Nemoj tako gledati na sve to...Znam da si umorna,pospana,nervozna...sve smo takve,koje imamo male bebiceja sam ti nekidan zaspala za stolom,za vrijeme ručka!Sreća da mi glava nije završila u tanjuru sa vrelom juhom...Doduše,ja nisam nervozna,ali umorna i te kako jesam.Ali,kada vidim svoje zlato,kako sisa,a znam da smo zajedno učili i mučili se(još uvijek se borimo),umor me automatski zaobiđe.Čak naprotiv,u takvim trenutcima mislim da bih mogla trčati maraton,od sreće i uzbuđenja!Vjeruj u sebe i svoju bebu,ako se rušiš od umora,spavaj kada i beba spava,prošetajte zajedno...a što je najvažnije:ne razmišljaj previše o tome,a pogotovo ne misli da imaš problem.Ja sam od toga napravila igru,a igre su zabavne...
SRETNO!!!