[/QUOTE]Često se zapitam da li je sebično to što pod svaku cijenu želim na ICSI odmah i što prije, pa se onda sjetim svih suza koje sam kroz zadnje dvije godine prolila, svake vještice koja je bila tragedija, sjetim se poznanica koje su bebu poželjele kad i ja, a ta djeca već sama hodaju i kažem si, NE, NISAM SEBIČNA! Ja samo želim biti mama i svatko tko kaže "strpi se", "pričekaj" i "ima vremena" ne razumije bit želje za majčinstvom, ne razumije moj osjećaj da sam nepotpuna na ovome svijetu, da skoro pa osjećam malenu ručicu koja me dira, glasić koji me zove mama, malenog anđela kojeg još nema pored mene, a želim ga više od ičega na svijetu. Oni kojima se ne žuri da mi imamo našu djecu su sebični; oni koji nam drže prodike što smo ustrajne u tome, što se informiramo i konzultiramo jedna s drugom, oni su sebični. I odlučila sam, ne želim slušati nikoga tko mi ne želi pomoći, tko me ne razmije i nema namjeru pomoći mi ostvariti moju najveću želju - biti mama. Iako u životu nisam takva, sad odlučujem da postajem oportunist koji gleda samo svoj cilj i ne preže ni pred čime kako bi ispunio svoj san, otpuštam sve ideale i vjeru u doktore i bolničke procedure, vjerujem samo sebi i vama suborkama koje ste u istoj poziciji. Vjerujem da ćemo se izboriti za našu djecu![/QUOTE]

Joj sumskovoce jesi me rasplakala sada!!! Sjedim na poslu, a suze teku.
Ovim što si napisala opisala si sve nas koje se svaki mjesec iznova nadamo da ćemo uspijeti!!
Sjetim se sebe kad smo dobili prvi nalaz sperm. Jednostavno šok i nevjerica. Mi smo ga radili nakon 6 mjeseci truda, nismo čekali godinu dana i sjećam se kako su nam tupili da moramo još 6mj se truditi, a mi nalaz oat...
Prvo sam noćima plakala, a onda smo nazvali Rijeku i nakon konzultacija, isti dan sam zvala Maribor i dogovorila kod njih.
Nisam željela ni sekunde gubiti vrijeme jer mi je svaki dan koji proživim bez toliko željenog djeteta jedan dan života manje koji ću provesti sa njim.
I ni pod koju cijenu ne slušam kretenske savjete da se opustimo pa ćemo uspijeti ili da možda nismo pogodili tajming ili neznam kakve gluposti koje mi samo crpe snagu i troše energiju.
Pomirila sam se sa činjenicom da je mpo jedini načina da dobijem dijete sa čovjekom kojeg volim i grabim prema cilju rukama i nogama i nedam nikome da me u tom nastojanju pokoleba ili mi proba reći da možda griješimo.
Lako je iz pozicije sa vlastitim djetetom koje ti sjedi u krilu reći da nije potrebno žuriti i da treba svaki dan iskoristiti dok djeca ne dođu, ali dala bi im samo jedan dan ovog čekanja, želje i muke pa neka onda govore.
Ali oni neznaju i zato stvarno iz sveg srca, HVALA VAM SVIMA KOJE STE OVDJE I SVAKODNEVNO DJELITE BRIGE, TUGE I RADOSTI.