Normalnih noći je cicala 2-3 puta i ja sam to dosta dobro izdržavala. Problem je ak mi cica oko 5 ili 5,30 ujutro pa onda nemrem više zaspati i onda sam na poslu koma. I podoji su trajali 5-10 minuta.
I onda se to sve pogoršalo tak da me baš "navlačila" po noći. Postalo mi je to jako neugodno a i ak mi se Frano probudi, i on bi volio da ga pomazim, a čim se maknem od Katarine ona krene u plač. Počela sam osjećati grižnju savijesti prema starijem djetetu i možda je to baš kap koja je prelila čašu.

Inače, Katarina ide u jaslice od siječnja i još do sada nikada nije bila na lijekovima, ttak da kod nas za sada produženo dojenje stvarno ima i imunološku funkciju. Sam, stvarno osjećam da više ne mogu.

Na poslu funkcioniram dok radim u svojoj sobi. Ne daj bože da ima sastanak oko podneva. Teškom mukom se suzdržim umora i zijevanja, a da ne velim da mi je koncentracija mala.