DEMOGRAFIJA NA HRVATSKI NAČIN: SUROVA ADMINISTRACIJA »LOMI KOPLJE« NA NAJOSJETLJIVIJIMA
Riječki HZZO trudnici ukinuo bolovanje
Riječanka I. S. se neposredno nakon postupka umjetne oplodnje zaposlila, zatrudnjela, otvorila trudničko bolovanje, no HZZO donosi rješenje u kojem kaže da ona nije bila »zdravstveno sposobna za zasnivanje radnog odnosa« te zaključuje da faktičnog radnog odnosa nije bilo
ZAGREB – U Hrvatskoj se rađa, kažu demografi, zabrinjavajuće malo djece, no dok god je kod nas surove administracije i bitke s prevelikim vjetrenjačama, više djece neće niti biti.
Riječanka I. S. (podaci poznati redakciji, op. a.) je 35-godišnja buduća majka blizanaca koji bi na svijet trebali doći ovoga ljeta. Pred naš fotoaparat, kaže nam, ne želi, jer se više, u poodmakloj trudnoći, ne želi izlagati bilo kakvom dodatnom stresu, no zato sve žene koje bi se mogle naći u istoj situaciji, želi upozoriti na ono što se dogodilo njoj.
Posljednje tri godine naša je čitateljica, zajedno sa suprugom, radila u maloj privatnoj tvrtki u Rijeci koja je zbog krize morala staviti ključ u bravu, pa su i ona i suprug, oboje visokoobrazovani ljudi, zajedno s još dvadesetak kolega, morali na Zavod za zapošljavanje. Na burzu se naša čitateljica prijavila odmah po otkazu, i u evidenciji nezaposlenih »provela« 26 dana, suprug je među nezaposlenima još uvijek. Nakon otkaza, I. S. je, tražeći novi posao, otišla na puno ranije dogovoren postupak potpomognute oplodnje u riječkoj bolnici. Iako nezaposlena, kaže, tu priliku nije željela propustiti, jer ona i suprug dijete pokušavaju dobiti nekoliko godina, a kako je to bio prvi pokušaj potpomognute oplodnje, poučena iskustvom drugih žena, trudnoći se, veli, nije previše nadala.
Deset dana nakon postupka oplodnje naša je čitateljica zasnovala novi radni odnos, da bi joj nakon dvadesetak dana od zapošljavanja liječnik utvrdio zdravu višeplodnu trudnoću. Zbog preporuke mirovanja otvorila je trudničko bolovanje, tijekom kojeg zaposlena žena ima pravo na naknadu plaće iz državnog budžeta, preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), od najviše 4.250 kuna, koliko bi dobivala i ona. Vrlo brzo nakon otvaranja bolovanja I. S. i njezin novi poslodavac, međutim, od HZZO-a dobivaju dopis kojim se od njih traži dodatna, sva dokumentacija vezana uz trudnoću.
Rješenje iz Područnog ureda HZZO-a u Rijeci stiže vrlo brzo, 16. veljače, i kaže kako naša čitateljica »u trenutku zasnivanja radnog odnosa nije bila zdravstveno sposobna za njegovo sklapanje. Dijagnoza: trudnoća«. Drugim riječima, trebala je u trenutku zapošljavanja, deset dana od postupka potpomognute oplodnje, znati da je trudna, i poslodavcu to kazati, makar Zakon o radu jasno kaže kako se poslodavac direktno, niti preko treće osobe, nema pravo raspitivati o trudničkim »namjerama« žene. U rješenju HZZO-a navode, međutim, članak Zakona o radu, koji kaže kako je prilikom sklapanja ugovora o radu »radnik dužan obavijestiti poslodavca o bolesti, ili drugoj okolnosti koja ga onemogućava u izvršenju obaveza«.