Posvajanje kod nas i vani - usporedba

[Jagi]

Pozdrav!
Nisam znala kako bih stavila naslov, a da bude jasno o čemu se radi...
Naime, moji kumovi (Talijani) su u procesu usvajanja (nacinalnog, tj. talijanskog), zajedno s njima MM i ja proživljavamo sve i iščekujemo dolazak njihove curice. Ali ima puno stvari u njihovom postupku koje su mi nejasne, i čini mi se različite od uobičajenog postupka kod nas, koliko sam vidjela čitajući forume...
Evo što mi je nejasno, pa moli vaš komentar (iskustva):

- Koliko sam shvatila oni imaju testiranja, posjet soc. radnika, razgovore, i kao zadnje razgovor sa sudcem koji donosi konačnu odluku o tome mogu li biti posvojitelji (kod nas je drugačije, zar ne?)

- Što se tiče kriterija o djetetu, kažu da je dobna granica veliki problem tj. da ako se navede da želiš dijete do 3 godine, da su skoro nikakve šanse da se dobije odobrenje. Tako da je zapravo preporučljivo da se kao donja dobna granica stavi 7 godina. Kako je kod nas iskustvo oko toga?

- Nakon odluke da mogu psvojiti dijete, čekaju poziv sudca, dok se ne pojavi dijete koje bi potencijalno mogli posvojiti (kod njih nema direktne veze s centrima, tako da dok čekaju ne mogu nikoga kontaktirati).

- Oni su prije par tjedana dobili poziv, mogu posvojiti curicu od nepunih 7 godina. Osim njih, u konkurenciji su bila još dva para. (Kako vidim, i kod nas se zove više paova za isto dijete?). Sudac je odlučio da su to oni!

- E sad... nakon toga su opet bili na razgovoru sa sudcem, gdje im je dao osnovne informacije o djetetu (ime, povijest, pokazao sliku). I sad su opet na čekanju... Dijete ima svog soc. radnika s kojim nemaju direktan kontakt, ne znaju čak ni u kojem je gradu, i moraju opet čekati dok im se ne javi soc.radnik djeteta.

- Od toga je prošlo 10ak dana, i možete zamisliti kako su nestrpljivi! Nemaju koga zvati, samo čekaju, a znaju da su oni odabrani! To je bitno drugačije nego kod nas, zar ne? (Kad kod nas posvojitelji mogu prviput vidjeti dijete i koliko otprilike traje proces zbližavanja, dok dijete dođe doma?)

- Osim toga, njiova curica još nije zapravo trajno oduzeta roditeljima, i koliko sm shvatila roditelji još uvijek imaju mogućnost tražiti dijete, nekih cca godinu dana. Tako da će oni biti skrbnici taj period, do konačnog posvojenja. Radi li se tako i kod nas?

- I još me zanima prosjek dobi djece koja se posvajaju kod nas. Ona mi kaže da je u Italiji jako rijetko da se dobije dijete mlađe od 3 godine. Oni oboje imaju 35 godina, a možda je i to razlog da je kandidat starije dijete. Jako su sretni i istovremeno preplašeni... pretpostavljam da se tako nekako svi osjećaju u ovo razdoblju u kojem su oni...

Pono pitanja... ali voljela bih dobiti vaše odgovore/mišljenje, jer smo jako bliski s njima, i ovo doživljavamo kao proširenje naše obitelji...

[Kompas]

To što si napisala je zakon i pravila Italije. Ja nisam posvojila dijete u Hrvatskoj tako da ne znam detalje kako to ide kod nas. Svaka država ima svoje specifičnosti pa tako i Italija u odnosu na nas.Želim i tebi i tvojim prijateljima puno sreće!!!

[Vlvl]

Osim toga, njiova curica još nije zapravo trajno oduzeta roditeljima, i koliko sm shvatila roditelji još uvijek imaju mogućnost tražiti dijete, nekih cca godinu dana.

Kod nas toga nema, ali u SAD-u jedna od mogućnosti je tzv smještaj s pravnim rizikom. U nekim situacijama procjenjuje se da je najbolje dijete smjestiti u potencijalnu posvojiteljsku obitelj, iako roditeljska prava nisu još oduzeta. Za mlađu djecu, često tek rođenu, smatra se da je dobro da nemaju prelaznu udomiteljsku fazu, ako je najvjerojatniji ishod posvojenje, a drugi mogući povratak u biološku obitelj. Potencijalni posvojitelji su svjesni da dijete možda neće ostati, ali pristajanjem na taj rizik povećavaju šanse dobivanja mlađeg djeteta. Smatra se da ovaj način smanjuje traume i probleme vezane uz posvojenje.
O traumama potencijalnih posvojitelja od kojih dijete ipak ode, neću govoriti.
Međutim, nisam sigurna koliko je takav postupak koristan kod veće djece. Dijete se ne mora vezati za udomitelje pa od njih rastajati, ali ako mu budućnost u novoj obitelji nije zagarantirana, kakav će se uspostaviti odnos u tom periodu kad su svi ranivi? Kao roditelji i dijete, uz rizik veće traume razdvajanja? Ili na distanci, pa kad prođe rok: ee, sad smo si mi obitelj. Nisam sigurna da je to dobro.

[Jagi]

Vlvl, i meni se to čini najteži dio... iako se ide s pretpostavkom da se dijete neće vratiti biološkim roditeljima (jer to nisu tražili do sad), opet je teško živjeti s činjenicom da postoji ta mogućnost...

[titimita]

Ima li netko konkretno iskustvo ili zna kako bi Hrvatska obitelj mogla posvojiti u SAD-u? Mislim, znam da je Višnjić tamo dijete posvojio, ali nemam njegov broj telefona i nemam pojma gdje da gledam i tražim iformacije...

[titimita]

Nisam mislila na traženje njegovog broja telefona nego na traženje informacija o posvojenju :LOL: