Citiraj isvetica prvotno napisa Vidi poruku
Meni se čini da je problem u nedostatku straha. Straha od roditelja, od učitelja, doktora i popa kakav nas je većina imala, zapravo nedostatak poštovanja. Djeca su mali ljudi, ljudi su životinje, nerazumne k tome, nemožeš dijete pričom samom naučiti redu. Svi pričaju o nedostatcima u školama, policija je kriva, država, učitelji... Prvenstveno su krivi roditelji jer su zakazali u osnovnom- odgoju. Ne mislim da dijete treba izbiti iz cipela, ali ponekad zbilja zasluži dobiti po guzi.
Ovo je taj post koji je uznemirio mikku, a vidim da je ostatak odlučio jednostavno ga ignorirati.
Ja se slažem sa ostatkom posta. Mislim da upravo u tom nedostatku straha stvarno leži problem. Naoko i na prvu, ta konstatacija zvuči vrlo ružno, nitko od nas ne želi da mu dijete strahuje bilo od koga, zar ne? Ali strahopoštovanje zapravo nije loša stvar. Ako ništa drugo, bar će taj osjećaj spriječiti neka nepoželjna ponašanja.
Ne mogu nikako ne gledati kroz prizmu vlastitog iskustva na ovu temu, ne mogu se ne prisjetiti kako su stvari izgledala u moja školska vremena, kad su nama u npr. 5. razredu oni straiji iz 8. bili bog i batina. A da o doista starijima, bilo profesorima (drugovima ), susjedima, tuđim roditeljima niti ne pričam.
Ne govorim sad o ekstremima kojih je UVIJEK bilo, ali opća klima među mojim vršnjacima bila je takva.
Ne slažem se s isveticom da dijete ponekad ZASLUŽI dobiti po guzi, to svakako zaslužuju roditelji koji svoju djecu nisu naučili nekim osnovama PRISTOJNOG ponašanja, koje je, čini mi se, u našoj želji da budemo što bolji roditelji našoj djeci, na način da uvažavamo njihove sve potrebe, želje, da im ne zatiremo karakter i ne slamamo duh (što je svakako samo po sebi i jedino ispravno), palo negdje dosta nisko na ljestvici prioriteta.
A čini mi se da u učenju elementarne pristojnosti leži korijen kasnijem dobrom funkcioniranju u odnosima s autoritetima. A profesori u školama bi ipak to trebali biti.
No, sve dok onaj humorni stripić koji je kružio mejlom, o tome kako su izgledale informacije u školama 1969, a kako izgledaju 2009., bude zapravo istinit, dotle ne vidim šansu nekom pomaku.
Smatram zapravo, kao neku summu summarum, da bi roditelji i škola trebali predstavljati ujedinjeni front u nekim stvarima, ali to su ionako moje prethodnice već lijepo rekle. :smile: