slažem se s laumi, sve ima i prednosti i mane.
ovisi i o djetetu, to ne možeš zanemariti, da ima djece koje vole poznatu sredinu. pa ako im se promijeni učiteljica, nek su barem djeca ista. neki se lako zbliže s drugom djecom, nekima je to teže.
meni se ovako odoka, ovaj vaš način čini fakat konfuzan, ne u smislu socijalizacije, nego u smislu zbližavanja. pravog zbližavanja, prijateljstva.
ovako si sa svima dobar, ali površno.
opet, možda i griješim.

danas npr. mladi ljudi, nakon faksa, u europi, i još dok i studiraju, rade na principu projekata. npr. upoznala sam jednu kemičarku, završila tri godine studija u danskoj, pa dvije u parizu, pa je dvije godine radila na nekom projektu u njemačkoj, pa dvije godine na kreti, tu smo se upoznale.
vidim, ima ona društvo, izlaze, ali sve je to meni bilo nekako sva skupa - tužno. koliko god primamljivo izgledalo. i površno. to su sve površni odnosi, koliko god izgledali prisni.
a možda se i varam, ko će ga znat. :ne_voli_promjene: