 |
|||
X s naglaskom na obaveznekate prvotno napisa
kod nas neki roditelji ne dođu ni kad su obavezni roditeljski sastanci, a o radionicama da ni ne pričam
sad je u vrtiću krenula unicefova radionica za roditelje "Rastimo zajedno" i prijavilo se nas 6
ja bi i to stavila pod obavezno, jer kakve koristi kad su se prijavili opet oni koji dolaze na roditeljski, informacije...a ostalima radionica ne treba "jer sve znaju"
Što reći?
ODMAH bez odgađanja zvati CZSS budući da škola kaže da je sve poduzela, a možda je to i točno, jer škola ima vrlo skučene ovlasti.
Tu treba napraviti dijagnostiku, pa u skladu s tim poduzeti odgovarajuće korake. Ponekad se roditeljima upali lampica tek kad ih se postavi u situaciju da se brane kako NE zanemaruju dijete. Tu često riječ drugih roditelja ima veliku težinu.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 19.03.2010. at 13:00
radila sam u srednjoj školi, davne '94, kada ovakve stvari još nisu izlazile u medije. i bila razrednica jednom razredu gdje je policija više uredovala nego bilo koja državna služba. nisu svi momci bili problematični, ali dovoljno je njih par da izmaltretira cijeli razred. ne znam koliko su uspjeli s ostatkom razreda, ali jednog su malog sustavno tukli svaki dan nakon škole - jer je iz BiH. i nije im smetalo što ima jedva metar i po, i 40kg žive vage, i probleme s jetrom. mali je skupio dokumente i preselio se iz škole. i mislim da je dobro napravio.
ne vjerujem u stručne službe, bar u našoj školi nisu davale rezultate. protiv nasilnika nije bilo djelotvornog rješenja. slušajući kolegice u drugim srednjim školama, ni danas nije bolja situacija. nemojte misliti da je sve crno - i u ono doba, a i sada, bilo je i ima divne djece, zbog kojih se isplati svaki sat proveden u učionici. rad s njima me u svakom pogledu oplemenio i unaprijedio.
i nije pošteno da oni ispaštaju zbog drugih, oko kojih se često gubi vrijeme. i dobro kažem - gubi, jer se baš ništa ne postiže u zadanim nastavnim uvjetima. teško da možete doprijeti do učenika u razredima od 40 duša, gdje dosta njih nema ni stolicu na kojoj će sjediti.
po meni, trebali bi mijenjati i nastavni program, u nekim slučajevima i unaprijediti radne uvjete. par tih problematičnih đaka "našlo" je sebe u informatičkom laboratoriju, i bio im je interesantan taj rad na PC-u koji su u to vrijeme tek došli u srednje škole. može se i te problematične đake animirati i zainteresirati za materiju, ali uz dobar pristup. ako idete petom na njih, tako će i odgovoriti. naravno, ne ide uvijek takav pristup, ali kažem, u nekim slučajevima pomaže. nekada je dovoljno da jedan od njih napravi korak u tom smjeru, pa da ga ostali slijede.
la_mama, baš mi se sviđa tvoj post.
baš je tužno to, to kako djeca znaju biti okrutna. uf.
na kraju ispada da protiv nasilnika imamo jednu jedinu metodu, našu djecu naučiti kako da ne postanu njihova meta.
cvijeta - bojim se da je tako. moji su još mali, ali nekako razmišljam da ih treba učiti par stvari još u OŠ:
- iz problematičnih situacija se izvući verbalnim nastupom (diplomacija, izvrtanje na šalu)
- izbjegavanje problematičnih đaka, pogotovo provokacije i sl.
- biti dio neke grupe u razredu, ako je moguće
Meni se čini da je problem u nedostatku straha. Straha od roditelja, od učitelja, doktora i popa kakav nas je većina imala, zapravo nedostatak poštovanja. Djeca su mali ljudi, ljudi su životinje, nerazumne k tome, nemožeš dijete pričom samom naučiti redu. Svi pričaju o nedostatcima u školama, policija je kriva, država, učitelji... Prvenstveno su krivi roditelji jer su zakazali u osnovnom- odgoju. Ne mislim da dijete treba izbiti iz cipela, ali ponekad zbilja zasluži dobiti po guzi.
Ja bih ovo izdvojila kao prvi i osnovni, najvažniji problem. Zaludu i škola i policija i država... ako tu djeca ne dobiju temelje.
Ja bih se složila da su tu roditelji zakazali, pogotovo kod ovih osmoškolaca u nižim razredima. Mislim da je odgovornost u tome da ga dobro odgojiš i brineš za njega, a ako to iz bilo kojih razloga nisi u stanju (socijalni uvjeti, dijete s dijagnozom... što god) moraš shvatiti da ti treba stručna pomoć, i trebaš ju tražiti. Dogodi se da unatoč traženju pomoć ne stigne, ali ostaje činjenica da odgoj JEST ključan.
Kod ovih starijih, pogotovo pred i u pubertetu, mislim da nije fer sve svaliti na roditelje. Moji još nisu u tom razdoblju, ali iz razgovora s prijateljicama koje su mame pubertetlija čujem svakakve izjave, od toga da to kao da više nije tvoje dijete, kao da si preko noći dobio stranca u kuću, do toga da jednostavno fizički ne mogu kontrolirati s kim i kako se druže... E, TU trebaju odgoj i nadzor preuzeti svi, i roditelji, i škola, i sportski klubovi, i crkva, i institucije,... Pubertet nije i ne može biti opravdanje roditeljima za loš odgoj, ali to je doba bunta i dokazivanja, roditeljska riječ često kroz jedno uho uđe kroz drugo izađe bez da ostavi trag. Riječ prolaznika s ceste da nešto nije pristojno/ljudski/moralno može odvratiti od lošeg ponašanja (pogotovo ako dijete ima dobre odgojne temelje), i zato treba reagirati. Zato sam, bar do sada, ja reagirala (ne baš uvijek uspješno, ali i jednom od 10 puta je bolje nego nijednom). I zato svi trebamo reagirati, a pogotovo oni kojima je to posao.
Posljednje uređivanje od Audrey : 23.03.2010. at 11:09
ja potpisujem audrey.
Slažem se s ovim da svi trebaju reagirati i stalno tupim po školama učiteljima o tome.
Medjutim, ovo da se djeca promijene u pubertetu - odjednom stranac kod kuce - s tim se ne slazem; odgoj najcesce pocne zakazivati bitno ranije, samo se to kod djece u ranijem periodu ne vidi toliko. Roditelji koji imaju kvalitetan odnos sa svojom djecom i koja prate promjene svog djeteta promjenama u svojim odgojnim postupcima najcesce ne dozivljavaju takve drame ulaskom djeteta u pubertet. Iz mog iskustva se vec ranije vidi da ce biti problema, ali roditelji na ta blaza upozorenja cesto uopce ne reagiraju i smatraju da ako oni ne vide problem da problema nema.
A sto se tice obaveznih radionica za roditelje. Tu me vec hvata muka - napravimo radionicu, znamo situaciju u razredu, pripremimo se prema onima na koje treba obratiti paznju - kojima treba vise pomoci (roditelji neke agresivnije djece, roditelji djece koja su izolirana, potistena i sl.) ... i onda dodjemo na roditeljski a tamo 5-6 roditelja djece koja nemaju bas nikakvih problema i koji sve rade kako treba.
pa onda znači da ipak naglasak nije na roditeljima nego na represiji. kako natjerati te roditelje da dolaze, paze na djecu, sprječavaju, preuzimaju odgovornost? samo prisilno. propisima i kaznama. jednostavno kao i u prometu. ne pustiš pješaka na zebri, ops 500kn jednom, drugi put, treći puta ćeš ga pustiti. tako se i uveo koliko-roliki red u promet naspram 90-ih godina u našoj državi. dakle opet dolazimo od toga da stvari treba mijenjati odozgora. i naravno raditi na pobuđivanju svijesti, naglašavati tu temu u medijima, educirati ljude, reklamirati nenasilje.A sto se tice obaveznih radionica za roditelje. Tu me vec hvata muka - napravimo radionicu, znamo situaciju u razredu, pripremimo se prema onima na koje treba obratiti paznju - kojima treba vise pomoci (roditelji neke agresivnije djece, roditelji djece koja su izolirana, potistena i sl.) ... i onda dodjemo na roditeljski a tamo 5-6 roditelja djece koja nemaju bas nikakvih problema i koji sve rade kako treba.
za nasilje u danasnje vrijeme netrebaju dijeca puno razloga ,ni nemora dijete biti puno razlicito da bi ga maltretirali,moj maleni je krenuo u 1.raz ove godine vjerovala ili ne vrsnjaci tj. par dijecaka iz razreda ga maltretiraju samo zato jer nezeli raditi ono sto mu oni naredeinace je miran i stalozen pa ih to valjda nervira,starijem sinu koji je autistican su pokusali naspricati vd sprej u oci pa sam ih vukla roditeljima kuci da ih nauce pameti...vjeruj da sam pala u napast da izlupetam tog malog iako niti jednom dijetetu ne pristupam na taj nacin...ponekad se pitam da li ti roditelji odgajaju tu dijecu uopce i sto su ih imali ako ih ne odgajaju?ja imam tri djecaka i neznam koji mi je osijecajniji nebi im nikada takvo sta palo na pamet jer zale i zivotinju u nevolji a ne covjeka...ja mislim da taj problem mogu rijesiti samo roditelji tako da od malih nogu daju dijeci paznju a ne tek kada porastu pa naprave neko vece zlo.ali mnogi roditelji se prave slijepi jer nezele priznati da su pogrijesili
Onda bi možda izišlo na vidjelo da mnogi roditelji rade dvanaest do četrnaest sati dnevno, naravno bez plaćenih prekovremenih i da je to razlog što su djeca zanemarena, što žive bez pažnje i ljubavi roditelja i kao takva postaju generatori nasilja. Roditelji moraju šutjeti jer imaju posao, ako ga izgube, novi neće dobiti i rasut će se njihov mikrosustav.
Moglo bi mic po mic izići na vidjelo da su sindikati koji takve pojave dozvole, samo jedna privilegirana kasta uljuljkana u bezbrojne pogodnosti i da ih boli briga za običnog čovjeka i radnika.
Mogle bi izići na vidjelo i mnoge druge nepravilnosti i ogavnosti društva u kojem živimo. Jer sve jedno povlači drugo i klupko bi se moglo početi otpetljavati.
To će se dogoditi ako krenemo od kraja.
A možemo krenuti od početka. I zahtijevati jedno uređeno društvo s elementarnim ljudskim pravima. Većini obitelji ne trebaju radionice. Bio bi im blagoslov kad bi sat vremena dnevno proveli skupa.
A i vi razmislite koliko vremena kradete svojoj djeci dok ste tu na forumu...
I još...često se događa da neku rupčagu od birtije porezna inspekcija zatvori jer nije uredno plaćen porez državi. Lijepo molim ako netko ima iskustvo da je neki duć
an ili birc ili bilo koja firma zatvorena ili samo blago kažnjena zato jer je inspekcija rada zatekla radnike u njoj izvan njihova propisanog radnog vremena. Hajde razveselite me i recite za neki takav primjer.
Kako će izrabljivani ljudi biti dobri roditelji?
ovo ti je baš bezvezan "argument"
Nije to Dorotea uopće argument. Ne nastojim ništa dokazati nego skrenuti pažnju.
ok, ali i ti surfaš na rodi pa isto otkidaš od djece. svatko je za sebe odgovoran koliko će i u kojoj mjeri koristiti svoje slobodno vrijeme i one trenutke za sebe. ovako, uz dužno poštovanje, ispada da spočitavaš.
a što se tiče ovih socijalnih pitanja o kojima si govorila to je već neki drugi par cipela i mislim da se ne tiču teme direktno. jedino što si pogodila jest zanemarivanje djece, ali razlog može biti i ne mora biti taj koji si ti navela. jer po tome bi ispalo da svi bogataši i socijalno osigurani ljudi imaju super odgojenu djecu zato što im posvećuju svoje vrijeme, a svi oni koji po pekarama ili trgovinama rade na minimalcu od jutra do sutra imaju problematičnu djecu. no ipak, svi znamo da to nije tako. život nam podjeli karte, a kako ćemo se mi s tim nositi i što nam je primarno u svemu tome odlučujemo sami. onaj koji svoje dijete želi, zna odgajati na ispravan način napravit će to i uz dodatni posao i sve moguće prekovremene.
Složila bih se s doroteom. Iz mog iskustva rada u srednjoj školi, problematična djeca su nerijetko dolazila iz dobrostojećih obitelji gdje su roditelji imali vremena za njih. Na drugu stranu, sretala sam dobro odgojenu djecu gdje su roditelji radili od jutra do sutra.
Izvrstan topik, žao mi je što ga nisam na vrijeme uočila.
Uglavnom se slažem sa svakom doroteinom i Audreyinom riječi.
nije baš na temu, ali ima veze s onim što je audrey napisala.
jučer vozim prema kući, i po cesti, gjde je mala nizbrdica, u kvartu, sa suprotne strane ceste, tri curice se spuštaju sa skejtovima, sjede na njima, posred ceste, ispred zavoja. :shock:
nema šanse da ih auto vidi.
na toj strani sva sreća nije nitko prolazio, na mojoj, ispred mene još dva auta.
znam cure iz viđenja.
stanem, potjeram ih sa ceste, jedna je čak malo onako bezobrazan gard, :tko te hebe: zauzela, al ja sam stajala na cesti dok se nisu makle. zaprijetila s roditeljima, i tako. i poslije sam se vratila. i nisu više bile na cesti, vidjela ih na trotoaru.
ljudi moji, morate reagirati. većina djece su dobra djeca, bahatost, bezobraznost, sve to ide u tim nekim ludim godinama.
misle da su popili svu pamet svijeta, da su nedodirljivi i da im nitko i ništa ne može ništa.
al su još uvijek djeca.
Evo me samo da brzinski, ali svim srcem, potpišem.
možda je netko već napisao - nisam uspio sve u miru pročitati - ali ja mislim da je jedini način da se spriječi zlostavljanje u školama taj da se kazni roditelje nedozrelog zlostavljača.
To podrazumijeva i ozbiljniji pristup utvrđivanju krivnje djeteta zlostavljača, da se ne kazni roditelje zbog nečijeg pogrešnog dojma.
Ali sve se to može ako se hoće.
Kao što se utvrđuje je li odrasla osoba nekome učinila zlo, tako se može i utvrditi je li dijete čini drugom djetetu zlo.
U tom slučaju roditelje treba tako kazniti da će se ozbiljno potruditi svoje preslatke male zlostavljače suprimirati.
Na sreću, nikad nisam imao taj problem.
Ali sam od njihovih prvih vrtičkih dana znao što bih učinio da da mi neki klinac sustavno zlostavlja dijete.
Priprijetio bih se roditeljima tog djeteta. I bio bih spreman ozbiljno nauditi roditeljima zlostavljača ako zlostavljanje ne bi prestalo.
Jer u ovom trenutku ne postoje drugi mehanizmi kojim bi se to spriječilo.
Zato treba stvarno uvesti mogućnost kažnjavanja roditelja malih zlostavljača putem sudskih odluka, da ne bi ovako fini, krasni,miroljubivi ljudi kao jabili prisiljeni to rješavati na vlastite improvizirane načine....
Posljednje uređivanje od mujica : 01.04.2010. at 18:48
aha. vidim. bilo je riječi o odgovornosti roditelja.
Na to je ljiljana ovako odgovorila.
Nemrem vjerovati da netko misli da je nedostatak vremena ili teški životni uvjeti opravdanje roditelju da njegovo srčeko maltretira tuđu tamo neku djecu.
Fakat nemrem vjerovati!
kad god razgovaram s učenicima oni uvijek kažu da su potrebne strože kazne u školi i da rade gluposti jer im nitko ne može ništa... famozno promatranje od 4 mjeseca prije prebacivanja u drugu školu je najnoviji biser... no kao i uvijek oni koji imaju neko iskustvo najmanje su poželjni u raspravama, stoga odjav!
? već odjav?
Kaj nećeš bar neko vrijeme provesti ovdje? Da ti dva-tri puta netko napiše da nemaš pojma?
Nisi fer.
zašto se ti odjavljuješ?
mislim da se uglavnom svi previše slažemo oko toga da bi trebalo kažnjavati roditelje pa se ovdje nema zbog čega svađati
ok sada smo zaključili, a što možemo napraviti da se to i primjeni?
Mijenjati zakon. Samo to... A tko zna koliko će još biti zlostavljanja do tada.... Ona tabla "Ovo je mjesto nulte tolerancije nasilja" u školi je tak debelo licemjerje da mi je sve zlo.
Nažalost, ima roditelja koji razumiju samo jezik sile. Da se mene pita, ja bih ih opalila po džepu. To isto razumiju.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 01.04.2010. at 22:24
mujica, a zakaj se cudis sta je ljiljana ovako odgovorila? ima i u tome nesto. naravno da zivotni uvjeti roditelja izravno ili neizravno utjecu na razvoj djeteta. nije ni rekla da je to opravdanje, ali da moze biti uzrok--zasto ne?
bas citam "prvo djeca" od penelope leach, ima lijepih primjera kako nedostatak roditeljske skrbi utjece na psihofizicki razvoj pojedinca. sve je to isprepleteno. kad dijete treba roditelje, nema ih. zasto ih nema? mozda moraju raditi da prezive, mozda su nasjeli pricama da je bolje da netko "strucniji" odgaja njihovo dijete, mozda su i sami imali nesretno djetinjstvo pa se losa stvar samo prenosi s koljena na koljeno.. evo i na ovom forumu u nekom postu gore procitam da djeca ponekad zasluze da ih se istuce po guzi. u ovoj zemlji gdje je nasilje prema djeci duboko utkano u kulturu ophodenja prema djeci, sto i mozemo ocekivati?
Ovo je taj post koji je uznemirio mikku, a vidim da je ostatak odlučio jednostavno ga ignorirati.
Ja se slažem sa ostatkom posta. Mislim da upravo u tom nedostatku straha stvarno leži problem. Naoko i na prvu, ta konstatacija zvuči vrlo ružno, nitko od nas ne želi da mu dijete strahuje bilo od koga, zar ne? Ali strahopoštovanje zapravo nije loša stvar. Ako ništa drugo, bar će taj osjećaj spriječiti neka nepoželjna ponašanja.
Ne mogu nikako ne gledati kroz prizmu vlastitog iskustva na ovu temu, ne mogu se ne prisjetiti kako su stvari izgledala u moja školska vremena, kad su nama u npr. 5. razredu oni straiji iz 8. bili bog i batina. A da o doista starijima, bilo profesorima (drugovima
Ne govorim sad o ekstremima kojih je UVIJEK bilo, ali opća klima među mojim vršnjacima bila je takva.
Ne slažem se s isveticom da dijete ponekad ZASLUŽI dobiti po guzi, to svakako zaslužuju roditelji koji svoju djecu nisu naučili nekim osnovama PRISTOJNOG ponašanja, koje je, čini mi se, u našoj želji da budemo što bolji roditelji našoj djeci, na način da uvažavamo njihove sve potrebe, želje, da im ne zatiremo karakter i ne slamamo duh (što je svakako samo po sebi i jedino ispravno), palo negdje dosta nisko na ljestvici prioriteta.
A čini mi se da u učenju elementarne pristojnosti leži korijen kasnijem dobrom funkcioniranju u odnosima s autoritetima. A profesori u školama bi ipak to trebali biti.
No, sve dok onaj humorni stripić koji je kružio mejlom, o tome kako su izgledale informacije u školama 1969, a kako izgledaju 2009., bude zapravo istinit, dotle ne vidim šansu nekom pomaku.
Smatram zapravo, kao neku summu summarum, da bi roditelji i škola trebali predstavljati ujedinjeni front u nekim stvarima, ali to su ionako moje prethodnice već lijepo rekle. :smile:
Da nadodam, da ne bih bila krivo shvaćena, kad govorim o strahopoštovanju, ne mislim na strah koji bi blokirao dijete u reakcijama na neprimjereno ponašanje tih odraslih autoriteta, ne mislim na pognutu glavu i podvijen rep, nego jednostavno na pristojno ophođenje.
Možda sam u manjini, ali nekako ne smatram vrijednim divljenja djecu koja odgovaraju profesorima (uhvatila sam se baš te kategorije jer to i jest tema) i u svakoj se situaciji znaju zauzeti za sebe bezobrazlukom. Ne govorim napamet, nego slušam oko sebe mnoge roditelje školske djece koja ponosno prepričavaju kako je dijete reklo "E baš to neću napraviti, nemate mi pravo to narediti" i tome slično.
X
Nažalost, i mi smo prečesto svjedoci tih rečenica "Ne možete mi ništa"... A istovremeno ta agresija nije usmjerena samo prema osoblju škole, nego i prema vršnjacima. Moja djeca već dugo žive u okruženju koje je sve prije nego "mjesto nulte tolerancije nasilja". Evo primjera: Samo su prošle godine u školi potrošili više od 70.000 kuna za popravak stakala na prozorima koja su, zamislite, razbili učenici! To je godišnja prosječna učiteljska plaća (ili se varam, možda je i više) a nema nikakvih načina da se to naplati od počinitelja/njihovih roditelja. CZSS radi, ali potreba je više od mogućnosti. Siromašna krizna vremena to pogoršavaju, ali kažem vam ljudi - djeca zlostavljači dolaze i prečesto iz DOBROSTOJEĆIH obitelji koje za njih nemaju vremena. Šteta...
Ako se u ovoj državi pod tepih pomete ubojstvo 14 godišnje D. Roknić iz mog potpisa , a što onda imate očekivati 20 godina kasnije ?????Sigurno ne da se škola na Turnju na zove po njoj i da njeni ubojice dobiju 40 godina.
Apsolutno je tako, Svimbi, i ono "po guzi" ne vjerujem da se mislilo baš doslovno, ali danas su roditelji od djece stvorili male nedodirljive bogove, vlastite kućne ikone pred kojima puze, dozvoljavaju im sve pod izlikom slobode razvoja dječje psihe,
misle da je ispravno štititi svako dječje ponašanje, samo zato jer je to "moje dijete i ja ga hoću ohrabrivati i davati mu podršku".
Oduvijek je bio ispravan poredak stvari, otkad je svijeta i vijeka, da djeca trebaju "poštivati roditelje i starije" (oćeš Bibliju, oćeš "Titovu pionirsku zakletvu"
Ono s čime se danas nastavnici u školi susreću
to je, po meni, nedopustivo.
(Neki) roditelji ne uče svoju djecu da poštivaju svoje učitelje, a kad je dijete zlostavljač, roditelj je taj koji poludi na sve ostale,
zapravo su roditelji ti koji negiraju problem i zbog kojih nastavnici ne mogu izaći na kraj s djetetom.
Molim vas, demantirajte me u ovome gore, barem vi na ovom forumu, i recite da učite djecu da ne smije iskazivati nikakvo nepoštivanje svoga učitelja i starijih ljudi,
da ne smije biti grubo i nepristojno,
da ćete uvijek stati uz svoje dijete,
ali ne uz SVAKO NJEGOVO PONAŠANJE.
Kad smo MM i ja o tome razgovarali, bili smo apsolutno složni u tome da su učitelji nama ravnopravni partneri u odgoju i obrazovanjeu naše djece, da mi možemo o njima ponaosob imati svakakvo mišljenje, i dobro i loše, da im to možemo reći, da se možemo i posvađati, raspravljati, ali nikad ih kritizirati pred djecom, nikad djeci dopustiti da oni budu iznad svojih nastavnika i iskazuju bilo koju vstu nepoštivanja.
Mi kao roditelji smo ravnopravni, ali dijete nije.
To je jednostavno tako prirodno, dijete ne snosi odgovornost pa ne može ni odlučivati, a kamoli naređivati.
Frendica mi radi u školi, i baš kaže da je to naprosto nevjerojatno koliko se neka djeca bahate nad učiteljima, ta ista zlostavljaju i vršnjake,
i što se dogodi kad sustav krene to "sređivati" - pojavi se roditelj isto tako bahat, upravo onaj koji nije sposoban, ne zna ili ne želi znati da su on i njegovo dijete u krivu i da je u njima ključ problema.
Ne mislim pritom na situaciju koju je netko spomenuo, da mirno i krasno dijete, drito sa sata violone kroči u pubertet, i hopa - cigareta, trava, ludorije...svi smo suočeni s tom mogućnošću,
ali ovdje pričamo o zlostavljanju, verbalnom, fizičkm, a posebno danas ovom groznom psihološkom preko Interneta,
a kojemu u korijenu leži nedostatak
samokontrole, empatije i potrebe da se poštuju drugi, što se uči od malena u roditeljskoj kući.
Naravno i iz medija, ali opet roditelj mora ograničiti količinu medijskog sadržaja kojoj je dijete izloženo.
I još moram dodati da se ne može sve na svijeti relativizirati, zakoni se ne relativiziraju, ne mogu ni šlolska pravila.
Ako presumiramo da nijedan nastavnik neće djetetu narediti - skoči kroz prozor
niti bilo koju drugu ludu stvar, jednostavno se mora, ponovno,
znati da su djeca ta koja moraju poslušati svoje učitelje i moraju poštivati školska pravila, kao što u državi moraju poštivati zakone. Nema pljeskanja i odobravanja na odgovor učitelju -neću.
Ja ne kužim kako su odrasli ljudi toliko izgubili kompas i zaboravili da oni djecu trebaju naučiti svemu, pa i poštivanju pravila,
zato djeca i jesu toliko dezorijentirana i misle da si mogu sve dopustiti,
pa i zlostavljati druge...
Nena, što reći osim-moj duboki naklon!
Što se tiče toga po guzi i onoga što kaže isvetica nije da treba dijete izbiti iz cipela - da bi se spriječilo nasilje o kojem se ovdje govori nije dovoljno malo po guzi.
Čak vjerujem da su ta djeca dobila po guzi a nisu dobila neke druge elemente odgoja.
Istina, učitelji nemaju više načina da spriječe neposluh u školi, ali kad se sjetim svojih školskih dana svoje ovlasti su često koristili i za ponižavanje djece koja su bila povučena i nesigurna. Takvi su nam nastavnici bili i jako popularni
S druge strane, moram se složiti i da je takvo stanje u neku ruku ipak bilo bolje od ovog što se danas događa - ili je to samo moja slika koju sam dobila preko raznih medija?
Ukratko, najviše mi se sviđa ideja o novčanom kažnjavanju roditelja. I to po vrlo kratkom postupku. Samo opet, koji nas mehanizam može osigurati da će te kazne stići na prave adrese?
Ja kužim - previše američkih filmova i primjera iz okoline da se bahatošću najbolje probija kroz hijerarhijske ljestvice
Nema druge nego sankcionirati i preodgajati roditelje. Čak i prisilno....
Ja ne mogu iizbaciti iz glave ružne slike (ponovljeno, nije samo jedan primjer) s naših roditeljskih sastanaka kad roditelji bez kriterija napadaju učiteljice koje traže samo jedno - da roditelji odgajaju svoju djecu, što im je dužnost...
Ta ista djeca čiji roditelji su najglasniji i idu "na nož" na sastancima (ako se uopće pojave) obično su glavni gnjavatori i ometači u razredu. A dovoljan je 1(jedan) takav da uništi kompletnu strukturu sata i onemogući normalnu nastavu.
Trenutno učitelji i nastavnici u osnovnoj školi ne mogu izbaciti nasilnika ni iz razreda (osim ako ga pošalju stručnoj službi ili ravnatelju) ni iz zgrade. Bila ja na razgovoru i pitala koje su metode - jedino uključivanje Centra za socijalnu skrb, a oni se rijetko petljaju u živote onih koji voze dobre aute.
Vidiš, ovime kažeš da su i odrasli ustvari zabludjele ovce koje trebaju vodilju. Pa kako onda možemo tvrditi da su djeca kompetentna?!
Catch my drift?
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 02.04.2010. at 10:29 Razlog: pravopis
Ne samo previše američkih filmova... iako se slažem s navedenim. Dnevnik je sasvim dovoljan. Vijesti tipa "silovatelj dobio 2 ili 3 godine zatvora" ohrabruju i potiču nasilje. Isto kao i uzori iz kojih jednostrani promatrač zaključuje da se ne ISPLATI biti dobar i pošten jer ne dospiješ nikamo. Ako ti to roditelji ne utuve u glavu (svojim primjerom u prvom redu, pa tek onda i odgojem) ima svega...
Učiteljica mog starijeg pričala je jednom kako nije mogla ukrotiti malog divljaka iz jedne starije generacije. Kumila je i molila roditelje da nešto poduzmu, ali nisu. Tek kad se dijete okrenulo i počelo nasilnički ponašati prema roditeljima, došli su učiteljici po pomoć (jer je ona bila osoba od autoriteta). Mnogi roditelji ne vide da permisivnim odgojem ne čine uslugu ni svojoj djeci ni sebi. Neki to shvate na teži način. Nema to veze s "ne po guzi" ili "malo po guzi". To ne rješava ništa. Ne bih sada o tome što i kako treba - ima puno drugih topica. Činjenica je da učitelji i osoblje škola s nekim rodietljima može razgovarati i dogovoriti nešto konkretno, ali ima i onih "koji su pozobali svu pamet svijeta" i s kojima se ništa ne postiže razgovorom. TU bi trebalo osmisliti neki zakonski okvir (mjere, ne znam ni ja, nešto konkretno što škola može poduzeti) da takvi ljudi prihvate nositi svoj dio odgovornosti. Promjena mentalnog sklopa šira je priča i ima veze s općenitim društvenim vrijednostima. Ja ne mogu drugo nego svoju djecu odgajati kako se nositi s nasilnicima. To i radim. (I kvocam ravnatelju i svima za koje mislim da mogu riješiti neke stvari, ali neugodno sam se iznenadila kako im je mali manevarski prostor).
pa ne mozes traziti od djece da postuju pravila ako ih ti sam ne postujes, zar ne?
po meni, u odnosu roditelj/dijete vec dugo nedostaje postovanje. a i malo smo se izgubili u odmaku od represivnog odgoja kakav je nekad bio na cijeni. mene moj otac odgajao batinama. i moju sestru. ja sam danas pacifista vlastitim izborom, a sestra nema pardona ni pred kim. ona ce u bozju mater stjerati i 80-godisnju baku. nije nista crno bijelo: ja sam zbog "postivanja starijih" dozvolila da me napastvuje neki starac kad sam bila dijete--nisam se usudila suprotstaviti jer sam batinama naucila da se to ne smije.
mislim da je kljuc svega (ako je to upoce moguce) neki reset, i postavljanje novih temelja na noge. u ravnopravnoj demokraciji (koja sigurno ukljucuje novcane kazne, ali i obavezno psiholosko savjetovanje za prekrsitelje) ne bi smjelo biti toliko slucajeva nasilja. kada postoji stvarno postovanje, muskaraca prema zenama i obratno, roditelja prema djeci i obratno, mladih prema starijima i obratno, poslodavca prema zaposlenima i obratno, ljudi prema zemlji.. mislim da bi nivo nasilja bio sveden na minimum. ali to je vise utopija, osim ako se nekako ne pokrenemo.
korijeni problema su daleko od nasilja u skolama. i bas ima veze ono o cemu je ljiljana pisala.
Je, svi ste u pravu, ima tu puno utjecaja, ali jednostavno ne možemo ni relativizirati stvari, niti gledati u smislu šta se više "isplati"
jer vidimo kud sve ovo vodi, ovo gledanje iz kuta da se kriminal i bezobrazluk, kao - više isplate.
Dugoročno se to nikome ne isplati, svi smo na gubitku, i jednostavno moramo zauzeti stranu.
Prvo kao roditelji.
Htjeli ne htjeli, moramo zauzeti stranu, ili podupirati ili, što je češće, tolerirati i zatvarati oči i nemoćno slijegati ramenima nad bahatošću i nasiljem,
ili pak, barem
pred svojom djecom zauzeti onaj drugi stav, kontra toga, u svakom pogledu.
Da se nadovežem na Nenu i otkrijem Ameriku-iz najbanalnijih stvari vidi se koliko djeca uče iz primjera. Recimo, svi se oduševe kako je moj I pristojno dijete i pod normalno koristi riječi kao što su "molim", "hvala", "izvoli". Nikad mu nisam rekla da tako treba govoriti, nego sam, potaknuta tim komentarima sa strane, promatrajući svoju komunikaciju s MM-om, shvatila da se mi jedno drugome tako obraćamo, a on nas je samo kopirao u tome.
Od toga, pa do nasilja, sve je u kući, u roditeljima.
I još- kopirat ću se što sam rekla na jednom drugom mjestu:
"kad čujem na poslu kolegicu kako je svojoj desetogodišnjoj kćeri koja se požalila na učiteljicu rekla "Ma nek ide ona u tri p m" zato jer se ista usudila zadati djeci neki zadatak preko praznika, onda su stvari stvarno dosegle neke razmjere u kojima se bojim da ću odgojiti dijete koje će biti bijela vrana među ostalima".
A tako ne bi smjelo biti...
začudili bi se kad bi znali koliko takvih roditelja ima,
imala sam djece s kojima, ili pred kojima, su roditelji tračali profesore i to sve redom, a djeca se onda nađu u procjepu- s jedne strane su tu roditelji koji ružno govore o profesorima, a s druge strane, i djeca imaju oči pa vide da im ti profesori, uglavnom, žele dobro i onda se jednostavno ne znaju kako ponašati,
a takve slučajeve možeš prepoznati iz aviona
složila bih se s ovim.a vidite, meni se čini (ovo je samo moj subjektivan dojam, jer ne radim u školi, niti s djecom), da je danas društvo puno senzibiziranije na zlostavljanje djece nego prije. možda griješim. ali, sjećam se u našoj osnovnoj školi, pa poslije i u gimnaziji, bilo je slučajeva baš groznog zlostavljanja nekoliko djece, od strane grupe ostalih.
nekako mi se čini da je onda to više išlo pod "normalno" dječje ponašanje, a nije bilo nikako normalno. i sigurno je ostavilo velike posljedice na tu djecu.
ja sam bila ugnjetavana onih ranih 90-tih zato što jedina ne idem na vjeronauk. bila sam četnik, izdajica i jugonostalgičar (govorili su mi oni čiji su očevi tog trena bili na radu u NJemačkoj, a moj je tada bio na borbenoj liniji poviše Zadra)
naravno, od profa nitko nije reagirao a nije da nisu vidjeli...
svakako, danas radim u prosvjeti. i gledam ove suvremene male zlostavljače. slučajevi sa "fejs-tiranijom" su sve brojniji. nešto slično se baš nedavno desilo i u našoj školi...da ne govorim kakva si neprimjerena imena daju i kakve fotke stavljaju (no to je valjda za neku drugu, treću temu...)
no fejs, internet - to su sve "motike". a s motikom možeš zasaditi cvijet, ali i ubiti čovjeka. ono što je danas fejs i ostali internestki portali sličnih profila, to su nekad bili školski zidovi, vrata u wc-u (na njima su pisali svašta jedni o drugima)
znači, nije zločina više već su samo neminovno poprilimili oblik suvremenog življenja.
novčane kazne kažete?
ne znam baš.
oni što svoje pile rastežu cca 250 km/h po državnim cestama, ti imaju i za platiti te kazne. većina. znači, opet bi došli da jedno razmaženo derište može ugnjevat (danas u razredu, sutra na cesti) druge i roditelji će plaćati kazne. a sirotinja neće imati za platiti kaznu. i ta sirotinja će upasti u još veću sirotinju i stanje će unutar obitelji biti samo gore.
rješenje? ne znam. možda baviti se roditeljom takve djece, a ne isključivo djetetom. roditelje naganjati, a ne dijete šaltati od pedagoga do ravnatelja, "nagrađivati" opmomenama i ukorima. Roditelju treba dati ukor.
no, mi smo država u kojoj jedan takav projekt teko može zaživjeti - oformiti tim koji se bavi tim problemima, koji pomaže obiteljima, koji je uz njih ne kao tužitelj, već kao potpora, kao prijatelj, a ne kao babaroga supervizor.
Ne kečam
Ovo nema veze s kompetencijom djece, o čemu možemo raspravljati ali vezano uz neku drugu temu
ako ćemo koristiti Juulov jezik, ovdje je problem taj da odrasli ne postavljaju čvrste granice
odrasli su oni koji su odgovorni za ovaj problem, ne možeš to prebaciti na djecu jer od toga neće biti rezultata - mislim da se u tome slažemo
Bojim se da je ovo točno...
Kod nas ima puno stvari koje se trebaju riješiti da bi se mogao početi rješavati problem dječjeg nasilja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
