Biseri su mi jedna/e od dražih tema na forumu

Sve do relativno nedavno bilo mi je potpuno strano to valjanje bisera pred spavanje.
Sad i ja redovno grizem usnice da ne puknem od smijeha na Klempićeve "rekapitulacije dana" u krevetu.

Jedni od dražih upamćenih bisera su mi:

-(13 mjeseci) Ja: "kako se zoveš?". K, sa zločestim osmijehom, svaki put: "k(r)e-k(r)e!" (kad je on mamina mala žabica...)

-(13-14 mjeseci) "kako se zove ovo? hajde reci ono..." K: "ng, ng, ng. TOK, TOK, TOK!"

-(19 mjeseci) Madežić na mojoj ruci mu je postao prijelazni objekt za uspavljivanje (nakon cice). Vratila sam se kući sa malim bratom nakon tri dana u rodilištu. Sjedi mi u krilu i mazimo se, nježno dira madež i sa neviđenim olakšanjem kaže: "vratio madež bounice"

-(20 mjeseci) Dolazi do brata i raznježenim, visokim glasićem govori: "Piko, Pikooo! Što je maveni, opet si se malo bjucnio? dosta više tih rukica papanja!"

-(20 mjeseci) Preko noći smo postali obitelj -Ček! On je, kao glava obitelji Klempo-čeNk, ja sam mama-ček, tata-ček, Piko-ček. Pa je prigrlio i ostale drage mu članove, baka-ček, baba-ček, strina-ček... I bili smo čekovci u svakoj prilici i na svim mjestima. Trajalo je dobrih mjesec dana.

-(2 godine) Užasno ga živciraju valovi na plaži. Zapljuskuju ga i ometaju mu igru. Piko papa. Dolazi do nas i govori: "dosta više tog cicanja! mama ajde igvati Klempom!"