mi nemamo informatički program, nego starinsku excell tablicu i pokušavamo kontrolirati svoje troškove prema unaprijed određenim iznosima za stavke poput : režije, dućan, kućni ljubimci i sl. to nikako ne ide u glavu našem sinu, mislim da je premlad, jer me već nekoliko puta pitao : kako nemaš za sok a imaš za super skupe dinosaure u areni? jel ti se nešto pomiješalo u glavici meme? kako ćeš mi kupiti ulaznice umjesto cipela?(stvarno mu planiram kupiti ulaznice ovaj, a cipele idući mjesec-nemajka na porodiljnom) i sve takva pitanja, koja su me dovela do toga da posumljam ispravnost našeg kućnog budžeta (koji vodimo godinama da bi otkrili gdje nam novci nestaju)