Katarina od ljeta cica samo po noći, ali je prije par tjedana bila prehlađena i stvar je izmakla kontroli. Toliko me "mrcvari "po noći da ja jednostavno više ne mogu dojiti. Na poslu ne funkcioniram, popodne sam nervozna i samo režim na sve. Kućanski poslovi stoje, osim onog šta napravi MM, jer sam iscrpljena. Njagore mi je kaj od umora režim na sve (i djecu)

Katarina spava samnom u krevetu i MM tvrdi da je bolje niš ne poduzimati dok je tak blizu meni, neg da bi ju trebali staviti u njen krevet (kojeg niti nemamo i ne znam niti gdje bi ga stavili) i tek tada probati djelovati. Jučer ja njoj ojkašnjavam da je velika i da mamu boli dok papa, i onda ona lijepo klima glavom i gleda me u oči. I po noći ista priča. Pitam ju ujutro oko "papanja mame" (ona to tak zove) i sada me više ne gleda u oči. Pokušavam ja njoj i po noći pričati, ali me razoruža kad veli "Mama, mojim te!". A stvarno mi polako više nije gušt. Preumorna sam.