Uglavnom ovo tako da barem dijelom odspava. Imamo dva i pol, tri sata autocestom ZG-ŠI i vozim brzo koliko smijem. Jednom je cijeli put prespavao, jednom je veći dio proplakao bez obzira na stajanja.
Ne stajem zbog plakanja ako smo oko pola sata i manje do cilja jer nema svrhe, ne pomaže, mogli bismo stati na svakom odmorištu, no čim krenemo dalje opet plače, nema veze što je presvučen, suh, podojen, ima hrpu igračaka...
Bilo bi najbolje voziti noću, no ja se još nisam usudila, sigurnija sam po danu.