina, kao da ga za sve boli ćošak i kao da je teški optimist I sve se može polako...tako i on polako ide u toj motorici.

Ono što neuropedijatricu najviše buni je što kad dođemo tamo neće da nas fiksira pogledom, a kamoli da nas prati. 2 puta smo već bili i 2 puta nas je uredno izignorirao I nas i igračke i sve ostalo. Gledao je slike na zidu. Ono što je meni smiješno je kada sam rekla da ga trenutno zanimaju slike na zidu, neuropedijatrica je rekla da "on nije u toj razvojnoj dobi da primjeti slike na zidu". Opet neki kalupi. A meni je to iskreno smiješno jer ja znam i vidim koliko on bulji u tv, slike, roru od šporeta i drugo šta mu zapne za pogled. O da, i fiksira jer u kojem god ga ja smjeru tada okrenem, pogled mu ostaje na onome što ga zanima.
I vidim da mi ni pedijatrica ni fizijatrica baš ne vjeruju kad kažem da nas kod kuće uredno fiksira....da fiksira igračke, da se smije, guguče, itd.

Ono što fizijatricu brine i zašto nas je poslala na vježbe je to što ne skida maramicu s lica. To je bilo prije 3 dana. Ja mu danas za probu stavim maramicu, on je skloni.
Drugi razlog je taj što kad leži na trbuhu ne oslanja se na ruke. Danas se počeo i oslanjati i diže glavicu sve više i više.
Treći razlog je što iz ležećeg položaja u sjed ne drži glavu. Hajde, kad je već danas tako odskočio u toj motorici, velim da i to probam (iako znam da nije dobro da sama to radim). Jednom ga dignem drži glavu. Drugi put ga dignem ne drži, treći put opet drži.

Sve se mislim da o ovome ni ne govorim na Goljaku jer će misliti da sam luda i da umišljam ili izmišljam sve to.

Ali zašto se to točno mora napraviti sa 3 mj., a nikako sa 3 mj. i tjedan dana???

Moj sin izgleda kad neće-neće...kad hoće-hoće i to je to. Meni je iskreno i njegov karakter takav da "Sve ćemo polako i high life"

Naravno, ići ćemo na vježbe bez ikakvog pogovora. Ali zašto se malo individualno ne pristupi djetetu, zašto se sva djeca moraju svrstavati u te kalupe, tablice i sl.? Još samo da mi kažu da tako mala djeca nemaju karakter!

E sad meni treba sve što mi možete dati...slična iskustva, slična razmišljanja...ma sve. Jer ovo postaje pomalo frustrirajuće za mene.