ja sam se to pitala masu puta
da se razumijemo ne mislim da sam nešto extra napravila
no par puta su tražili nekoga da priča o svojoj "borbi" (javno ili anonimno) i bio je slab odaziv,pa sam išla ja
pa onda opet neki razgovor za novine
pa onda prosvjed na trgu franc. nije nas bilo nešto,moglo nas je biti puno više
pa na trgu,bilo nas je,al opet je moglo biti puno više....

ne želim da netko ovo shvati kao prigovaranje ili napad
no meni jednostavno nisu jasna opravdanja tipa:ne želim u javnost (ni nemorate,masu toga može anonimno) ili nemam vremena (nema nitko,svi mi radimo,imamo obitelji,borimo se s računima...)

realno gledajući mene se ovaj zakon više ne tiče;ja imam svoju djecu,sretna sam i zadovoljna
al poludim kad čujem što sve naš ministar priča o zakonu
i stalno razmišljam kako sam sretna jer me taj zakon nije kačio,kako sam sretna jer sam kraće čekala za Mb,kako sam sretna jer me se više ne tiče

al na kraju me se ipak tiče,jer sam na vlastitoj koži iskusila čežnju za djetetom,negativne bete,žongliranje sa financijama....
i znam kako se osjeće svaka od vas koje se još "borite"
znam koliko je ta borba teška i iscrpljujuća
i svima pričam,objašnjavam
i naprosto se ne mogu odlijepiti od ovog pdfa
prirastao mi srcu,tu sam doma
sve trudnoće su mi posebne,ali mpo trudnoće su mi nešto najposebnije na svijetu