Hvala! Očito ni meni ideja nije najluđa kad ih već ne stavljam, mada, kažem, imamo divnih. Još su mi ružnije foto-tapete ili kako se to već zove.
Npr. moja mama je na bijeli zid (imaju tamno smeđi, dosta i starinskog namještaja) stavila male, nejednake tamnosmeđe okvire i crno-bijele obiteljske fotke npr. tri stare tetke koje sjede na stolicama ili pradjeda sa ribarskim štapom i to zaista izgleda kao mala galerijica i svi zastanu pred njima. To mi je ukusno i ima neku toplinu, priču. A ovo mi očito nije najluđe rješenje.
Možda onda koju u manjoj dimenziji u bijelom okviriću stavim na mali stolić za knjige koje se trenutno čitaju ili ako me bude bola praznina te zlatne otiske stopala od nas troje napravm.

Slike mi baš mogu poružniti ili podići prostor.