 |
|||
kako nakon godine dana?
moje dijete je navrsilo godinu dana.ja sam sva zbunjena sta da mu za rucak sta za dorucak.....kada bi ga trebala ukljucit u "nase" ruckove?jos uvijek kuham posebno za njega,i meso i povrce...kakav bi rucak on sada "trebao" jest.dajte mi malo pomozite prijedlozima,savjetima a ako ima koja slicna tema molim moderatore da me preusmjere.hvala unaprijed
moja ima 16 mjeseci i još joj kuham posebno, ne solim, ne dajem slatko. ne znam do kad tako, zasad osjećam da je tako dobro. kad jedemo nešto za što procijenim da je ok za nju, dam joj.
U dobi od godine dana moja su djeca jela sve što i mi. Ali nisu jela sve što jedemo danas. To je otprilike dob kad im čovjek prestane kuhati, ali SVOJ obiteljski jelovnik mi smo imali prilagođen dječjim zahtjevima do neke treće godine mlađega... To je značilo više kuhanog mesa i ribe na lešo, manje pečenja (zapravo, pečenje je bilo samo tradicionalno božićna purica i odojak za n.g. a sve drugo je bilo više-manje usklađeno s dnevnim potrebama djece. To ne znači da se nismo tu i tamo počastili kakvom sarmom ili zapečenim grahom, ali uglavnom smo jeli što i djeca, a na stolu je stajala hrpica začina za mm-a (chilli, senf, papar....) da si malo popravi okus.
Meni je super bilo jesti na taj način (i najradije bih ponovno, razmišljam o tome) i otkad su krenuli u jaslice (mlađi 13 mjeseci, stariji 25 mjeseci) ja nisam više redovno kuhala za njih, nego za sve nas.
Doručak još od dječje jasličke dobi do danas jedemo zajedno, cijela obitelj. U ono vrijeme to je bilo.... čekaj malo da se sjetimm davno je bilo... palenta s mlijekom, riža, proso, zobene pahuljice i takve stvari, a danas nije bitno drugačije. Domaći pekmezi od voća iz vlastitog vrta i sirni namazi na integralnom ili kukuruznom kruhu prevladavaju i dan danas, uz integralne žitarice... Joj, dugo nismo imali pir, a u tim godinama bio nam je glavna žitarica za doručak. Vole moji i paštetu od slanutka (hummus) s maslinovim uljem i limunovim sokom, BEZ sezama. Ne mogu se više sjetiti. Često jedemo domaće kolače s germom (jučer i danas pince, često vikendom orehnjača ili makovnjača, običnim danom običan kruh). Vole moji i kakao i bijelu kavu (divka ili bianca, od cikorije), obožavaju med i to je otprilike to. Treba gledati kakvi su vam inače običaji u obitelji i što vam najviše odgovara... Kad sam dobre volje, ponekad ispečem friške pogačice s jogurtom (vikendom) i slično.
ma sve bi meni bilo lakse da je mm normalan i da hoce da jede svasta.al muku mucim s njim,tako da ako dijete pocne jest nas rucak tu i nece bit bas nekog zdravlja.a ako pocnem ruckove prilagodavat djetetu mm ce bit gladantako da nisam pametna.ja njemu mogu onako toć za manistru ili rizu napravit na kapuli,pa dodat pasate.to mi jos tako nije jeo.a valjda moze,ha,nije on vise mala beba
Ne brini, draga, dijete će s do treće godine uredno zaviriti i u tatin tanjur...
Kod mene (a mm nije ljubitelj kuhane govedine i piletine) to je značilo da on sebi prži pljeskavicu a mi ostali jedemo kuhano. Kasnije su se klinci malo pomalo preselili i u njegov tanjur. Žicali su od njega, prvo za probu, kasnije malo više, još kasnije su počeli tražiti začinjeno, naročito mlađi sin koji obožava ljute kobasice (moram paziti i danas da to bude u minimalnim količinama) i zapečeni grah (to me baš briga, nek jede koliko hoće), kiselo zelje i repu (i to uredno jedemo) i sve tako... Srećom, moja djeca obožavaju razna variva i kuhano povrće, mm isto sve to uredno jede. Posljedice "dječjeg" načina hranjenja koje su ostale je da i djeca i mi češće jedemo žlicom nego viljuškom i nožem.
Ribu morsku i riječnu pržim, pečem u pećnici, kuham.... Sve to klinci jedu od druge godine, tako da ćeš se i ti uskoro riješiti posebne kuhinje. A mužu "za svaki slučaj" ako bi bio gladan nabavi ono što voli, ali ne mora to biti svaki dan.
a draga moja Peterlin zavidim ti .muz ti jede variva i povrce,moj nece ni da primirise.prepirem se s njim skoro za svaki drugi rucak.nema mi druge nego meni i sinu kuhat jedan a njemu drugi rucak.samo sta se bojim da on ne ba utjecao na maloga.kao:"kako tata ne jede blitvu a ja moram?".
ma ne volim je ni ja ali pojedem cisto zbog zdravlja.
daj mi reci taj pir sta spominjes,to su kao pahuljice ili...?kako se sprema i u sto sve ide.
Pir je bezglutenska pšenica. Ima u dm-u u obliku ekstrudiranih zrna, onako napuhnutih kao riža iz čokolade. Njemačko ime za to je DINKEL. Odlično je baš za malu djecu jer ne izaziva alergijske reakcije. Nema tu velike mudrosti - zaliješ mlijekom i gotovo... Moji su bili ludi za tim. Sad jedu običnu ekstrudiranu pšenicu iz Lidla, ne smeta im gluten, a puno manje košta.dora5 prvotno napisa
a draga moja Peterlin zavidim ti .muz ti jede variva i povrce,moj nece ni da primirise.
ma ne volim je ni ja ali pojedem cisto zbog zdravlja.
daj mi reci taj pir sta spominjes,to su kao pahuljice ili...?kako se sprema i u sto sve ide.
Što se povrća tiče, imaš negdje topic za one kore s grisom i voćem - ja to radim i kao slanu varijantu. Napuniš kore od štrudle smjesom grisa i jogurta, a unutra špinat i sir ili blitva i sir, ili gljive ili mljeveno meso i tako dalje... Moji sinovi bi pojeli i pleh, ne samo sadržaj. Dok su bili mali, znala sam im uz to dati jogurt ili vrhnje za kuhanje. Sad jedu sami.
Od povrća, ako ti muž ne voli kuhano "kao takvo" probaj sa krem juhama. Meni se štapni mikser otplatio samo na tome, jer djeci nisam baš puno miksala druge stvari. Ako čovjek (i dijete) neće u ovom obliku, ponudi u drugom. Moja svekrva nije kuhala povrtne juhe (osim juhe od gljiva, krumpirove i paradajzove) dok nije mene upoznala, a sad obožava juhu od mrkve, juhu od tikvica, krem juhu od šparoga, sve moguće kombinacije.... s vrhnjem za kuhanje ili bez, s mlijekom ili bez, s kockicama krumpira ili bez... To je bio ključ i za mog starijeg sina. Mlađi voli sirove salate. Stariji obožava krumpir salatu s kukuruzom (prikladno i za malu djecu, tati odvojiš dio u koji ide luk, djetetu malom u početku daš bez toga i da vidiš gozbe). Grašak svi obožavaju kao rizi-bizi, unutra stavljam i mrkvu. Za malo dijete (i muža) varivo od korabice je isto super. Muž pojede kao juhu, a TEK ONDA dobije komad šnicla! I reci mužu da mora bar pokazati dobru volju....
Za "mrzitelje povrća" iskoristi trik - skuhaš leću a unutra naribaš kojekakvo povrće. To ti isto i dijete može jesti. Moji od malih nogu obožavaju i ječam u svim pojavnim oblicima. Moj stariji obožava "kineski poriluk" u koji umjesto kockica krumpira uvalim rižu i bude super. Tvoj muž sigurno NEŠTO voli. Ako je to punjena paprika, kreneš od toga. AKo je štajaznam grah, dijete nek malo pričeka, ali isto - kreneš od toga. Treba ga navesti da PROBA, jer možda čovjek zapravo nije imao prilike kušati i odlučiti da li mu to valja... Moj kolega je uvijek pričao kako ga je mama naučila da od povrća jede samo grah i poriluk, ali je vješta žena to promijenila. Malo pomalo... Skuhaš djetetu i sebi, pa ponudiš i mužu. Ja sam se jednom (davno) zaprepastila kad je mm uzeo tanjur salate od kuhane govedine (to mu je mrsko jelo) i ispraznio do daske. Trik: unutra je bilo kuhano jaje, sojine klice i mladi luk, bučino ulje i aceto balsamico.
Moj muž voli i krupnik (to je varivo na bazi ječmene kaše u koje ide kakvo god povrće nađeš - mrkva, peršin, pastrnjak, krumpir, sušene gljive....) i super je. Mnogi muški vole repu s grahom ili zelje s grahom. Doduše, ja sam kontinentalna žena pa mi je repertoar takav, a mm ima austrougarske korijene (tu smo se našli) ali i dalmatinske, pa sam ja naučila kuhati kojekakve dalmatinske fine stvari - tingul s graškom, pileća krilca u prošeku (i u to ide povrće) itd. Svi obožavamo tikvice i patlidžane uvaljane u brašno i samo pržene na tavi, ljeti na roštilju...
Pronjuškaj malo recepte za prikriveno povrće, ima na forumu... Nađite nešto što vam odgovara. Nema nikakve svrhe siliti muža na nešto, ali ako mu zamiriši.... kako mojem zamiriši gris-štrudla s porilukom, nema teorije da se ne pojede...
uh koje iscrpno izvjesce,hvala ti hvala do neba.pa probat cu nesto valjda upali ,ako ne trazit cu rastavupitam se jel se ikad iko razveo zbog hrane
Dora, kod nas vrlo slično kao kod tebe. Mm je mesojed, ja vegetarijanac. A kod njega to znači da baš ne jede povrće. Užas. Tako da često pravim nešto za miša i sebe, a mm nek se snađe, ko mu kriv
I ja sam se nakon miševih navršenih godinu dana pitala kako dalje. Do tada smo lijepo pratili tablicu, a poslije ko pušteni s lanca nismo znali kako dalje, pa nisam baš zadovoljna kako smo nastavili. Mislim da treba ići polako, a meni bi baš bile trebale neke smjernice, koje nisam našla. Ne znam ni sada...
manal,upravo tako se i ja sad osjecam .dok bilo tablice sve je islo kao po loju a sada....ma da mi mm jede normalnu spizu s povrcem bilo bi mi puuuno lakse al ovako me bas izmuci.
Moje dete je tek posle druge godine pocelo da jede ovu neku hranu "za odrasle". A od godine dana je bilo isto kao i do tad. Bareno, nesoljeno, nezacinjeno. Dorucak zitarice i voce, rucak povrce sa ribom/mesom/zitaricama, vecera ostaci od rucka ili jaja ili isto kao dorucak. Izmedju vocne uzine i podoji, poneko pecivo u setnji... Sa dve godine je pocela da jede isto sto i ja (variva, tu i tamo zaprsku ako pravim, pomalo pecenog mesa, ponekad fasirane snicle, dinstano, domaci kolaci) Sa 2.5 pocela je da jede slatkise, sladoled, tu tamo neku grickalicu (rodbina se malo otela kontroli). Jos uvek ne jede przeno ali to jednostavno ne pravim ni za nas (osim reeeeetko przenice). Sad ponekad dobije palacinke za veceru (od intregralnog brasna), dorucak je i dalje topli (kuvane zitarice, voce jede posebno vise nece mesano sa zitaricama). Jos uvek joj rucak nekad skuvam posebno ali sve cesce jede isto sto i mi. A to znaci puno variva, riba cesto, meso slabije. Ostatak ukucana se snalazi sam za sebe. Ja kuvam kako nama odgovara a oni uzmu sta im se svidja, a ostalo prave sami (tu mislim na MMa i moje roditelje sa kojima zivimo).
Ja sam, kao i Peterlin, prilagodila našu kuhinju djetetu, samo što za razliku od Peterlin, mi još uvijek jedemo tako (8,5g i 4,5g).
Moje poimanje zdrave prehrane nije izbacivanje, nedavanje ovoga ili onoga (iznimka su pretjerivanje u soljenju, prženju, pečenju, preslatko i naravno potencijalni alergeni koji nisu predviđeni za dob).
Moji su nakon 1. rođendana jeli i sarmu i toć s puno luka (bez zaprške), nekad i pancetu i pečenje.
Povrće i voće su na prvom mjestu, pa riba, žitarice, meso umjereno (osim što sam ja malo neumjerenija
Priprema; pretežno kuhano, dinstano, rijetko prženo i pečeno.
Meni je najvažnije da mi kroz tjedan pojedemo stvarno veliki broj namirnica, tj. stvarno se hranimo raznovrsno.
Najvažnije mi je bilo izbacit industrijsku hranu s puno E-ovog, E-onog,
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom