Pitala sam ja odmah doktoricu što ćemo s tom cistom ali ona je rekla da je još uvijek zanemariva...A s druge strane kad mi je prije laparo uočen endometriom imao je 3 cm i u roku od 2 mjeseca porastao na 5, a još se uz nju pojavio i jedan manji od 2cm. Nadam se samo da se neće ponoviti scenarij jer još uvijek osječam bolove i "utrnulost" u lijevoj preponi (posljedica laparoskopije) i nikako se ne osječam za novu operaciju...Primjetila sam da je najbolje ne znati ništa jer se odmah nasekiram, a to nikako nije dobro...
Usput, sestra J. mi je za vrijeme boravka u Mb napisala ovo: Vi morate biti borac-strah zaustavlja proces rasta i kod nas žena se 3 mjeseca prije u tjelu doluči npr. u januaru 2010 se je dolučilo koliko folikula če početi rasti u aprilu-kod spontanog ciklusa prvih nekoliko dana svi počnu onda poraste od njih jedan.Ako stimuliraš isto-svi počnu ali porastu 1-2-3-5-10 različito.
Nisam to znala prije postupka i kad mi je to napisala počela sam vrtiti film unatrag da se prisjetim koliko sam "kvalitetno živjela" u to vrijeme i jesam li ja sama mogla utjecati na situaciju. Vjerojatno nisam, jer sam taman u to vrijeme operirana i mučilo me štošta. Ma možda i nema nikakve veze, možda je stvarno u pitanju loša kvaliteta jajne stanice, smanjene rezerve ili jednostavno loša sreća. Više ću znati nakon idućeg postupka (kakav će tada biti odgovor jajnika)





. A baš mi je žao, jako mi je žao zbog tebe. I nije fer! Ma sve neke tužne vijesti ovih dana...Srela sam i jednu curu što je bila samnom u Mb i ni njoj nije uspijelo unatoč lijepim blasticama. Baš tužno...
Drži se, brzo se oporavi od tuge i u daljnje pobjede
.

vas sve.
čestitam Karla
, ne jer te ne želimo ovdi naravno nego znaš i sama zašto
...
