Eh Ina, vidis ja nikad nisam bila takva - morala sam saznat sve i svasta, progutala sam sve do cega sam mogla doci na temu neplodnosti i IVF-a - zato meni i jest tesko shvatiti da ljudi mogu razmisljati s ruzicastim naocalama o necem sto ih se vrlo tice...

Npr. inseminacije - u Evropi ima manje inseminacija nego IVF-ova, s postotkom uspjeha od 13% naprema 31% u IVF-u - cim cujem taj podatak, da sam jos na stupnju inseminacija, razmisljala bih o tome da je vrlo vjerojatno da cu doci na sljedecu stepenicu - IVF.

Pa onda broj folikula i jajnih stanica - cim se prosurfa malo po stranicama stranih klinika, vidi se kolika je razlika u postotku uspjeha ako imate 8 ili vise jajnih stanica naprema onoga ako imate 3 ili manje - a dapace, ako imate 2 folikula, u vecini klinika vani ce se ciklus otkazivati jer nema smisla ic s tako malim sansama - a to je u Hrvatskoj postala skoro pa norma...

Takve informacije mogu znacit razliku izmedju uspjesnog i neuspjesnog lijecenja, izmedju bebe i zivota bez djeteta. Neuspjeh IVF-a nije anomalija vec statisticka norma, cak i vani. Neuspjeh IVF-a nije nesto sto se dogadja drugima, dogadja se velikoj vecini pacijenata. A svima nama najveca nocna mora je da nakon svih zrtvi i odricanja, uspjeha nakon niza IVF-ova, na kraju ne bude. A ovakav zakon to za veliki dio populacije cini vjerojatnijim.

Zato ja ne mogu shvatiti inertnost, apatiju i odbijanje informiranja, jer se radi o vlastitom zivotu. Ne radi se o tome - "tako je kako je, sta ja tu mogu, sta cu se nervirat kad to ionako ne mogu promijenit". Naravno da svi prihvacamo svoju individualnu beznacajnost i treba stavit svoju ulogu u perspektivu moguceg, treba razmisljat "istina je, ne mogu nista sama promijenit, i necu se nervirat oko toga sto sama ne mogu nista, ali ako svojim malim doprinosom mogu pomoc da promjena dobije stvarnu sansu, onda cu to i uciniti i to nije nervirajuce, to je optimizam u akciji". Kad se radi o ovakvim stvarima, u kojima je vazno pridruziti se masi - 10 ljudi koji se bune izgleda pateticno, ali 100 vise nije tako pateticno! 100 ljudi je 3 autobusa, to je jedna splitska zeljezara, to su ljudi koji mogu mnogo toga postici zajedno, ako to samo pozele. Samo sto mi ne trazimo nesto tesko ili nemoguce - ne trazimo novac, nego ukidanje jedne sulude zabrane, trazimo evropsku praksu.