Što kažete djeci o malim " agresivcima"?

[LeaB]

Mia je miroljubivo dijete, radije se rasplače nego da vrati udarac. Ja sam apsolutno za mir, to se vjerujem slažete. No ponekad mi je bude žao, nadrapa od mlađih i agresivnijih klinaca. U našov vrtićkoj grupi ih je nekoliko takvih i čini mi se da oni doma dosta toga dobiju (batine). Jučer mi je npr. kada se ljutila uhvatila me za vrat i stisnula. Na što sam ja ostala u šoku. Jer odakle joj to davljenje, pa mi kaže da joj jedna curica to radi u vrtiću i da se ona rasplače. Pokazala sa joj kako da joj skloni ruke, da se obrani.
Teta je urgirala no ostaje moj šok?
Pitam se treba li reći teti da pripazi na tu malu, no mislim si da ako to prosljedi roditeljima, možda curica nadrapa kako obično biva... (kod nekih koje predpostavljam doma batinaju, jer uopće ne znam od kuda curici od 2,5 godina to)

MM kaže da bi je najradije naučio da vrati udarac, da se izbori za sebe, no ne govori joj to naravo jer oboje znamo da je to krivo.

[Lutonjica]

zara još ne ide u vrtić, pa ne znam kako bi to izgledalo kad ja nisam prisutna.

ali, desilo nam se već dosta puta da ju je neko dijete u parku gurnulo, srušilo na pod i slično, na što se ona totalno zaledi, ne miče i ne pušta ni glasa.

najgore je bilo kad ju je jedan dečko ošamario kad je krenula prema njemu (držao je loptu i mislio da će mu je ona uzeti).
ja sam ju tad uzela k sebi i rekla joj da je to što je dečko napravio jako jako ružno, ali da je tako reagirao jer ne poznaje zaru pa je mislio da će mu uzeti loptu. znači, prestrašio se, naljutio i NIJE ZNAO kako drugačije reagirati (odnosno, objasnila sam joj da je dečko tako reagirao jer ne zna drukčije, a ne zato jer je zločest ili slično, ali da je to svejedno bilo ružno). ona je to super prihvatila.

puno veći problem mi je bio objasniti joj ponašanje mame od dečka, koja ga je nakon toga izdevetala po guzi. rekla sam zari da je i to jako ružno i da se nitko ne smije tući, ni djeca, ni odrasli, i da ja to uopće ne volim, ali da ima odraslih koji to rade. uvjerila sam ju da JA to nikada neću napraviti, ni njoj ni bilo kome drugome.

evo to nam je bio najgori incident, a sve ostale je bilo puno lakše za srediti.
recimo, netko ju gurne, onda joj ja objasnim zašto ju je to dijete gurnulo (htjelo je njenu igračku, nije dalo svoju, htjelo je njen smoki, uplašilo se, što god da je bilo u pitanju), zara to posluša i onda samoinicijativno i potpuno samostalno napravi nešto što savršeno odgovara situaciji (ponudi mu svoju igračku, da mu svoj smoki, zagrli ga, nasmiješi se... što god, mala je majstor međuljudske komunikacije) i onda se sprijatelje i zajedno igraju dok ne idemo doma...

[LeaB]

Mi isto tako rješavamo te situacije i znam da će uvijek biti netko tko će nam iskušati strpljenje a isto tako i Miino... No mama ko mama naravno da je želim zaštititi.
A to je nemoguća misija.
Kad krenu u vrtić to je spektar novih situacija. Dobro se ona nosi s tim. Ne zamjera nikome jer zna da drugačije ne znaju. No jučer joj je bilo dosta pa se naveče u kadi toliko počela ljutiti da je mlatila sve oko sebe.
Ja je pustim da se isprazni plakanjem, pa smo poslije razgovarale. Pa mi je rekla za to davljenje.

[ms. ivy]

kad god imam neku dilemu, uleti lutonjica i riješi je! :D

[Vrijeska]

I ja sam bila za mirno rješavanje stvari i objašnjavanje, ali jednom mi je prekipilo - jedan mali je stalno išao za njom i gurao je. Ona je plakala, padala i govorila mu: "Nemoj dirati Ivu. To nije lijepo ..." nakon toga sam joj rekla - vrati mu, gurni i ti njega.

Žao mi je, ali nažalost u nekim situacijama je to jedino moguće.

(No, uglavnom ako se netko baš jako agresivno ponaša u njezinoj blizini, a roditelji nastave mirno povlačiti dimove iz svojih cigareta, ja ju maknem i udaljimo se.)

[ninet]

Ima li uopste smisla prepustiti djeci da sami , u skladu s vlastitom prirodom odluce kako ce se nositi s agresivcima?
Meni je nekako glupo djetetu koje je po prirodi jako mirno reci kako treba uzvracat istom mjerom...S druge strane, ne bi mi se svidjalo ni da ga svi tuku, a on bjezi i sklanja se...(Ovo sve kad ja nisam prisutna)

[pcelica]

Ima li uopste smisla prepustiti djeci da sami , u skladu s vlastitom prirodom odluce kako ce se nositi s agresivcima?
Meni je nekako glupo djetetu koje je po prirodi jako mirno reci kako treba uzvracat istom mjerom...S druge strane, ne bi mi se svidjalo ni da ga svi tuku, a on bjezi i sklanja se...(Ovo sve kad ja nisam prisutna)

I ja se to stalno pitam. Nika se teže snalazi u jaslicama baš zbog tih malih agresivaca. Tete vele da ih ima par koji se stalno tuku i maltretiraju drugu djecu. Počela sam primjećivati naznake agresivnosti i kod nje, ali ne prema drugoj djeci već prema meni i MM. Govori tući, tući - otkrila novu riječ.
Meni je teško objasniti joj, jer ona do sada nije ni znala što znači tući. Ali ja NE ŽELIM da je stalno netko terorizira. Ima ih 22 u grupi i teta ne može stalno paziti na nju.

Vrijeska, ako se ovako nastavi i mi ćemo isprobati vašu metodu.

[LeaB]

Ima smisla tjerati mir. Djeca se uče nositi s emocijama na način da ne štete drugima. Kad ih učimo da se tuku, ljutnju usmjeravaju na nekoga i time štete i sebi i drugima.
Ja sam za izbacivanje ljutnje doma, rječima, plakanjem ( čak i vikanjem dok su mali) ali zar to udaranje i guranje nije agresija?

[graskic]

Uf , kakva teska tema ! Da , trebalo bi djecu uciti samo na mir i mirno rijesavanje svih problema , ali mislim da ce nasi mali ' mirotvorci ' u sveprisutnoj 'djungli ' , jednostavno izvuci deblji kraj , ne budu li znali uzvratiti istom mjerom . Pogotovo decki .

Ne znam . Tesko je to . I sve ovisi o trenutnoj situaciji .

Cekam nekog pametnijeg da me prosvijetli ...

PUSE !!!

[LeaB]

Moramo od nečega početi mjenjati svijer. Sila nije rješenje.
Počnimo od sebe. Bi li voljeli da nas neko u svađi zvizne, jer smo imali jači argument?

Izazov je ostati strpljiv.

[Poslid]

Zbog agresivaca sam prebacila Anju iz jednog vrtića u drugi gdje se to apsolutno ne tolerira. Ali i tu se nađe poneki nasilnik koji uspije gurnuti, ugristi ili udariti prije nego teta reagira.
Ja sam imala svije krajnosti. Anju, koju su uvijek drugi tukli, a ona se povlačila, i Aleksandra, koji je druge grizao, gurao i navlačio. Ja sam ista mama jednom i drugom, ali oni su drugačiji.
Jednom i drugom sam rekla da je ružno nekoga tući i da to druge boli. Na kraju se Anja naučila obraniti (najčešće riječima ali ponekad i vrati), a Aleksandar je shvatio da to ne smije raditi.

[pcelica]

Izazov je ostati strpljiv.

Evo mi strpljivo već mjesec dana podnosimo batine!

Imamo primjer jednog klinca u jaslicama koji je uzvratio udarac, pa ga je ovaj drugi ostavio na miru, štoviše sad mu se sklanja s puta.

Ja ne želim da ona bude agresivna, takav je tip da mislim da nikada neće ni biti, ali mi je dosta toga da je stalno gurkaju, otimaju igračke, udaraju... Mene nema tamo, pa je prepuštena sama sebi. Vidim da pati, ja patim zato što ona pati, i tako u krug...
Morat će se naučiti izboriti za sebe, samo ne znam kako!

[Ancica]

I ja sam bila za mirno rješavanje stvari i objašnjavanje, ali jednom mi je prekipilo - jedan mali je stalno išao za njom i gurao je. Ona je plakala, padala i govorila mu: "Nemoj dirati Ivu. To nije lijepo ..." nakon toga sam joj rekla - vrati mu, gurni i ti njega.

Žao mi je, ali nažalost u nekim situacijama je to jedino moguće.

Ja bih rekla da je postojala jos jedna opcija, puno bolja od te da ona ide vracat - a to je da TI kao roditelj kod tog djeteta upotrebis svoj autoritet i das djetetu do znanja (ne guranjem ili lupanjem, naravno) da to sto on radi nije prihvatljivo.

[Lutonjica]

točno, to je i meni palo na pamet.

ne bih nikada rekla zari da mu vrati, nego bih tom dečku rekla (mirno, ali strogo) da se prestane tako ponašati i eventualno bih mu ponudila neke opcije za igranje i druženje sa mnom i zarom.

i to sam već par puta napravila.
ponekad se takvo dijete smiri i igra se s nama i baš se lijepo družimo.
a ponekad me nadureno gleda, ali ne dira više zaru.

[ninet]

Znam cure, ali doci ce momenat kad ce cure i decki ici sami u park, pa u skolu, pa u kafanu, a agresivaca je sve vise. Sta onda? Da s trinaest godina ide po mamu da ona objasni nestasnom vrsnjaku da mu ponasanje ne valja?
Ja nemam pojma kako to ide...Mozda da slijedim vas primjer, a u medjuvremenu ga upisem na kick boxing...

[Vrijeska]

I ja sam bila za mirno rješavanje stvari i objašnjavanje, ali jednom mi je prekipilo - jedan mali je stalno išao za njom i gurao je. Ona je plakala, padala i govorila mu: "Nemoj dirati Ivu. To nije lijepo ..." nakon toga sam joj rekla - vrati mu, gurni i ti njega.

Žao mi je, ali nažalost u nekim situacijama je to jedino moguće.

Ja bih rekla da je postojala jos jedna opcija, puno bolja od te da ona ide vracat - a to je da TI kao roditelj kod tog djeteta upotrebis svoj autoritet i das djetetu do znanja (ne guranjem ili lupanjem, naravno) da to sto on radi nije prihvatljivo.

Probala prvi put.
Prihvatili opciju i bili mirni.
Nakon 10 minuta opet, tada riječi nisu djelovale.

Odmakneš svoje dijete, objasniš nije u redu.

Treći put dečko opet za njom, ne djeluju nikakve riječi - niti lijepe niti ružne.

E pa onda je i meni prekipjelo. Kako da ja odgajam tuđe dijete ili da ga učim pameti ili mu objašnjavam kada nemam podršku roditelja?! Ili još bolje da se nađem u situaciji (op. na jedan drugi topic i raspravu) da me još taj isti roditelj opere ni krivu ni dužnu da što ja to imam njegovom djetetu govoriti i da gledam svoja posla (pa gledam!! jer je moje dijete u pitanju!!).

Po meni je jedino rješenja dok su još tako mali maknuti ih iz blizine agresivaca (iako to nije moguće kada su u vrtiću) dok ne postanu malo svjesniji ili u krajnju ruku snažnija (pa mogu pobjeći ili nažalost, uzvratiti - ne opravdavam uzvraćanje)

[Ancica]

Ja bih ga digla u zrak, pitala na glas cije je ovo dijete te ga odnijela njegovim roditeljima ili kome vec tko se javi da je njegovo i zahtijevala od roditelja da zahtijevaju od svog djeteta da se primjereno ponasa a u suprotnom da ga odvedu iz parka.

[ninet]

Ja bih ga digla u zrak, pitala na glas cije je ovo dijete te ga odnijela njegovim roditeljima ili kome vec tko se javi da je njegovo i zahtijevala od roditelja da zahtijevaju od svog djeteta da se primjereno ponasa a u suprotnom da ga odvedu iz parka.

Nakon sto bi ti moje dijete digla u zrak, ja bih se pobila s tobom....Zacarani krug moja Ancice.

[Ancica]

Ne bi valjda ako je on radio nesto sto zaista ne bi trebao? Radije bi da kazem svojem djetetu da ga mlatne?

[ninochka]

ja sad tu upadam u već zahuktalu diskusiju, al ja ne bi htjela da mi netko dijete nosa po parku

i uglavnom sam za to da sami riješe sukob. than again ja sam stalno korak iza Iana pa u rijetkim prilikama kad mu padne napamet nekom nešto uzet ili ga gurnut odmaknem ga. Opet to je dvosjekli mač za mog malca jer kad njega netko dira (ne da ga tuče naravno) pustim ga da se sam izbori ili mu eventualno sugeriram da nešto podijeli, makne se i slično

opet radije bi da se zna izboriti za sebe nego da se uvijek miče bahatijima s puta, al to ja možda sudim po našem odraslom svijetu

[Ancica]

Ako ti hodas u stopu za svojim klincem i pazis da se primjereno ponasa, nece ti ga nitko "nosakati" po parku.

I da, ako cemo suditi po nasem odraslom hrvatskom svijetu, onda naravno da trebamo uciti klince da se mlataraju, da ne postuju druge, da ne postuju tudu imovinu, da misle na sebe i samo sebe. A ako mislimo da bas ovaj nas odrasli svijet i nije onakav kakav hocemo za nasu djecu, onda s njima trebamo poceti mijenjati taj svijet.

[ms. ivy]

ančice

[Vrijeska]

Ako ti hodas u stopu za svojim klincem i pazis da se primjereno ponasa, nece ti ga nitko "nosakati" po parku.

I da, ako cemo suditi po nasem odraslom hrvatskom svijetu, onda naravno da trebamo uciti klince da se mlataraju, da ne postuju druge, da ne postuju tudu imovinu, da misle na sebe i samo sebe. A ako mislimo da bas ovaj nas odrasli svijet i nije onakav kakav hocemo za nasu djecu, onda s njima trebamo poceti mijenjati taj svijet.

Lijepo si to rekla.

Ali nažalost, u hrvatskom svijetu još uvijek prevladava primitivizam. Koliko god ja pokušala svoje dijete naučiti svemu dobrome, uvijek postoji pojam "društvo" koje se na ovim prostorima sporo, jako sporo, i dapače posljednjih godina nakon rata upada u još veći ponor kojemu ja ne vidim kraja.

Borba s vjetrenjačama. Ne kažem da ću posustati, odabir moga života je bio i uvijek će biti odgajatelj (tako da mi je odgajanje, podučavanje postala "profesionalna deformacija").

Živiš u naprednijim zemljama (u krajnju ruku pogledaj samo postotak visoko obrazovanih ljudi - iako ne smatram da titula čini čovjeka, ali od VSS-a očekuješ da je negdje nešto naučio i vidio malo svijeta i da će se ponašati prema bontonu - u HRV to je samo bijednih 7%!) i djeca ti rastu u okruženju gdje su neke stvari naprosto neprihvatljive, barem u većini slučajeva (npr. kako je jedna forumašica rekla za park u našem naselju - imam dojam da mame izvedu sebe u šetnju, a ne djecu - to je istina - sjede, puše, tračaju, nemam pojma šta rade, a klince pogledaju tek kad nastane velika vika ili plač i tada svi odreda pobraju batine, a one ispočetka - i iz dana u dan tako ...)

Zato po meni je: odmakni dijete dok možeš, a ako postane nepodnošljivo - neka se dijete izbori samo! pa i istim načinom ako treba (pokatkad i mi odrasli koliko kod pristojni bili, moramo uzvratiti grubim riječima jer je to jedini način na koji će druga osoba shvatiti da je pretjerala i da nas prestane maltretirati ....)

Hvala Bogu, do sada smo imali samo nekoliko takvih susreta.

Nastojim čim vidim "potencijalnu opasnost" udaljiti se i ne dovoditi u priliku da moram objašnjavati ili nagovarati da uzvrati istom mjerom...

[Pliska]

I ja kad sam s njim u parku sugeriram mu kako da se ponaša u situacij u kojoj se našao, ali nismo mi uvijek s njima. U vrtiću tete ne stignu sve ćuti i vidjeti, a agresija je i verbalna, ne samo fizička, a to se nažalost, ako nisi u neposrednoj blizini da čuješ njihove razgovore, nemože primjetiti. A vjerujte mi da je to još i gori oblik. Bilo je više slučaja kad su dijeca maltretirala drugu dijecu, a nitko nije to znao.
Ja svoje dijete od prvog dana učim da nesmije biti agresivan, da ne zeza drugu dijecu, ponižava, maltretira i da nikada ne počne prvi fizički obračun. Ali isto tako ga ućim da se mora obraniti i fizički i verbalno. Dijeca znaju biti jako okrutna i ja sam sigurnija ako znam da se moje dijete zna braniti.

[plavi aneo]

dakle curke potpuno vas razumijem
i sama kada sam morala dijetetu objasniti agresiju bilo je koma, najgore je objasniti agresivnost odraslih i ne mislim tu na kažnjavanje po guzi ,
jer svako ko ima alkoholičara u obitelji zna da je to mačji kašalj kakav pakao prosjećna takva obitelj proživi, a da ne govorimo o osudama koje onda idu svih samo ne krivca.
No da se ne udaljim s teme , :D upisala sam sina u provjereni vrtić gdje ne dozvoljavaju dječje "obračune", i takvo ponašanje se sankcionira, na njega se reagira, tak moj sin i nije imao baš priliku naučiti sve vještine hrvalja, umlačivanja i "borbe za sebe", pogotovo što živimo u kvartu gdje nema puno vršnjaka.
No pravi problem počinje polaskom u školu, nakon što sam shvatila da živim u kvartu kojem doslovno pravilo (među djecom) ubi ili budi ubijen i nikom niš!!!
Napravila sam frku u školi pokušala na sve načine ukazati da je to nedopustivo, no ne polazi mi za rukom, sada moj sin ima 8.g. i neki dan je došao ponovno izgreban objasnivši mi da se morao mlatiti sa starijim klincem da ga ne dira, no najviše me pogađa to što je to njemu postalo normalno, preuzeo je njihov moto, a moja uvjeravanje za sada ga drže na razini da se brani no svajedno mi je sve to poražavajuće.
Toliko se trudiš odgojiti dijete puno ljubavi, doslovce sam ga držala pod staklenim zvonom od takovih utjecaja a onda se probudim u situaciji da mojim sinom peru pod (doslovce su ga cipelarili i gazili u prvom osnovne!!! :shock: ) a on od mene traži pomoć,koju mu ja ne mogu pružiti, na kraju gledam ga kao prerasta u sličnog takvog malog nasilnika u sve ono protiv čega se borim.

[plavi aneo]

Usput Vrijeskice moram te razočarati ali mislim da je točnije reći da je postotak visokoobrazovanih oko 4-5%, a o neobrazovanim da ne govorimo, nažalost zaista nikog ne želim vrijeđati ni omalovažavati ali takvi ljudi ipak su često spremniji i otvoreniji za mijenjanje razmišljanja, manje predrasuda i sl, iako u svakom žitu ima kukolja i obratno

[anek]

ja ančicu potpisujem 100%

[pcelica]

ja ančicu potpisujem 100%

I ja bih je isto tako potpsala prije 2 mj. dok Nika nije krenula u vrtić. Sada sam previše subjektivna!

Mene najviše zabrinjava ovo:

Toliko se trudiš odgojiti dijete puno ljubavi, doslovce sam ga držala pod staklenim zvonom od takovih utjecaja a onda se probudim u situaciji da mojim sinom peru pod (doslovce su ga cipelarili i gazili u prvom osnovne!!! ) a on od mene traži pomoć,koju mu ja ne mogu pružiti, na kraju gledam ga kao prerasta u sličnog takvog malog nasilnika u sve ono protiv čega se borim.

[plavi aneo]

moj kikač došao je do potpune zbunjenost i frustriranosti i jedan dan je rekao
PA TI ŽELIŠ DA ME ONI TUKU I NEĆEŠ MI POMOĆ
ostala sam zgrožena , luda pa u konačnici i ljuta na samu sebe i sustav, a kada sam, kao ono iz solidarnosti, jer sam i sama prosvjetr, pokušala na lijepi način napraviti nešto u školi, da zaštitim svoje dijete, ne želim reći kao sam prošla.
U konačnici sam im rekla da buling nije dozvoljen, niti ih opravdava to što su "djeca takva a oni ih nikako ne smiju kazniti "
pa ljudi to ne znači da ih gledamo, ko gladijetore, dok se ne pobiju, pa na taj način nauče nešto!!!
8) Na koncu sam zauzela vrlo oštar stav, te sam razgovarala i s psihologom u psihotrauma centru i tamo sam dobila savjet da mu moram dati da se brani, pa i šakama ako to znači dati do znanja ne diraj me!
U školi sam napravila doduše čitav cirkus i zaprijetila ako mi to počne dijete ispaštat ,da mojim granicama neće biti kraj, za njega borit ću se do zadnje kapi krvi i neću prestat!!!
Eto samo da mom dijetetu to nije donijelo veće štete, jer to bi bilo najgore što mi se moglo desiti, dok sam ja prodavala demagogiju o miroljubivosti i ljudskoj dobroti. :/

[Vrijeska]

Napravila sam frku u školi pokušala na sve načine ukazati da je to nedopustivo, no ne polazi mi za rukom, sada moj sin ima 8.g. i neki dan je došao ponovno izgreban objasnivši mi da se morao mlatiti sa starijim klincem da ga ne dira, no najviše me pogađa to što je to njemu postalo normalno, preuzeo je njihov moto, a moja uvjeravanje za sada ga drže na razini da se brani no svajedno mi je sve to poražavajuće.

Predloži uključenje u UNICEFOV program - protiv nasilja među djecom.
Nazovi UNICEF i pitaj kako pristupiti i kako vam mogu pomoći (i tebi kao roditelju i školi, a ponajviše djeci).

[maria71]

plavianeo a gdje je bila gospođa učiteljica??????????

koja zna da ima prvašiće i TREBALA bi svaki odmor provoditi s njima,a gdje je dežurni učitelj??????????

ili samo ja i moje kolege u mojoj školi svaki odmor provedemo na hodniku

[LeaB]

Čitam ove postove i ne mogu prestati misliti:
Ako želimo mjenjati svijet mjenjajmo sebe. Za našu djecu će to značiti mnogo jer će se naučiti oslobađati negativnih emocija na prihvatljiv način, a drugima će biti primjeri.

Izazov je biti strpljiv.

[plavi aneo]

Maria71 neznam šta da ti kažem, pedagog sam i nemam riječi kako mi je sve to gledati, nije bit samo u učiteljicama, nažalost odnos s ravnateljicom sveo se na prepucavanje s placa, a o onima lovačkimqa iz leđa uopće nebi a kada su kao mjeru htjele uvesti pritisak na moje dijete prešle su mjeru

LeaB slažem se strpl,jivost jedino što mi ostaje, dook ljudi ne shvate granice i razlike između demokracije liberalizma i gdje u svemu tome leži poštivanje drugog čovjeka

[maria71]

sad mi je sve jasno

a da promijeniš školu?

nas je na odmoru dežurno 4 ili 5 i uvjek se desi neka sitna svinjarija,a što bi bilo da nema nikoga i da su prvašići sami?????

a još klinci imaju i tv i dvd i trosjed i društvene igre

i slušaju muziku po svom uzboru

[plavi aneo]

ok stara reci bar na pm koja je to škola svaka Vam čast!!!

[Arijana]

Toliko se trudiš odgojiti dijete puno ljubavi, doslovce sam ga držala pod staklenim zvonom od takovih utjecaja a onda se probudim u situaciji da mojim sinom peru pod (doslovce su ga cipelarili i gazili u prvom osnovne!!! :shock: ) a on od mene traži pomoć,koju mu ja ne mogu pružiti

Ja mislim da je upravo tu greška nekih roditelja, u uvjeravanju djece da je svijet predivan, bez mane i da su svi ljudi dobri i divni. Ne treba ni odgajat djete-cinika, ali treba biti realan.
Lako je dok je dijete malo do 2-3 godine i kad je mama uz njega u parku pa će riješit sve njegove probleme, pa će biti tu kao utjeha, pa će mu objasnit kako se to i to ne smije, a onda dijete krene u vrtić i eto ti stvarnog svijeta. Dijete se onda osijeća izbubljeno, pa i ono koje nije baš sramežljivo ni povučeno, jer to nije ono što je očekivao ni ono što mu je mama pričala, a mame nigdje da mu pomogne.
Ja uvijek idem od sebe, kako od onoga što nije dobro, tako i od onoga što mi je u životu funkcioniralo. I uvijek se sjetim primjera iz moje škole i što su takva "dobrodušna" dijeca proživljavala i kako im je bilo teško to razdoblje. Meni je škola ostala u predivnom sječanju, sa pokojim lošim danom. Kao dijete sam bila jako društvena, vesela i temperamentna, ali sam odgojena u realnom svijetu, gdje mama nije uskakala u svaki moj konflikt, nego mi ostavljala da se snađem sama, tu i tamo me razgovorom usmjeravajuči u pravo smjeru. Odgojena sam da ne ugnjetavam druge, ali da to isto ni njima ne dozvoljavam i meni je to savršeno funkcioniralo. Moje dijete je jako sličnog karaktera i ima jako puno samopouzdanja, veselo je i dobro dijete koje stvarno dijeca obožavaju, ali je isto tako svijesna da ima jako malo djece, ali da ih ipak ima, koja i nisu baš dobronamjerna i dobro se snalazi u takvim situacijama, te ih riješava na način na koji može, nekad joj uspije, a nekad ne. Najvažnije mi je od svega toga da se zbog takve djece ne povlači u sebe niti traži moju pomoć, a kad se uspije verbalno otarasit huligana vidim joj ponos i zadovoljstvo u očima.
Nikad nije udarila prva ni jedno dijete niti je to uopće u stanju napravit, a kad je nju jednom udario jedan dječak ona ga je samo odgurnula i ljuto vikala na njega, postavila se kao mali pit bull, ja se u to nisam htjela miješat i samo sam promatrala što će dalje bit, dječak je malo zastao i onda odustao, valjda je shvatio da se bolje ne kačit s njom. Drago mi je što mu nije na prvu uzvatila isto udarcem, ali da je udario opet mislim da bi joj to bio slijedeći potez i ja se također ne bih mješala. Ni jedno ni drugo nisu bili svjesni moje prisutnosti, a u krajnjoj liniji, ja i neću biti uvijek uz nju da reagiram.
Doduše, nisu sva djeca temperamentna kao moja, ali mislim da je najvažnije dijetetu usadit samopouzdanje i čim prije mu otvorit oči i skinut ružičaste naočale.

[Pliska]

Arijana :D
Upravo tako. Sijećam se kad smo bili dijeca moj brat je jednom došao kući plakati da ga neki dečko udario. Moj tata ga je pitao što se desilo i kad mu je ovaj objasnio da je uzeo loptu većem dečku bez pitanja tata mu je samo rakao da je dobio to što je tražio i da mu je bolje da se makne jer da će dobiti i od njega batine. Malo zvući okrutno, ali je naučio lekciju. Trebamo uvijek biti uz dijecu kad nas trebaju, ali naš najveći zadatak je da ih naučimo da se sami snalaze u životu i da se izbore za svoja prava. Nažalost, nisu mame uvijek prisutne.
Primjer od Plavog anea vam je upravo to.

[lumpar]

ova me je tema bas pogodila jer mi upravo prolazimo 1 tesku fazu - malog smo upisali u Montessori integracijsku grupu to znaci da je u grupu svake godine i nekoliko djece s posebnim potrebama. mislila sam da je to human pristup i da ce moje djete bolje razumjeti razlike i biti tolerantniji ...

nazalost dogada se da ta djeca zbog nemogucnosti komuniciranja reagiraju agresivno u zadnja 2 tjedna Jan je dobio 1.nogom u glavu a 2. put samo ogrebotine kod oka - i to sve u vrticu pred tetama

djecak koji ga je lupio je autisticno dijete novo u grupu

nakon 1.puta razgovarala sam s tetama i s psihologicom koja kaze da se dijetetu nesmije reci da odgovori na isti nacin jer da to stvara agresivca iako je na ovaj nacin kratkorocno zrtva...

njihov odgovor je da se djeca maximalno razdvoje sto onda dovodi do pitanja kakav je smisao integracije i ovog programa

uzasno mi je tesko - 1.poriv mi je bio ispisati Jana i premjestiti ga u obicnu grupu ali znam da bi to njemu bio veliki stres jer ima nekoliko super prijatelja i ipak vec 2 godine ide u tu grupu s istim tetama

sada smo razgovarali i s ravnateljivcom koja je obecala dodatne tete u grupi jer ocigledno je tu propust

a kad citam ove postove o skolarcima jasno mi je da ih trebamo pripremit na 'susrete' s agresivnijom djecom ... neka djeca se bolje snalaze u takvim okrsajima a nekima mislim da treba pomoc

ja trenutno trazim odgovarajuci tecaj za borilacke vjestine- nesto sto nije agresivno vec da stekne refleks obrane

[Pliska]

Daniel ide na karate već treću godinu. To je prvenstveno disciplina za obranu i trener stalno ponavlja dijeci da se karate koristi isključivo za obranu. Pravi karatisti ne napadaju.
Razlika je ako je tvoje dijete napalo autistično dijete, onda mu moraš objasniti situaciju i nije lijepo da mu vrati, ali ako ga tuče neko dijete koje potpuno razumije šta je napravilo onda se tvoj mali mora braniti.
Odvajajući dijecu zbilja ne dobijete nikakav efekt i smisao integracije se gubi. Objasni tvom sinu da je to dijete drugačije i da ne shvaća što je napravilo.

[ninet]

E akobogda i moj ce tako Pliska. Ne zelim da bude agresivac i zapocinje prvi sa tucom ili svadjom, ali svakako zelim da se bude u stanju odbraniti ako naleti na takvog, a potrosi sve druge argumente.

[plavi aneo]

slažem se Pliska!
No u ovom slučaju smatram da je odgovornost prije svega na tetama, nemalo puta do sada sam imala priliku vidjeti da ne sankcioniraju ni na kakav način dječje obračune, ma koliko taj izraz izgledao težak ali oni zaista kojiput znaju poprimiti izgled pravih obračuna, one nažalost priteknu tek kad poteče krv, užas ali istina.
Dijetetu se mora dati da se brani a naravno da večina nas želi da nam se djeca ne mlate, no stvrnost je puno surovija.
No kada se sve to odigrava pred tetama, za mene su apsolutni krivci tete!
Mogu se oni izlačiti i na kučni odgoj i štošta no tamo su one te koje odgajaju djecu!
Porazgovaraj sa kikačem no svakako ne brani mu da se brani pa makar i šakama, jer i to je nači da se kaže -dosta ja nisam za tučnjavu i ne diraj me više-.
Bolje i to nego da ga pretvoriš u žrtvu 8)

[camel]

moje mišljenje je da treba potkrjepljivati nenasilno rješavanje sukoba. ali na početku to djeca ne mogu sama, već im je potrebna pomoć odraslih.

ja sam svoje dijete odgajala da bude miroljubiva, da ne uzvrati udarac itd. i onda je došla u vrtić i užas.
djeca su njenu miroljubivost doživljavali kao slabost i svaki dan ju je nekoliko klinaca znalo ili udariti ili gurnuti.

najprije sam pokušavlala dokučiti u čemu je problem, razgovarala sam s tetama, s roditeljima te djece, na roditeljskim sastancima i na panou vrtića informirala roditelje o nasilju među djecom i mogućnostima rješavanja...

i na kraju odustala.

lijepo sam uputila srnu, ako je netko udari naka ga najprije odgurne, a ako je ponovo udari neka mu vrati.
i tako moje dijete danas nitko više ne tuče ni ne zadirkuje u vrtiću, ali to isto mogli smo postići i na neki drugi način da su tete (i roditelji) bili zainteresirani za drugačijim rješavanjem te situacije.

[Arijana]

ali to isto mogli smo postići i na neki drugi način da su tete (i roditelji) bili zainteresirani za drugačijim rješavanjem te situacije.

Ah, Camel, puste fantazije, da je svijet tako divan i da se svi lako dogovaraju i znaju što je dobro, a što nije, ne bi bilo ni rata, ni gladi, ni siromaštva.....

[Pliska]

Kad bi barem bilo tako jednostavno! Tete i jesu krive jer ne reagiraju na vrijeme. A najgore je što kad ulete na kraj tučnjave ne pitaju tko je počeo i zašto je došlo do tučnjave nego kazne onoga koga uhvate da je mlatnuo. Tako je npr. Daniel više puta bio u kazni, a nije bio kriv. Jedan mu je bacao zemlju na nove tenisice i nakon što mu je D.nekoliko puta rekao da prestane, a ovaj nije poslušao, D: ga je mlatnuo šakom u nos (karate udarac ) i teta je samo to vidjela i stavila D.u kaznu. On je bio strašno razočaran.

[mamazika]

Mislim da udarac u nos i bacanje zemlje na tenisice ipak nisu isti u rangu agresivnosti. Imala je teta pravo. Ali onom dečku je trebala recimo dati da očisti to što je zmazao.
Imam i ja jednog Daniela koji voli vratiti kad ga netko izazove. Problem je u tome što je za glavu veći od druge djece u grupi. On zapravo gotovo nikad ne lupi, nego se onako postavi kao neki grabežljivac (pokaže pandže i zube, smiješno zvuči) ali tete vele da ga se djeca zbog toga boje. Jedino kad je nekog lupio je bilo slučajno kad je mlatio s potrganom lopaticom za pijesak. Da nije bila puknuta ne bi ogrebla tog dečka kraj kojeg je mlatio.
No, poanta... mi smo ga učili da se ne tuče i bla bla bla... onda je ispalo da sjedi u kutu i ne reagira. Nije se uopće htio igrati s drugima. Bio je najmlađi (a najviši) u grupi i zvali su ga beba. Svar se malo popravila kad smo ga prebacili u mlađu grupu, ali sad je bio još viši od drugih...
Uglavnom sad je najagresivniji prema svom malom (3.5 g.) bratu, koji isto nije baš blage naravi. Uobičajeni scenario: veliki zeza malog, mali ga lupi, veliki vrati...
Kako prekinuti takav odnos? Svaki za sebe su ok, naročito mlađi, a skupa su kao dva pjetlića.

[Pliska]

Ali moj Daniel je najmanji i najsitniji u generaciji. Još da ga vidiš onako plavi, svijetle puti, mršav, kažu kao mali anđeo. A kad otvori usta ili zamahne rukom :shock: vragolan.
Ne slažem se da je teta dobro postupila jer se to vuklo danima dok ga nije puknuo. Trebale su prije reagirati, a ne čekati da do toga dođe. Ja sam samo navela primjer, bilo je još takvih. Kriva su obojica i oboje je trebalo ići u kaznu.
A to kod braće ti je klasika. Ja i moj brat smo se 18 godina tukli. To su znale biti prave tučnjave, a evo mama je napokon dočekala da se sada super slažemo i stalno smo zajedno.

[Ancica]

Sa svim ovim primjerima ja jos uvijek ne vidim na koji nacin je djeci, posebno ovako maloj (tu govorimo o 2-6 godisnjacima), najbolji nacin obrane tako da mlatnu nekog.

U vrticima i skolama koje su moja djeca pohadala ili pohadaju ponasanje koje opisujete se ne tolerira od strane odraslih. Normalno je sasvim da ce pokoje dijete, ja bih se cak usudila reci skoro svako dijete, poneki put mlatnuti da bi dobio/la ono sto zeli ili iz frustracije zato sto ne moze dobiti sto zeli. To je sasvim normalni dio odrastanja. Na nama je, odraslima, da ih naucimo primjerenim nacinima izrazavanja frustracije, bilo one inicijalne (mlatnem te jer mi ne das) bilo one reaktivne (mlatnem te jer si me mlatnuo/la).

Okruzja koja su postigla da se "mlacenje" zaista svede samo na "fazu odrastanja" postigla su to samo zbog proaktivnosti odraslih koji se nalaze oko klinaca, nekad ukljucujuci roditelje, nekad ne (jer roditelji nisu htjeli biti ukljuceni).

Ta proaktivnost ukljucuje (ali ne svodi se samo na to) je da se djeca nauce da kada dijete netko povrijedi, bilo drugo dijete ili odrasla osoba, to dijete treba prvo reci "Stani" i, po mogucnosti rijecima objasniti sto je to sto ga smeta ("Nemoj me udarati, to me boli" i sl.). Ovo je njegova odgovornost i njegov pokusaj da rijesi problem. Ukoliko maltretaza ne prestaje, dijete treba potraziti odraslu osobu i reci toj odrasloj osobi sto se dogodilo i zatraziti pomoc. U tom trenutku se odgovornost prebacuje na odraslu osobu, na kojoj je da pronade rjesenje problema.

To se treba djecu uciti. Ne da sjede u kutu i ak ih netko mlati da to trpe. treba ih se nauciti da proaktivno rjesavaju problem u kojem se nalaze, ali na primjeren nacin.

I znam da cete sad napisat da sto ako tete ne rade svoj posao (iliti nose se s gore opisanom odgovornoscu) al ja cu reci da je bolje (iako nam se cini teze) raditi na tetama da promijene svoj pristup i nacin kako se s ovim problemom nose nego prilagodavat nasu djecu "sistemu". Bolje, a u konacnosti i lakse, za nasu djecu.

[plavi aneo]

Ančice u potpunosti se slažem s tobom,
baš kao što sam naglasila, prije svega je odgovornost na odraslima da riješe takve situacije, naime to sam imala jako dobro za vidjeti kod jedne vrtičke tete, gdje i djeca koja su učena da se tuku nisu baš uspijevala pokazati svoje sposobnosti, ali onda se vračam na ono što stalno govorim, kada imamo takvu situaciju da se javljaju agresivni ispadi za mene nema sumnje u to tko je kriv, onaj tko to nije zaustavio, no jednako tako ne želim da moje dijete odraste kao žrtva, naravno da želim da glasno kaže to me boli i stani, no jel to zaista funkcionira?, nasilnika dapaće to može itekeko potaknuti, jer nije ni mislio nanijeti ljubav mome dijetetu, nego bol :/ .
S druge strane, moje dijete je po tri mjeseca "tužakalo"napade, učiteljicama, i trpilo iste, ja sam samo ponavljala, također učiteljicama da ne želim da to eksplodira kao uzvratna agresija, no nakon tri mj. moj sin je natukao agresivca , s riječima to je zato što ti mene cijelo vrijeme udaraš i tučeš, i nemoj me više dirati, i zaosta ga jedno vrijeme nije dirao.
No prije svega kod mog dijeteta se zbog takovih i sl. situacija gdje je on ispadao jedino tužibaba, razvio otpor prema školi i na razgovoru s psihologom, u psihotraumi je rečeno, mora mu se dozvoliti da se brani pa makar to značilo i šakama reći ostavi me na miru.
Vjerujte ni meni se to ne sviđa, no zbog mog pacifističkog odgoje moje dijete je pretrpilo puuuno udaraca uvreda i osuda da je tužibaba.
I opet kažem u svakom trenu smatram odrasle krivima što sukobe nisu spriječili, no jednostavno nema dovoljno volje ni interesa. :/

[Pliska]

Upravo to Plavi aneo! Ako šute, dobe batine i maltretiranje se nastavlja, ako kažu tetama onda su tužibabe i maltretiranje se može i pogoršati, a kad ih mlatne onda je prići kraj. To je žalosno, ali nažalost u dječjim pričama je to surova istina. Meni je D.ispričao da mu taj dečko baca zemlju na patike i ja sam mu savjetovala da mu kaže da se to nesmije, onda da kaže tetama, ali nakon tijedan dana se to nastavljalo i mali je uzeo stvar u svoje ruke: mlatnuo ga i kraj.
Puno roditelja ne reagira ako im kažeš da porazgovaraju sa dijetetom jer da ono maltretira nekoga. Hladno te otpile s riječima: ma pusti, to su diječje igrice, svi smo to prošli. I šta onda?

[Ancica]

Ja taman bila na roditeljskoj kavici u skoli gdje nam je disa skole pricao o politici skole po pitanjima koja se ticu ove teme.

Sad nemam vremena prevoditi pa cu samo prepisati kostur, mozda nekom bude interesantno.

What do we want?

- accentuate the values of trust and respect
- an environment where your children feel safe, happy and secure
- promoting good relationship that supports learning
- working together
- treating all fairly and in a considerate way
- seeking to support children becoming responsible and independent members of the school community
- a school that rewards all effort and good behaviour

How?

- assemblies - Work Assembly every Thursday, House Group Assembly every Friday
- teachers congratulating children
- teachers marking work and writting comments - often challenge
- all staff giving house points
- each week children receiving a house point "sticker"
- each week two children from each class receiving a certificate for effort, attitude or commitment
- all children allocated a House Group (Mercury, Mars, Saturn, Neptune)
- Year 6 children given extra responsibilities (Monitors, Head Boy and Girl)
- School Council (28 children meet with me - disa - every three weeks)
- School Council to be given a budget
- Record of Achievement Book (effort, behaviour, progress)
- Additional rewards given to any child who receives 12 merits in their ROA book and then 24
- all classrooms have "Golden Rules"; these are put together by the children of each class
- playground organised with equipment

Sanctions?

- "time-out" in the playground
- poor behaviour will see a loss of playtime or lunchtime
- parents informed
- all serious incidents are logged
- all incidents are investigated

There is a strong emphasis on consistency and fairness.

U Petrinoj skoli, gdje su klinci od 4/5 do 11/12 godina nema tucnjave, nema nasilnistva, incidenti su vrlo, vrlo rijetki. A to sve proizlazi iz precizne, promisljene i dosljedne politike skole i onih koji u njenom radu sudjeluju, od dise, preko ucitelja, do kuhara i domara. Klinci u skolu dolaze svakakvi, iz svakakvih obitelji. Ali u skoli imaju pravila, odgovornost, poticaj i mogucnost ucestvovanja.