FOLIKULOMETRIJE

Na folikulometrije idete u Novu Vas (Ordinacija prof. Magdalene Božič) ili u bolnicu, ovisi kako vas stave. Folikulometrije u Novoj Vasi se posebno svaki put plaćaju i to vodi prof. Vlaisavljević, u bolnici se obračuna zajedno s ICSIjem. UZV u Novoj Vasi košta 50 eura, a u bolnici 80 eura. Na žalost, nismo baš u mogućnosti birati. Ovako vam je shema folikulometrija – 1. UZV otprilike 3. ili 4. dan ciklusa u pravilu se obavlja kod kuće – to je kontrolni UZV di se gleda da nema cisti i eventualnih polipa (treba im se javiti ako se već na tom prvom UZV-u uoči cista veća od 10 mm i onda se vadi E2, a ako se radi o cisti početak stimulacije se nakratko odgađa). Drugi UZV je u Mariboru, nakon što se već započne sa stimulacijom. Treći UZV je isto u Mariboru, 2 dana nakon drugog UZV-a najčešće, a cure imaju najčešće oko 3 UZV-a, ovisno o tome koliko dugo inače traje ciklus i kako rastu folikuli). Kod mene je bila situacija da mi je bio i 4. UZV jer ja sporije reagiram – ovulacija 17. i 18. dc i taj 4. UZV mi je bio u bolnici jer je ostali dio moje grupe već bio na punkciji pa su svi dr-ovi bili tamo. Znači, samo 4 UZV-a, što je za mene čisto logistički bila dobrodošla promjena.

NAPOMENA: ne treba paničariti ako 1. UZV pada 4. dc jer u tom dugom protokolu nije kasno ni 4. dc započeti sa stimulacijom (drugačije je nego na VV-u u kratkom). Ne pije se antibiotik hiramicin niti stavljaju vaginalete onih prvih 7 dana ciklusa. Jednako tako, nemojte paničariti ako imate manje folikula nego u kratkom ciklusu (moj slučaj), to je normalno.

ŠTOPERICA - STOP INJEKCIJA

Prof. određuje štopericu na temelju vel. folikula i vjerojatno debljine endometrija. Neki dobijaju na vel. folikula 17 mm, neki na 20 i više (moj slučaj). U Mariboru bilježe samo najveće folikule – to je mene bilo zbunilo jer mi je prof. govorio da imam 4 folikula, a ispunktirano je 9 j. stanica od kojih je 7 bilo dobro i oplodile su se, a već sam se bila ukomirala. Dakle – štoperica (tj. materijal za štopericu – Ovitrelle ampula) se dobije u bolnici i to si onda svaka pacijentica doma da u određeni sat – tipa 4 ujutro, 4:15, 4:30, 4:45, 5:00. Ovisno o satu kad je dobivena štoperica, u roku od nekih 33-36 sati je punkcija, svaka žena točno 15 min iza druge. Sve to je napisano na papiru „Navodilo za aplikacijo „Stop injekcije“ koji se dobije od sestre, na tom papiru vam i napišu od kad morate biti natašte i ništa ne piti ako idete na opću anesteziju. Tad se dobiju i papir s uputama uputama o općoj anesteziji koji morate popuniti doma – koje lijekove pijete, koje zdrav. smetnje imate itd. – taj papir predajete prije anestezije anesteziologu i s njim po potrebi popričate.

Opću anesteziju dogovarate ako želite ili ako vas dr. savjetuje – meni je savjetovao da svakako idem na opću jer će me dosta boliti budući da je bilo dosta malih folikula na nezgodnim mjestima. Savjetovala bih vam da poslušate, da vam se ne dogodi da se trznete itd. Punkcije su različito bolne, različitim ženama i u različitim ciklusima – npr. meni je prva na VV-u (6 j. stanica) bila koma bolna, druga (13 j.stanica) ništa – a isti doktor, isti lijekovi na VV-u (ketonal i apaurin injekcija). Nema mjesta strahu od opće anestezije iako sam se ja osobno jako prepala jer mi je punkcija bila popodne pa smo se načekale i imale smo vremena trtarit. Znači, još jednom – opća anestezija – 6 sati prije zahvata nema pijenja niti kapi vode, nema jedenja. Dobili upute da ponesemo bademantile, spavaćicu (slovenski «srajca», da vas ne zbuni ako dobijete uputstvo na slov.) i papuče.

PUNKCIJA - APSIRACIJA J. STANICA - DETALJAN OPIS - TAJ DAN SE I PLAĆA (AKO TO PADA PREKO VIKENDA PLAĆA SE PRIJE TRANSFERA) PA PONESITE NOVČEKE

Evo dolje detaljnog opisa mog dana punkcije za buduće Mariborčanke:

Mi s anestezijom nismo smjeli jest ni pit (e, ovaj mi je dio koma pao) od jutra tj. mogao se još prije 8 h pojesti doručak (ja štrebsi nisam). Ja sam bila naručena u 14.00, kao i ostale žene koje su malo kasnile u odnosu na svoj protokol punkciju (punkcija u subotu) i punkcija im je padala u ponedjeljak, a ne u subotu (mislim da su u subotu žene odmah bile u 8.00 ili 7.00 na punkciji). U Mariboru svaka žena dobije štopericu (tj. da si štopericu) s 15 min razlike - tipa neke su dobile u 4 ujutro, ja sam bila zadnja na punkciji a dobila sam štopericu u 5 ujutro u nedjelju, a punktiralo me u 17 h poslije podne u ponedjeljak, dakle točno 36.-ti sat nakon štoperice. Prvo smo od 14 do 15 sjedile dolje na odjelu, onda su naši M-ovi išli obavit svoje (dakle, kaže MM da je, u odnosu na VV stvarno velika razlika, ima čak i literature iako on uvijek svoju nosi, a svirala je i muzika,: M-ovi nek' ne brinu jer se to može i isključiti tj. mislim da se može tražiti da nema muzike).

Onda su M-ovi platili i onda su nas oko 16. h pozvali gore na kat di se rade punkicije. Tamo smo mi i M-ovi dospjeli u onu sobu što je na internetu kad se gleda link na Maribor ili u mariborskoj brošuri na stranici 8, slika u sredini), nama reklo da se presvučemo u spvaćice, a M-ovima da kratko izađu van. Za anesteziju je preporuka da se skine grudnjak, može se ostati u donjoj majici, spavaćici, bademantilu, čarapama i papučama, a gaćice se skidaju tek ispred operacijske sale.

Žene koje idu na punkciju bez anestezije su bile prve na redu, a od žena s anestezijom su uzimali po redu u odnosu na kad je koja primila štopericu. Ja sam bila zadnja i jako me bilo strah i hvala Bogu da mi je dr. rekao da mi jednoznačno zbog cisti treba anestezija inače bi se možda bila i predomislila.

Onda je mene i još jednu ženu pozvalo iz te sobe di smo se presvukli da odemo ispred sale čekati, reklo nam da idemo ispraznit mjehur. Prvo su pozvali tu drugu ženu, a ja sam je čekala na stolicama ispred sale. Gledala sam na sat - točno je unutra bila 15-tak min. Onda je kad su nju odvezli i malo počistili (za nekih 5-8 min) i mene pozvalo unutra, sve sam im ukratko rekla, rekli mi da se namjestim kako mi paše i sve je bilo OK i ja sam zzzzz. Punktirala me mlada i simpa dr. Vilma Kovač, a probudila sam se na kolicima (koliko se sjećam), odgurali su me u sobu di su bile ostale cure i di je s nama cijelo vrijeme bila jedna brižna sestra i pitala kako se koja osjeća itd. Na stolu su bile liste koliko je kojoj od nas ispunktirano i jedna je iz ležećeg položaja pročitala info s naših lista za sve nas tri koliko nas je u tom trenu bilo u toj sali u kojoj se leži. U toj sali se leži nekih sat i pol, u jednom vremenu vas obiđu i ginekolog/ica i anesteziolog/ica. Nakon proteka 2 sata može se jesti nešto lagano i piti.

Jedva sam čekala da lagano krenem u Europark u Intersparov restoran pojest nesto lagano - ima juha. Isto tako, dok sam ležala, nadobudno sam pitala smijem li sutra ić raditi - rekli su mi da bolje ne, al kako se budem osjećala i da oni preporučaju ipak ne, ovisno kakav je posao. U Mariboru preporučaju 2 tjedna bolovanja nakon punkcije, ali nisu toliko striktni oko mirovanja, kažu da se može šetati itd., tako da sam ja to shvatila da, ako posao nije stres i fizički pretežak, da je OK raditi i radila sam. Meni je bol nako punkcije prošla nakon 5 dana, osjećala sam za to vrijeme jajnike u hodu i pri piškenju, tako je još bilo nekim curama koje su imale bolnije punkcije, ostalima je prošlo odmah sutradan. Također, i lagano krvaruckanje dan-dva je normalno. Znači, ovisno o toga kako se osjećate budite sutradan aktivne ili ostanite mirovati. Jako je bitno piti puno vode (2-3 l ako možete) da se prevenira ev. hiperstimulacija koja može nastati i nakon punkcije.

Dakle, sve u svemu, bilo je super i totalno bezbolno. Od vremena dolaska u bolnicu (14.00 h) do vremena odlaska (19.00) prošlo je pet sati, a malo nas je zbunio papir di je pisalo da se nakon 2 h može ići doma (da, ali 2 h nakon punkcije pa smo se preračunali). Nakon što smo malo pojeli u Intersparu (u sklopu Europarka) nastavili smo doma za ZG i stigli malo prije 23 h.

I da, da se znate ravnati, meni je npr. ispunktiralo 9 stanica, ostalima 10 i mislim 15, ali bilo je cura i s više tipa 18 (mlađe cure tj. ispod 35 godina).

Nakon punkcije je ženama koje su imale više od 4 jajne stanice rečeno da dođu na transfer za 5 dana (blastociste), a da će ih se nazvati ako nešto ne bude OK.