Razvučeno tijesto

[aleksandra70vanja]

Ja 300 grama razvlačim u 3 kore, tri štrudle. Kad radim cijelu količinu radim za burek+štrudle, onda ovo za burek razvlačim preko cijelog stola i motam kao Deta.

I kad ste već ovdje, kako radite nadjev od sira? Samo sir ili još nešto? To mi nikad ne ispadne ukusno, mislim da stavljam previše sira ili fali masnoće ili tako nešto.
Pričam o slanom, o bureku od sira.

i vrtiš ga u zraku ovako kao Deta?

[Beti3]

i vrtiš ga u zraku ovako kao Deta?

Ja vrtim, samo što ga razvlačim puno tanje nego Deta . Ali, ne radim sirnicu (ha, kako sam ispravno to napisala!), samo slatki štrudel, uglavnom od jabuka.

Za dvije štruce štrudela upotrijebim ovo tijesto:
25 dkg brašna
pola šalice (oko 1 dl) mlake vode
1 jaje
malo soli
malo masti ili putra (1 žlica) rastopljene

Napravim hrpicu tijesta, sve ostalo stavim u sredinu i pomalo dodajem brašno izvana prema unutra, i dobro sve izmijesim. Zatim treba bacati tijesto bar 50 puta, obično više, o stol. Bacam baš onako snažno, da se spljošti. I svaki put kad ga uzmem sve je bolja struktura.

Oblikujem koglu, poklopim keramičkom posudom i ostavim stajati. Bar 1 sat.

Nakon toga valjanje je sitnica. Na nabrašnjeni stolnjak razvaljam što više mogu dugačkim valjkom, a onda stavim ruke ispod pa razvlačim sa nadlanicama i podlakticama.

Kroz njega se mora vidjeti. Mene su naučile stare generacije da mora biti tako tanko da se vidi čitati naslove u novinama kroz njega. Onda je dosta.

Poškropim rastopljenom masnoćom, pobacam jabuke, rezane na sitne kockice, ako mi se rezucka, ili ribane i onda šećera po želji po njima. Može i cimeta, mrvu.
Debele krajeve odrežem, jer bi bili pretvrdi za jesti kad se speku.

Uz pomoć stoljnjaka zamotam i preselim u pleh. nekad u jednom komadu pa savijem, a nekad podijelim tijesto nakon šro razvaljam pa napravim dvije štruce.

Baš sam se dugo bojala tog vučenog tijesta, mislila sam da je komplicirano i nemoguće za rastanjiti. Kad sam se konačno odlučila napraviti, vidjela sam da je bezveze kupovati kore, to nije ni sjena kućnom tijestu. I nije komplicirano, ne previše.

[Balarosa]

i vrtiš ga u zraku ovako kao Deta?

Nisam to htjela pisati na početku da ne ispadne da se hvalim, ali, da, uvijek ga malo bacim i provrtim... tako se uvjerim da sam prava kuharica

Pekač vše ne koristim, nekad sam radila u njemu i bilo je dobro, ali ovo mi je nekako gušt, antistres terapija, a i sjetim se Ane Ugarković kako govori da tijesto (istina, za kruh) uvijek treba bar malo proći i rukama, da mu predaš energiju. Baš mi je to nekako leglo. Uvijek ga bacam, mlatim s njim, osjetim kako se mijenja pri tome. Iako, ja ne bih, kao Beti, rekla da nije komplicirano, traži mi dosta vremena, nisam brza i uvijek radim planirano, a ne kao nešto na brzinu... ali definitivno se isplati uložiti trud, okus je neusporediv.