ne sjećam se više na kojem sam katu bila smještena ,dali 4. ili 5. dok sam čekala da me prime za kiretažu nakon 2. spontanog .došla sam prva a otišla sam zadnja .prije mene se na klupi ispred ordinacije doktora Prodana izmjenilo jedno 15 trudnica.ja sam sjedila i ridala,ridala,ridala a doktor je svaki puta kad bi otvorio vrata ordinacije najprije mogao ugledao mene.

nije mu palo na pamet da išta poduzme .da pozove Kuljaničku,da me primi preko reda....
umjesto toga ,znate šta je napravio???? Tražio je od mojeg muža da se udalji jer je ovo ipak ženski odjel.Moj muž je naravno otišao a pored mene je ostala sjediti trudnica sa SVOJIM MUŽEM !!Moj muž koji mi je bio užasno potreban u tim trenutcima nije smio ostati pored mene.ja sam nastavila bez srama ridati.Nisam se mogla zaustaviti a na kraju krajeva valda sam barem na to imala pravo.Na kraju sam primljena zadnja i smještena u sobu sa trudnicom.Nitko od psihologa nije došao do mene.