Evo i mog skromnog doprinosa, toliko misli u glavi, a malo ih izađe na papir...

Poštovani ministre Milinoviću,

dugo sam razmišljala bi li se odazvala Vašem pozivu iz Dubrovnika koji ste uputili parovima koji odlaze u inozemstvo
okušati sreću s potpomognutom oplodnjom, samo iz razloga kako i ovo pismo ne biste nazvali 'podrškom' Vašem zakonu. No ovo
definitivno podrška nije, jer nas Vaš zakon svrstava među građane drugog reda, među one koji su Vašim zakonom
diskriminirani, i kojima su limitirane šanse za uspjeh. A svima nam uredno svakog mjeseca skidate od plaća za zdravstveno, svi
smo primorani plaćati dopunsko osiguranje,... a od toga nemamo nikakve koristi.

Nažalost, ne spadam (za sad) u kategoriju parova koji odlaze u inozemstvo, a razlozi za to su financije, ali bih voljela
krenuti preko granica Lijepe naše okušati našu sreću u ostvarenju najveće želje za vlastitim potomstvom. Suprug i ja
više od tri godine pokušavamo dobiti dijete no ne ide zbog teškog oblika muške neplodnosti.
Iza nas je jedan neuspješni IVF (po Vašem zakonu) koji je rađen u prirodnom ciklusu, samo uz stimulaciju klomifenima. Dobili smo četiri jajne stanice, rezultat - nije došlo do fertilizacije. Sada nakon 6 mjeseci čekamo drugi IVF, ovog puta u stimuliranom ciklusu no ne nadamo se previše. Jer sve i da suprugov nalaz ovog puta bude, relativno govoreći, bolji (broj spermija varira od jednog milijuna do samo njih 12! - ne milijuna nego 12
spermija ukupno pronađenih u ejakulatu) liječnici smiju oploditi samo tri stanice i kakve su nam tada šanse.
Dakle, da smo u financijskoj mogućnosti (a ozbiljno razmišljamo o uzimanju kredita u tu svrhu) bez razmišljanja bismo otišli u
inozemstvo!

Moram se dotaknuti i zakonom propisanih savjetovanja koja su, moram se tako izraziti, smijurija. Pravnik je zaključio kako mi
znamo više od njega, kako u slučajevima homologne oplodnje ne vidi smisao i svrhu savjetovanja. O psihologu neću niti
govoriti osim da su neplodni parovi ovim savjetovanjima diskriminirani - tko procjenjuje jesu li za roditeljstvo
sposobni ubojice, narkomani, maloljetnici… Nitko, pa se onda svi zgražamo i čudom čudimo kada netko svoje dijete ostavi u
domovima za nezbrinutu djecu (a koliko je samo primjera da je od istih roditelja nekoliko djece završilo u domovima. Ja osobno ih
poznam nekoliko). I u čemu je uopće svrha psihološkog savjetovanja onih parova koji iza sebe već imaju jedan, dva,
tri, deset neuspješnih postupaka!
Neću više duljiti jer znam da ovih dana imate pune ruke posla u čitanju pisama koje su vam uputili i drugi neplodni parovi u
Hrvatskoj.

P.S.
Za kraj citirat ću izjavu doktora Tonka Mardešića, jednog od
najuglednijih europskih stručnjaka na području reproduktivne
medicine i vlasnika čak četiri klinike za izvantjelesnu
oplodnju u Češkoj, objavljenju u tjedniku Nacional 23. ožujka
2010. godine: „Kriokonzervacija, odnosno zamrzavanje embrija
nema alternativu. Naravno mi možemo smrzavati spermije međutim
smrzavanje jajnih stanica nije ni približno toliko uspješno kao
smrzavanje embrija.“