Citiraj MalaSirena prvotno napisa
S druge strane, uopće mi nije bed što još uvijek dojim (mada se neki ljudi iz bliže okoline trude uvaljati mi bed) jer vidim da je on zbog toga presretan, sav se ozari kad dobije svoju 'cicicu' , zato što mi ga je tako najlakše uspavati i zato što mislim da je to dobro za njegovo zdravlje. Nije da sad ne priželjkujem kraj (pogtovo nakon napornih noći), ali želim da do njega dođe kad Tanu to bude odgovaralo.
Ovo potpisujem.
Pogotovo što Lea sve bolje spava noću, ali ni to mi nikad nije bio neki problem.

naravno da me ponekad uhvati malodušnost radi "uvaljivanja" bedova od strane okoline ili moje premorenosti, ali tad dođem ovdje ili na portal, isprintam si nekoliko članaka o dobrobiti produženog dojenja, malo podijelim okolo i dalje živimo u sreći i miru.

Jučer, nasred Plitvičkih jezera, na klupici kraj vodopada, Lea kaže onako umiljato, smiješeći se, šapčući (kao mala vragolanka) - Mama, ja bi titu!
Ljudi su prolazili, kuma je imama fotosession s nama i sve super. Malo prije toga u restoranu punom ljudi. Baš me briga. Kad vidim kak je strena i ja sam presretna. stalno mi se po gavi mota onaj podatak iz jednog od spomenutih tekstova da bi prema analogiji s ostalim sisavcima mi trebali dojiti djecu od 2,5 do 7 godina. Pa još imamo fore.

U principu više ne dojimo tako često u javnosti, ali ponekad da.
Pogotovo me smiruje sad u ovo doba gripe - cijepiti, ne cijepiti, opća panika - ali mi dojimo i nećemo se cijepiti.

O uspavljivanj i umirivanju da ne govorim. Uopće ne znam kako bih neke takve situacije riješila da nam nije tite