htjela sam još samo dodati da to kako opisuješ, to je klasični primjer noćnog straha. mi smo probali apsolutno sve, no na kraju se uspostavilo da jedino što možeš je paziti ga da se ne udari. ja ga nisam mogla ni u ruke primiti koliko bi se bacao. djeca se toga ne sjećaju kad se probude. i nije baš preporučljivo inzistirati da se probude