Cure su sve rekle... Potpisujem gou, posebno u vezi gubljenja vremena.

Vjerujem da ste sad u šoku i da sve izgleda kao smak svijeta... ali nije. Kad sam ja dobila dijagnozu oligoasthenozospermija počela sam plakati već na šalteru, nisam ni dočekala da izađem na ulicu... A onda sam shvatila da smo mi jedan poseban par, nažalost, jedni od mnogih "posebnih" parova, kojima beba neće samo tako pasti s neba, nego će se morati za nju malo pomućiti. Bitno je da shvatiš da ćete ipak biti roditelji.
Oligoasthenozospermija je vrlo ozbiljna dijagnoza, koja se realno gledajući može teško popraviti, ali se zato vrlo lako može "prevazići" IVF-ICSI metodom, gdje će biolog izabrati samo jedan "savršeni" spermij i direktno oploditi jajnu stanicu. Tu nije potrebno da budu brzi, ni da ih je puno, bitno je samo da ima poneki savršen, a to Bogu hvala, imate. Popravljanje ove dijagnoze i liječenje muža moglo bi vam uzeti previše dragocjenog vremena, a da opet ne da željene rezultate, i gotovo sam sigurna da doktori u Cita neće ići na tu opciju.

Sad ću reći nešto jako zločesto, nadam se da se nitko neće ljutiti - ma koliko ti se ovo činilo teško u ovom trenutku, znaj da parovi koji imaju ovu dijagnozu teže muške neplodnosti (a sa ženom je sve ok) imaju ponešto veću šansu da im prije uspije IVF, nego onima kod kojih je "sve u redu" a bebe nikako nema. Ako je s tobom sve ok (hormoni, brisevi, ovulacija) onda postoje realne šanse da nisi trudna samo radi toga što spermiji ne mogu doći do jajne stanice.

Nemojte gubiti vrijeme na urologe, IVF je stvoren za takve poput vas. Želim ti sreću iz prve.

I još nešto - bitno je da znaš da taj nalaz ne mora značiti da će uvijek biti tako - spermiogram može varirati kroz mjesece, ovisno o načinu života, gripi, vrućinama, uvjetima gdje ti muž radi... Nemojte odustati ni od prirodnih pokušaja, nikad se ne zna!