Ja moram u 2 dijela:

PISMO MINISTRU MILINOVIĆU

Poštovani ministre!
Pišem Vam po ne znam koji put, ali prvi put na Vaš osobni poziv.
Budući ste izjavili da poznajete samo tri, četiri slučaja odlaska bračnih parova u inozemstvo, ne preostaje mi ništa drugo nego pretpostaviti da nekim čudom, slučajem ili namjerom pisma neplodnih parova u Hrvatskoj jednostavno ne dopiru do Vas. Vi zasigurno znate zašto, samo to ne želite otkriti hrvatskoj javnosti.
Mediji su prenijeli Vaš poziv da Vam se direktno javimo da vidite iz kojih razloga odlazimo vani na liječenje i da pričamo ispred kamera.
Big Brother format izlaganja svoje obitelji i raspravljanje o medicinskoj dijagnozi mog supruga pred višemilijunskim gledateljstvom ipak nisu moj izbor, stoga Vam pišem u nadi da ćete ovaj put moje pismo ipak pročitati.


Želim Vam prvo objasniti da odlazak u inozemstvo na liječenje neplodnosti nije kod svih parova koji se bore s neplodnošću izbor, budući da liječenje od nekoliko tisuća eura nije svima dostupno, tako da kod mnogih parova ono ostaje samo želja, san...a dok sanjaju neka bolja vremena ili bolje zakone mnogi od njih i neće ostvariti roditeljstvo u svojoj domovini. Zašto?

Pokušat ću Vam kao potpuni laik u medicini otkriti slijed koji je osobno mene i mog supruga doveo do zaključka da Vaš zakon nije optimalan niti human i da se dok je on na snazi ne želimo liječiti u Hrvatskoj.

Počnimo od početka ili recimo od predstavljanja Zakona u lipnju 2009.g. kada je osmero eminentnih stručnjaka iz područja reproduktivne medicine, pedijatrije i genetike - članova Hrvatskog Liječničkog Zbora (HLZ) dopisom tražilo da se zakon napiše ponovo, uz konzultaciju struke.

Predsjednik Hrvatskog društva za humanu reprodukciju, dr. Velimir Šimunić 8.lipnja 2009. poslao Vam je pismo u kojem je decidirano izjavio da s takvim zakonom očekuje poteškoće i slabije rezultate i da prema današnjim standardima to nije najbolji način liječenja neplodnosti.

Magistar biologije i pionir na području izvantjelesne oplodnje g.Alfred Kniewald, upozoravao Vas je da biolog-embriolog kao odgovorna osoba nije u stanju, kao uostalom i nitko, odrediti genetičku vrijednost, kvalitetu jajnih stanica morfološki, a 35 do 40 posto jajnih stanica u prosjeku je genetički 'neispravno'. Odlukom o odabiru samo tri jajne stanice za oplodnju postavlja ga se u ulogu Boga, dovodi njegovu svijest i savjest u konflikt s moralom i etikom. Niti jedan od svih ginekologa svijeta iz struke nije u stanju ciklus žene hormonski stimulirati na taj način da na jajniku potakne rast samo tri folikula. Hormonska stimulacija i priprema jajnika za aspiraciju fulikula je nepredvidiva i zakonom neodrediva, a broj aspiriranih jajnih stanica kreće se izraženo u brojkama od 0 do 30, u prosjeku devet po ciklusu.
Zamrzavanje jajnih stanica, odnosno krioprezervacija, kakvu jedinu dozvoljava Zakon o medicinskoj oplodnji, tehnički je moguća, ali ne i dovoljno uspješna. Uspješnost oplodnje odmrznutih jajnih stanica računa se sa 6 posto. Uspješnost pri daljnjem razvoju stanica u zamrznutom stadiju prije rekombinacije genoma, dakle predembrija, do devet puta je veća - 70 posto.

A neki od najpoznatijih svjetskih stručnjaka na području reproduktivne medicine rekli su sljedeće:
Profesor Veljko Vlaisavljević, predstojnik Odjela za reproduktivnu medicinu Mariborskog kliničkog centra, član ESHRE (Europsko udruženje za humanu reprodukciju):
"Metoda zamrzavanja jajnih stanica vrijedi još danas kao eksperimentalna metoda. Mislim da u svijetu danas nikako ne možemo reći da je to metoda koja je u kliničkoj praksi. Čak i tamo gdje je bila u Italiji, taj dio je u biti promijenjen jer Italija više nije među državama koje bi to forsirale, odnosno rješavale na taj način.
Naime, vrijedi da to nije adekvatna zamjena metodama zamrzavanja embriona i to je i nekako stajalište naše Evropske udruge za humanu reprodukciju i embriologiju... Ne treba zaboraviti da iza toga stoje mnoge industrijske želje, znači onih koji proizvode sve potrebno za taj dio priče, da tako kažem, a prije svega stoje interesi kompanija koje se bave zamrzavanjem jajnih stanica zbog donacije i zamrzavanjem jajnih stanica iz socijalnih uzroka - što u biti više nema nikakve veze sa liječenjem."
Prof. dr. Paul Devroey, ravnatelj Centra za reproduktivnu medicinu u Bruxellesu, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za reproduktivnu medicinu:
"U našoj klinici postupak zamrzavanja embrija veoma je važan jer, ne zaboravite, postoji jedna tehnička stvar: maternica mnogo bolje u prirodnim uvjetima prima smrznuti embrij nego što stimulirana maternica prima svježi embrij."
"Istina je da će možda u sljedećih pet godina, kada medicina dozna više o smrznutim jajašcima, to postati rutinska praksa. No, morate imati na umu, bude li tako, da će se sve oplodnje provoditi ovim jajašcima koja sada čekaju. Kad izvadite pet jajašaca, nikad ne znate koje će biti oplođeno jer to ovisi o njegovim unutarnjim svojstvima. Pojednostavljeno je, dakle, razmišljanje da će zamrzavanje jajašaca riješiti problem smrznutih embrija. Mislim da to nije točno."
Docent dr. Tonko Mardešić, vodeći stručnjak u Češkoj:
Novinarka: "Tko sve ima pravo na postupak umjetne oplodnje u Češkoj? Postoje li kakva ograničenja?"
Dr. Mardešić: "Vi ste već spomenula da Češka ima liberalnu legislativu što se ove terapije tiče. Na drugu stranu, istina je da imamo vrlo strogo regulirano kako se pazi na kvalitet medicinskog rada što naravno stvara vrlo atraktivnu kondiciju za pacijente. Što se naše legislative tiče, u stvari možemo raditi sve što pruža potpomognuta oplodnja za naše pacijente, osim inseminacije spermijima donatora lezbijske žene ili kod žena bez partnera i naravno, ne možemo raditi surogatno majčinstvo. To je sve to što nije dozvoljeno."
Novinarka: "Najvažnije pitanje u Hrvatskoj nakon donošenja novog zakona jest je li metoda zamrzavanja jajnih stanica adekvatna zamjena za metodu zamrzavanja zametaka? Koje je vaše mišljenje?"
Dr. Mardešić: "Moram jasno da kažem da nije jer apsolutno nije problem da se zamrzavaju embrioni i da se zamrzavaju spermiji. Smrzavanje embriona je vrlo uspješno i kod nas recimo jedna trećina svih trudnoća polazi od te metode. Međutim, smrzavanje jajnih ćelija to je relativno vrlo komplicirana stvar i ne ovisi to od tehnike nego od biologije. Znači, mislim, istina je da to se može raditi, međutim ni malo se to ne može uspoređivati sa smrzavanjem embriona."
Novinarka: "Mislite li da je u jednom postupku dovoljna oplodnja triju jajnih stanica?"
Dr. Mardešić: "To je stvar vrlo restriktivne legislative kao što to vidimo u Njemačkoj ili u Italiji, a rezultat toga je da pacijenti odlaze i traže terapiju u zemljama gdje njima pružaju veću šansu za uspješnu terapiju. Jer istina je da nije jednostavno već na početku odrediti koja, koje tri jajne ćelije su one najbolje, najkvalitetnije, najpogodnije za fertilizaciju, a ovisno o tome nikad se ne zna kakav će biti kvalitet embriona. Znači, mislim, to nije nešto novo, to postoji u nekim zemljama, međutim to 100 posto ograničava šansu za uspješnu terapiju."
Novinarka: "U Češkoj je dopušteno zamrzavanje zametaka. Koliko ih se i do kada čuva?"
Dr. Mardešić:"Zamrzavanje je naravno dopušteno i ja sam već spomenuo da to je svakodnevni sastavni dio našeg rada. Jer mi obično vraćamo pacijentima najviše 2 embriona jer smatramo da to njima daje najveću šansu za uspješnu terapiju i ujedno i najmanji rizik višeplodne trudnoće. A svi ostali embrioni koji su dobrog kvaliteta se smrzavaju. A naša legislativa nema ograničenja što se tiče vremena do kada mogu biti embrioni smrznuti."
Novinarka: "Koliko se godišnje u Češkoj obavi postupaka umjetne oplodnje i koliki je uspjeh?"
Dr. Mardešić: "Što se tiče uspješnosti terapije kad se vraćaju, transferiraju friški embrioni onda to se kreće, barem u našem Centru, između 37- 40%. Sa smrznutim embrionima uspješnost je 29-30%."
Novinarka: "Jeste li vi na bilo koji način osjetili posljedice novog hrvatskog zakona?"
Dr. Mardešić: "Jesam, sigurno. Istina je da nama dolaze parovi mogu da kažem iz cijele bivše Jugoslavije, iz raznoraznih razloga: neki zbog legislative, neki zbog uspješnosti, neki zbog para, itd. Međutim nisu, nisu nama baš puno dolazili parovi tako da kažem za običnu vantjelesnu oplodnju, a od tog vremena kada je mislim počela ova situacija u Hrvatskoj nama se sve češće javljaju parovi koje traže da njima pružimo mislim terapiju sa običnom vantjelesnom oplodnjom zbog ovih problema. Istina je da takva, da mislim ova restriktivna legislativa nikako ne može zabraniti parovima da traže terapiju koja njima treba. Mislim legislativa to njima može komplicirati, ali nikako ne može zabraniti ljudima da traže ono što njima daje ili što može njima ispuniti njihovu želju za djetetom."