Tridesettri, mislim da je važan faktor za moj zen uspjeh :cer: potpuna podrška okoline koju sam od trudnoće dresirala i ispirala im mozak

MM, svekiji, moji starci, prijatelji - svi oni su toliko puta čuli kako sa zvijezdama u očima pričam o dojenju, da su impregnirani time i dodatni mi je gušt njihova raznježena faca kad mi se Leonči uvali u krilo da si malo pociki...

Kad vide kako se suzice od bola ili straha suše nakon par sekundi na cici, kad vide kako brzo, bezbolno, bez straha od dehidracije i izladnjivanja prolazimo kroz zimske viroze, ne mogu si ne priznati da je tzv. produženo dojenje zapravo najprirodnija stvar na svijetu na koju bi svako dijete trebalo imati pravo bez ikakvog zadizanja obrva...

Srećom, mi nemamo maratonskih noćnih podoja, probudi se 1-2 put, malo povuče, okrene mi riticu i spava dalje, a često ja zaspim i prije nje...za sad mi to nije naporno, a ako se ujutro i probudim pokočena, okrivim za to sjedenje na poslu :cer:

ALi, vidjet ćemo što će biti za par godina