Sandrić, kada bi se ja sada mogla vratiti u vrijeme neposredno prije mog postupka u Mariboru promjenila bi velik broj obrazaca ponašanja i definitivno izbacila sve suvišne pritiske koje sam si sama stvarala i koje su me sputavale u pokušaju da u postupak uđem sretna, zadovoljna i s vjerom u uspjeh...Umjesto toga, i ja sam, baš kao i ti očajavala, plakala, uvjerila se čak i u to da si injekcije ne dajem kako treba i sve te negativne emocije dovele su me do ludila u kojem sam u jednom trenutku došla do pomisli da prekinem s terapijom i odgodim postupak za neki drugi put kad budem spremnija...Vjerujem da je negativnom ishodu doprinijelo i moje očekivanje negativnog ishoda i pomanjkanje vjere... Pokušaj, ali stvarno pokušaj odbaciti svaku nepotrebnu brigu i svaku situaciju na koju ne možeš utjecati. Odi tamo smirena, odi sa spoznajom da ideš najboljima i stalno imaj na umu da oni znaju što rade. Žao mi je što ti se sve to događa i vjerujem da si "iscrpljena od svega" ušla u protokol, ali vjeruj mi da će ti biti lakše ako okreneš priču u svoju korist i uvjeriš sama sebe kako si napravila sve što je u tvojoj moći i kako je od sada na dalje sve na nekoj višoj sili...U ovom trenutku, briga oko jajnika i oko toga da li će ga u Mb vidjeti ili ne, da li će moći sa njega obaviti punkciju ili ne, ne može ti donijeti odgovore na pitanja ali ti može donijeti nemir koji ti sada najmanje treba...