uskrs, sjedimo skupa s malenom i čakulamo, stiže mi sms čestitka za uskrs s nepoznatog broja. ja pogledam, kažem: a neko nepoznat čestita uskrs, i potpisao se s m&m&m, pojima nemam tko je, nema veze, obrisat ću poruku.
i valjda zato što sam se tako puno izobjašnjavala MM kaže: Je li me varaš?
i onda ja objašnjavam da ne, a što više ja objašnjavam on sve sumnjičaviji. i onda sam okrenula na humor: da, da, dok si ti na aikidu a mala spava ja pozovem ljubavnika, pa u pol sexa kad mala zaplače ja prekidam, i odlazim po nju, dižem je na podriganac-dojim-presvlačim...
mislim, fakat je smiješan. je da sam napeta većini muških koje on zna al mi ne bi palo napamet... i fakat smo ono, soul-mates, i ne kužim zašto? je li to jednostavno prirodan strah kojeg imamo svi u sebi, ne znam...
jeste li imali sličnu situaciju?




Odgovori s citatom

Pazi da od zezancije ne ispadne neka situacija koja se nikom ne bi dopala.

Ne moram ni napomenuti da mi je bivši radio scene u takvim situacijama i ja sam se morala uvijek za nešto opravdavati... Njegova ljubomora je bila razlog zbog kojeg sam "pobjegla" od njega glavom bez obzira.

