Na koje se sve načine lijepo odnosite prema svekrvama?

[PericaY2K]

Čudan naslov, ali nakon teškog razdoblja kojeg sam imala sa svekrvom, i nakon što sam joj odlučila oprostiti, želim da naš odnos bude normalan.

Osim što sam počela s njom kulturno razgovarati (trudim se vjerujte me, a ona me dovodi stalno u iskušenje da pokleknem ), kada dođemo na ručak donesem joj neku sitnicu da je razveselim (kozmetiku, neku finu klopicu...), krepala joj je veš mašina pa sam joj oprala 2 mašine veša, pohvalim je kada ima novu frizuru, i tako...

Pa me zanima na koje se sve načine vi lijepo odnosite prema svekrvama?

Naravno, normalno je da se lijepo odnosi prema svekrvi, samo eto, zanima me koje ste joj lijepe znakove pažnje iskazali? I je li ona to cijeni?

[Svea]

Kada je suprugu rođendan, nazovem svekrvu da se našalim kako bi zapravo trebalo čestitati njoj što je rodila takvog divnog čovjeka. Ne znam od kud mi to, napravila spontano, svekrva se oduševila ofkors.

Po meni, većina ljudi cijeni znakove pažnje, samo ne znaju svi pokazati da im je to drago. S naglaskom na riječ većina - jer uvijek ima iznimaka...

[bubica27]

Na isti način kao i prema bilo kome drugome

[Snjeska]

Pekla sam joj kolače... nije cijenila

[Anemona]

Ako si odlučila dati šansu nekom normalnom odnosu, bez glume, onda tako i pristupi.

[dani1]

Tako da od nje naručim avon i pravim se kak mi je to jako bitno u životu.

[mamitzi]

zvučati će čudnovato: kad je godišnjica njezine smrti (vidjela sam je jednom u životu i uskoro je umrla) dovedem svoju djecu kod svekara i pokažem ih njezinim prijateljicama.

[PericaY2K]

Anemona, ne glumim, u tome i je stvar, posložila sam u svojoj glavi da se sjekira treba zakopati i krenuti dalje. Želim da imam lijep odnos s njom. Ne zbog malene ili muža - jer neovisno o meni oni će imati odnos s njom kakav žele. To želim zbog sebe, ne želim bit ozlojađena, il da se prepucavamo il što već - čemu potencirat tonu negativne energije? Želim ići sunčanom stranom ulice.

I kuži ona da sam promijenila svoje ponašanje naspram nje, normalno pričamo...

I eto, drago mi je čuti vaša iskustva... Hvala Svea, Bubica.

Snješka - slično je i kod mene, samo nije "do mene" - svekar i svekrva vole jedino jesti svoju hranu i svoje kolače, pa se stoga ni ne trudim u tom dijelu (npr. kupit ću joj čokoladu, a ne peć kolače - jednom kad sam spekla je ajmo reć bila jako ljubomorna jer su moj kolač hvalili više nego njen - pa rekoh sebi - ne treba mi konfliktna situcija i "zapečatih pečnicu" što se nje tiče)

[PericaY2K]

Tako da od nje naručim avon i pravim se kak mi je to jako bitno u životu.

mogu te shvatiti... al eto, kad je to veseli, opet je lijepa gesta s tvoje strane (neovisno o namjeri)...

[Anemona]

Nisi me razumjela, ovo pohvalim joj frizuru, i takve sitnice mi ide pod normalan iskren odnos s bilo kime, a nekakvo "nasilno" kupovanje poklončića mi ne sjedi. Ok, za rođendan, imendan, ma može i za velike blagdane, ali za svaki dolazak neka sitnica, to mi je pretjerivanje.
Ok, je kao čovjek popričati, ponuditi pomoč ako je potrebna,... ali kao što je rekla bubica na isti način kao i prema bilo kome drugome.
Samo nemoj dobronamjerno dijeliti savjete o sexu.

[PericaY2K]

ma uzmem joj kad skužim da joj nekaj fali il da nekaj voli pa eto, da je malo razveselim, jer mi je već neugodno svaki vikend dolazit na ručak praznih ruku...

a sex - pa nemoj me zezat da si posumnjala da nisam natuknula pokoju sočnu? jednom kad se žalila kako puno pegla, rekla sam: "pa da, ja sam svom mužu rekla - ili ću vrijeme provoditi peglajući ili sexajući, pa odaberi - i pogodite što je odabrao?"

[zarrin]

a da li se ona promijenila prema tebi?
ja imam poduži popis kako sam se trudila od početka ali nema pomoći jer se ona ne trudi.
dapače došlo je do toga da sam pala u nesvjest od iscrpljenosti koja me muči zadnje vrijeme, lupila glavom od pločice i završila doma sama sa malim sa potresom mozga
a da eto nije ni nazvala pitati barem da li da uzme unuka u šetnju(što isto nije nikad u 15 mj) jer je možda i opasno da je mama sa potresom mozga sama sa bebom većinu dana a ona ima vremena.
uglavnom, ne bi ovo svodila na prepričavanje mog slučaja i odnosa sa svekrvom već samo izrazila svoje mišljenje da ponekad treba i realno sagledati i ako sa druge strane ne dolazi trud nema smisla. može se i tako živjeti bez negativnosti ako si pravilno posložiš u glavi. to se ne odnosi samo na svekrve, po meni jednostavno postoje ljudi na koje više ne ću trošiti svoju energiju.
tebida riješiš situaciju na tebi prihvatljiv način jer znam kako ti odnosi mogu biti teški

[zarrin]

a da pokažem i da nisam negativka prema svekrvama kao takvima, imala sam nesuđenu svekrvu, mama mog bivšeg zaručnika, koja je divna osoba, njoj je bio problem što ne vozi a žive daleko od centra grada pa sam je znala razveseliti da ju pokupim pa odemo zajedno na kavicu se malo ispričati ili s njom po špeceraj. za tim odnosom jako žalim.

[PericaY2K]

hvala Zarrin, pa mogu reći da ona kuži da se ponašam ok, ali to što sam ja odlučila promijeniti sebe - istina - ne znači da je i ona odlučila promijeniti sebe. i dalje zna biti jako uporna, dijeliti savjete i očekivati da se bezpogovorno izvršavaju. dok sam u njenoj blizini - napravim kako hoće i govorim u sebi "relax, relax, uskoro ćeš otić doma i radit po svom". heh...

shvaćam što želiš reći, i mudra je spoznaja da se ne treba truditi nikoga impresionirati pa ni nju. jednostavno treba ulagati onoliko energije koliko imamo a da sebe ne oštetimo.

drž mi se i želim ti sve najljepše

[mlukacin]

ja sa svojom nikako nisam mogla izaći na kraj... jednom sam od jednog jako mudrog čovjeka dobila još mudriji savijet... ponašaj se prema njoj kao prema malom djetetu... i super funkcionira...
nekad joj dam da bude po njenom, al ju toliko smotam da na kraju radi točno što ja zelim (što se djece tiče), objašnjavam joj neke stvari 10 puta samo to preformuliram dok ona to ne prihvati, ispečem kolač kad nađem vremena i samo joj gurnem u frizider da ga nađe (živi dva kata ispod nas), očistim joj hodnik jer smo ga kao uprljali kolicima... i sad sve više i više stišavam ton kad dođe do svađe između nje i sina i čak nekad stanem na njenu stranu ako primjetim da je mm pretjerao; jednostavno ga ušutkam i kažem to je tvoja mama i tako se s njom ne razgovara postoji i ljepši način... njoj to imponira, mm kuzi kaj radim a ja opet sretna jer sam ih oboje smotala i moram priznati da otkada koristim te metode imam mirnij san i mirniji zivot

sretno perica

p.s. nisu mi promjenili nick

[Ifigenija]

Ovo je ultimativni topic za filozofski kutak, časna riječ. Jer ovo je vječno i teško filozofsko pitanje na koje ja nemam nikakav odgovor.
Ništa mi ne uspijeva.
I tužna sam zbog toga.
Al čitam i učim.
Sretno, cure!

[PericaY2K]

evo nedavni primjer moje popustljivosti / lijepe geste:

došla mi je sveki u posjetu i uz dojenje sada malena može i papati - pripremila ja kašicu i dala sveki da je hrani. kako nismo bili na sunčeku taj dan vani, donosim ja D vitamin kapi, i kažem joj da uzme malo kašice na žličicu da nakapam. a ona: "ne, ne, ne, zgadit će joj se kašica. ja sam uvijek kapala u malo vode." i sad ja stojim i mislim si - ah, ma neka kapa na kaj oće. i u žličicu vode nakapam par kapi. kako je sveki bila sretna!!! vi ne bi vjerovali.

otišla sam u kuhinju da se skuliram i govorila sam sebi: ajd, kaj uopće o tom razmišljaš, malena je kapi dobila, nek je bilo po njenom, sada se osjeća važnom jer sam uvažila njeno mišljenje, pa nek joj bude, ionako je viđamo 1, max. 2 put tjedno. imam pregršt cajta da radim po svom.

i tada sam se počela osjećati dobro - jednostavno, popustila sam kako bih joj ugodila i odlučila sam da ću to uzeti kao neki poklon njoj, a ne kao nešto oko čega trebam vodit bitku.

i kad god vidim potencijalnu situaciju za sukob, u sebi počnem vrtiti pozitivne strane te osobe: dobra je baka, hoće pričuvat malenu na par sati, svaki put joj skuha juhicu, hoće promijenit pelenu, kupi maleckoj sitnicu - robicu il igračkicu kao znak pažnje, daje nam domaće hrane, i tako unedogled skiciram je najpozitivnije što mogu i onda mi nije teško popustit joj zauzvrat - tj. popuštanje mi onda lakše ide.

[linolina]

Ja svojoj ne smijem popuštati-jer bi mi uskočila u bračni krevet da spava s nama...
Ponašam se prema njoj kao prema djetetu, to stvarno funkcionira-ne uzimam joj za zlo, stalno joj je suprostavljam, ali ju i ohrabrujem za ono što je dobro, pogotovo kad nešto želi učiniti samo za sebe.
I zahvaljuje mi (jel iskreno, ne znam, nikako je ne mogu prokužiti). Kad vidim nešto praktično u dućanu-kupim i njoj. Hvalim joj jela i trud koji ulaže da nam ugodi-dajem joj to do znanja.

[maria71]

Ignoriramo se i super mi je .

Još sam uvijek jako ljuta na nju a sad u već 2 godine prošle od toga, no ljutnja me ne popušta jer je njen nepromišljeni i sebični potez promijenio moj život.A znala je kakve će biti posljedice.

Nisam vjernica, ne opraštam i ne zaboravljam , samo sam se makla. I ne pada mi na pamet da joj oprostim, niti bih prihvatila njenu ispriku, postoje stvari u životu preko kojih ja ne prelazim . Za mene je to izdaja.

Unuka viđa kad god hoće u to se ne miješam, to je na mm da održava.

[maria71]

edit:

ovo je moj maximum lijepog ponašanja

[Anemona]

Ignoriramo se i super mi je .

Još sam uvijek jako ljuta na nju a sad u već 2 godine prošle od toga, no ljutnja me ne popušta jer je njen nepromišljeni i sebični potez promijenio moj život.A znala je kakve će biti posljedice.

Nisam vjernica, ne opraštam i ne zaboravljam , samo sam se makla. I ne pada mi na pamet da joj oprostim, niti bih prihvatila njenu ispriku, postoje stvari u životu preko kojih ja ne prelazim . Za mene je to izdaja.

Unuka viđa kad god hoće u to se ne miješam, to je na mm da održava.

Na ovome svaka čast. Lijepo je čuti kad netko uspije svoje odnos i svoje grozno iskustvo sa svekrvom odvojiti od odnosa dijete/baka. To je po meni najteže.

[Peterlin]

Imam dva sina, daklem I JA ĆU JEDNOM NEKOME BITI SVEKRVA...

Dalje - i sa svojom mamom se znam naći na ratnoj nozi, pa prema tome... svekrve su ljudi kao i svi drugi. Istina, dugo mi je trebalo da izgradim neki normalni odnos (mm je sin jedinac u majke udovice) ali božemoj - ona je starija i ja joj u većini slučajeva ne solim pamet. Treba imati na umu da se odnos ne može izgraditi ili popraviti jednostrano - za to je potrebna dobra volja s obje strane. Ako toga nema - treba taj cilj maknuti s liste prioriteta i živjeti po svojoj savjesti bez puno uzrujavanja.

Sretna okolnost je što ne živimo zajedno (vrijedi to i za moje roditelje). Dugo joj je trebalo da shvati kako ni njoj to ne bi odgovaralo (dva pajnkrta koji dižu buku i ne daju spavati popodne itd, koji dovlače prijatelje, koji ostavljaju cipele nasred hodnika i koji si uredno uzimaju za pravo da svakome govore što misle). I tako, nakon dosta godina "uravnoteživanja" našli smo neki način da živimo u miru s roditeljima (svekrva s jedne, punac i punica s druge strane).

Kako se lijepo odnosimo prema njima? Jednostavno - prošlu subotu smo otišli kod svekrve i napravili joj generalku pred Uskrs (treba imati u vidu da je ona >80 i da to ne može sama...). Dok su djeca bila mala, imali smo tetu čistilicu i mi i ona, ali ja znam da njoj više znači da mi dođemo i operemo prozore, čak i ako nisu tak kristalno čisti kao kad ih čisti čistilica. Nema veze... Falimo Bogu na svakom danu koji može provesti sama, skuhati si sama, oprati sama. I ona isto... (nije uvijek bilo tako, prilagodili smo se i mi i ona, ali sad je već dugo vremena ok).

Što još? Gomila sitnica... Pečem joj makovnjaču i zlevenku po narudžbi i zato jer znam što voli. Ona nama često pošalje ručak jer skuha za četvoro, a ne pojede.

Godinama razmjenjujemo odjeću i druge stvari. Organiziramo joj druženje s prijateljima kojih je sve manje i koji su teško pokretni (jednom, dvaput godišnje).

Isto, kad su moji roditelji u pitanju odnos je sličan - kad im nešto treba pomoći, tu smo. Kad im treba uskočiti financijski (penzionerima nije lako platiti npr. registraciju i osiguranje auta) tu smo...

Inače, moja mama i svekrva se baš ne vole (jer su iste kao dvije lijeve cipele) pa ih obično "ne trpamo u istu vreću" i godinama smo slavili dječje rođendane odvojeno. Ali život nas uvijek nauči bolje - ove godine moj stariji ima prvu svetu pričest, a to ne možemo prilagoditi kao rođendan, pa će gospe morati biti u istoj vreći. Što da kažem? To odavno nije moj problem, eventualno je njihov ako problema uopće bude. Nadam se da će biti ok. A ako opet budu skakale jedna drugoj u oči, to je NJIHOV problem.

[nenaa]

Ignoriramo se i super mi je .

Još sam uvijek jako ljuta na nju a sad u već 2 godine prošle od toga, no ljutnja me ne popušta jer je njen nepromišljeni i sebični potez promijenio moj život.A znala je kakve će biti posljedice.

Nisam vjernica, ne opraštam i ne zaboravljam , samo sam se makla. I ne pada mi na pamet da joj oprostim, niti bih prihvatila njenu ispriku, postoje stvari u životu preko kojih ja ne prelazim . Za mene je to izdaja.

Unuka viđa kad god hoće u to se ne miješam, to je na mm da održava.

Potpuno identično, kao da sam ja pisala od riječi do riječi, samo kod mene to traje već 8. godinu.

[Trina]

Ja svojoj ne smijem popuštati-jer bi mi uskočila u bračni krevet da spava s nama...
Ponašam se prema njoj kao prema djetetu, to stvarno funkcionira-ne uzimam joj za zlo, stalno joj je suprostavljam, ali ju i ohrabrujem za ono što je dobro, pogotovo kad nešto želi učiniti samo za sebe.
I zahvaljuje mi (jel iskreno, ne znam, nikako je ne mogu prokužiti). Kad vidim nešto praktično u dućanu-kupim i njoj. Hvalim joj jela i trud koji ulaže da nam ugodi-dajem joj to do znanja.

Identično. A ova prva rečenica pogotovo

[rosa]

Tako da od nje naručim avon i pravim se kak mi je to jako bitno u životu.

E,ovo mi je uljepšalo jutro!

Dakle,kad vas čitam,moja svekrva i ja kao snaha kao da smo u drugom svemiru, nikad nije došlo do niti jedne razmirice.
Možda zato jer živimo odvojeno i vidimo se jednom tjedno ili u dva tjedna na kavi i kolačima.
Ja donesem kolače, ona skuha kavu i obrnuto.

A i obje smo vrlo skulirane,racionalne osobe, plus bonus kojeg moja svekrva ima-vrlo je strpljiva i mudra. I nije od onih koje će uvijek biti na strani sina (ako već treba biti na nečijoj strani), skroz suprotno: dovoljno je mudra da zna da je pametnije biti na snahinoj strani pa na kraju imaš win-win situaciju.

[rosa]

Dakle, konkretno:ne miješamo se jedna drugoj u život, gledamo da su komentari pozitivni, ono negativno prešutimo ( da se razumijemo, komenatri tipa kakvo je jelo,kolač,nova jakna,frizura i sl., nikakva životno važna pitanja) i tako nam svima odgovara.
Bitna pretpostavka je naravno i to što smo mm i ja stvorili samostalan život, financijski potpuno neovisan od njih.Puno je drugačije kad se živi u zajedničkoj nekretnini,onda ne znam bi li bila ovakva idila (pazi rimu!! )

[Anemona]

Meni je tema ustvari "pogrešno" postavljena, jer ako moram izmišljati način na koji da joj se dodvorim, onda to automatski isključuje iskren odnos. (Barem ja tako razmišljam).
Zadnji primjer kod mene:
- molila me da joj kupim ribe preko našeg sindikata - ja sam joj kupila
- deda je bolestan, a baka još uvijek polupokretna od kad je slomila noge u 12. mj., pa smo im pronašli čovjeka koji im je obrezao voćnjak (imaju ogroman, inače se deda o tome brine), pa me baka molila da ja spremim ručak za tog čovjeka, jer je njoj to naporno. Pripremila sam.
- ili im mm kupi nešto u Zgb. što žele, a da oni ne moraju ići u Zgb.
- pa oni nama pošalju jaja,...
Ali to su sve neke redovne životne situacije u nekakvom nazovi to "normalnom odnosu" - koji ima svoje uspone i padove. Nema tu recepta što dati svekrvi da si budete bolje.

[dani1]

Ma ovo je zapravo trebalo biti kako smekšati svekrvu. Da se razumijemo to su uvijek dvije strane, ako želiš relativan mir netko mora malo olabaviti inaće kod određenih osoba dođe do excesa. Tu ne govorim o normalnim realnim osobama, koje prihvaćaju tuđe mišljenje, znaju kad se treba maknuti...Tu govorim o onim drugim, netolerantnim, samoživim, pomalo sebičnim. Tu je teško održavati normalan odnos, jer svi smo mi ljudi i ponekad, ali stvarno neke stvari nemožeš pustiti, a nažalost postoje svekrve koje žele ostati na svom imaginarnom tronu i ne prihvaćaju da njihov sin ima novi život i da snaha nije njezin klon. I ja sam imala nesuđenu svekrvu koja je bila duša od žene. Išle smo zajedno u šoping, pile kavu, razgovarale, uvažavale mišljena, meni je bilo neopisivo zadovoljstvo toj ženi učiniti neku "uslugu", jer je ona pokazala odmah koliko joj je drago zbog toga i koliko to cijeni (naravno bilo je to isto i s moje strane). E, ali postoje i drugačije, takav je život. Onda nažalost postoji samo ili glavom kroz zid i na ratnu nogu (opcija maknuti se i ignorirati) ili popustiti radi mira u životu. Ja sam odabrala opciju maknuti se i ignorirati, zapravo radim na tome, a radi trenutačnog mira u kući popustim i mantram "udskoro će kraj".

[KayaR]

Moja je zakoracila u 80tu.
Ali je jos uvek ona najsposobnija,spavati ne mora,nikad nije umorna,moze preduzimati radne akcije tipa:
pranja tepiha ispred zgrade na ruke,
spremanja slavlja za 50 ljudi,
samostalnog odlaska na pijacu 10km daleko u 6h ujutro autobusom,pa sav ulov nosi na ruke nazad
sve moze,i nista joj nije tesko
pritom je zena koja se ponosi time:
da je sama odgajila troje dece pored muza mlakonje,koji je vazda bio po terenima,
uvek sama spremala svu zimnicu,kuvala i mesila domace kolace,deca nikada nisu jela kekse niti ista kupovno
nikad se nije farbala
nikad sminkala
kozmeticar-sta je to?
plafon literature za citanje je kuvar i dnevne novine
Znaci,ona je jedna Mama Juanita,koja sve zna,sve moze,i svako ko joj ne moze parirati u njenim podvizima(koji se smatraju za normalne i uobicajene)je nesposoban,slabic i poruge zasluzan....
Pa,ko bi se tome prilagodio???
Stavlja sebe u centar sveta,postavlja se kao apsolutni arbitar i merilo svih vrednosti,a jos pritom toliko navalentna da joj se tesko odupreti.
Nevolja je,sto su merila promenljiva i to dnevno,ono sto je danas bilo super,sutra je sasvim nepozeljno.
I na kraju,nista nije dovoljno interesantno dok se to ne podeli sa susedstvom...
Trebalo mi je 20tak godina da shvatim da se ona promeniti nece,a da se ja prilagoditi ne mogu.
Jer,ma sta ja uradila i ma kako pokusala da se dopadnem,nikada nece biti dovoljno dobro da se to ne iskritikuje pred auditorijumom.Cak iako je danas bilo hvale vredno,sutra je suprotno.
Tako se ne prilagodjavam vise.Teram svoje i pristojna sam maksimalno ali hladnjikava.
To mi cuva psihicko zdravlje,a kamo lepe srece da sam to uvidela koju godinicu ranije....

[mamma san]

Molim vas da pročitate pravila ponašanja na ovom pdf-u.
Inače, uopće ne toleriramo topice ovakve topice. No, znala sam da će kad - tad iskrsnuti i ovaj topic, čim se posredno popusti na drugom.

Ovaj topic zaključavam.