Ja sam još pod dojmom jučerašnjeg događaja u lunaparku, gdje je neki dečkić od 5-6 godina pritisnuo na pod i šakama po leđima udarao po mom 3,5-godišnjem L., na onom dvorcu za skakanje.
Najgore-svi su roditelji bili prisutni. Najgore-NITKO nije reagirao.
L.nikada nije "napadnut" na taj način ako izuzmemo koškanja i nagurivanja u vrtiću, ali ga nitko nikad nije srušio, ne puštao ga da se digne i mlatio. Dijete sam od tamo odvela u šoku i prestrašeno.
Muž je nekoliko puta pitao čije je to dijete. Svi šute.
Ja sam rekla-roditelji, zar ne vidite šta djeca rade, reagirajte pa niste tu za ukras. To su naša djeca, svi smo roditelji-
Ne moram ni napominjati da su me gledali kao da sam s marsa pala....Toliko sam bila bijesna da bih nekome grkljan iščupala od muke.
I onda si mislim, eto nisu ti roditelji ignoranti i retardanti. Ja sam. Jer sam uporno prisutna i opominjem svoje dijete da pazi na manje, da nekoga ne lupi, da ovo, da ono...Ja sam retardirani roditelj koji svoje dijete uporno nadzire i uči da agresivnost nije rješenje. Očito da je jedini način učiti ga da je u čoporu vukova bolje bit vuk predvodnik nego ovca. Da treba udarit prvi. Da jedino što vrijedi je načelo jačega. I da mama ima hebenu štelu pa neće završit u domovima i zatvoru. Jer jedino ako ga tome budem učila, neće ostajat gorak okus...
I sve ću svalit na društvo, obrazovne ustanove, Jadranku kosor..jer mali je, eto, agresivan...A ja onda mogu komotno pit kavu. I slijegat ramenima..