joj, znam kak ti je....i ja sam to prošla...to je prestrašan osjećaj!!!!
meni se to prvi put desilo bez ikakavog upozorenja, na nekom predavanju...počela sam se preznojavati i mislila sam da ću se srušiti u nesvjest;
nakon toga me je pocela hvatati panika kad god bi trebala negdje ići jer me bilo strah da ću se srušiti u nesvjest, pa me bilo strah ostajati samu doma...i tako sam se zakopavala sve dublje i dublje u paniku. moji su me doma svi ismijavali i proglasili ludom. kulminacija je bila kad sam si sama pozvala hitnu jer mi je lupalo srce! čak sam si napisala brojeve telefona od svojih doma i taj papirić nosila u džepu, tak da ak me netko nađe na podu, da zna koga zvati!
na kraju sam išla na pregled i nisu mi našli ništa....bila sam i na razgovoru kod psihijatra, i on m je rekao da je to sve od stresa i dao mi normabele....nek si popijem prije spavanja....taj razgovor je bio zapravo jedno jako loše iskustvo jer me je psihić više od pola razgovora ispitivao o mom imovinskom stanju i da li si ja mogu priuštiti seanse kod njega ...na kraju je konstatirao da bi mogla dolaziti 2xtjedno, jedna seansa od 45min -200kn....
onda sam poludila i odlučila se sama boriti protiv toga...za sad mi ide relativno ok...normabel ne pijem, ali ih uvijek nosim sa sobom u torbi, za "zlu ne trebalo"....paničarim i dalje, ali ne tako intenzivno...

šta sam zapravo htjela reći; nikada nisam mislila da mi se tako nešto može desiti, a eto, je...došlo je bez ikakvih uporenja, nisam bila niti pod nekakvim ljekovima, posebnim stresom, ne pijem, ne pušim, ne drogiram se.... dakle može se dogoditi svakome i u svakom trenutku. iako zvuči glupo i bezazleno, zapravo je strašan osjećaj jer si ne možeš nikako pomoći. grozno je kad znaš da nešto tako destruktivno dolazi iz tvoje psihe, a ti si totalno bespomoćan...zapravo je najgori osjećaj to što sam ja svjesna toga da više nikada neću imati onaj bezbrižni život koji sam imala prije...koliko god ću ja biti ok, ipak ću znati da je to tu negdje i da se svaki čas može vratiti...
odi kod doktora, nije to nikakva sramota. pregledaj si i štitnjaču jer sam i ja čula da to ima neke veze...moja preporuka ti je da se ne puniš s ljekovima koje će ti sigurno dati, nego da probaš to nekako sam sa sobm riješiti. sretno!