Prvi razred- da li mislite da je školski program prezahtjevan?

[glenda]

Imamo prvašića koji se kaj se tiče učenja jaako dobro snalazi u školi (disciplina je već drugi par rukava, ali radimo na tome ), čita, piše, računa bez problema, čak i nešto bolje od prosjeka tak da ovu temu ne otvaram zbog problema s kojima se susrelo moje dijete.
Međutim primjetila sam da je plan i program koji oni slijede podosta ambiciozan i stresan pogotovo za dijete kojemu je do prije manje od godinu dana bila glavna preokupacija kak složiti nešto od kockica u vrtiću- banaliziram ali to je otprilike to.
Po redu:
* oni imaju skoro svaki dan 5 sati; samo u petak 4;
* pišu već testove znanja - koji su standardizirani- vidim da se radi o fotokopiji iz pručnika učiteljice;
* pišu blic testove iz matematike koji se zovu "lov na petice";
*pišu lektiru- jednu mjesečno s odgovorima na desetak pitanja i jako malo crtanja. Na kraju mjeseca slijedi i pismena provjera znaja pročitanoga;
*učiteljica nam je rekla da nam se dijete mora učiti najmanje 2 sata na dan;
* također nas želi potaknuti da stvorimo kod djeteta naviku da se uči sve po malo svaki dan (protiv kampanjskog učenja)- pohvalno, ali u prvom razredu!!!???
* morali smo još u prvom polugodištu napraviti dnevni plan aktivnosti za svaki dan- na pr 8:00 buđenje/ 8-9:00 doručak/ 9-11:00 učenje itd. itd. -isto pohvalno, ali moje djete tada još nije imalo ni 7 godina!!!!! Kaj radimo male Japance???

Ne mogu se sad više sjetiti s obzirom da smo na praznicima

Kak sam rekla moj mali školski program prolazi bez problema, ali mu se često zna desiti da ga u petak već jako boli glava baš zbog stresa koji takav ritam obaveza nameće. Mislim da su oni puno premali da bi već sad doživljavali takav presing u školi, pa me zanima da li su i ostali roditelji prvašića primjetili isto ili je to samo kod nas?

[laumi]

Mislim da program u prvom razredu nije previše stresan za prosječno dijete, sve što si navela ima i moja prvašica. Ali isto tako mislim da vaša učiteljica malo pretjeruje, naročito s onim da dijete mora učiti najmanje 2 sata dnevno.
Navika da se uči svaki dan pomalo mi je isto ok, pod uvjetom da to nije dugo, već više kao brzinsko ponavljanje naučenoga.
Djeca ipak trebaju vremena za igru, naročito prvašići - da bi im taj prijelaz iz vrtića u školu bio čim bezbolniji.

[maria71]

Ove ću godine imati prvašića, no radim u školi u predmetnoj nastravi i često sam ove školske godine povirila kod kolegica u prvi razred.

Zanimalo me što i kako rade, koji su zahtjevi i sl.

Ovo što ti pišeš mi je čisti SF prema informacijama koje ja imam i što sam vidjela, osim satnice koja je ista svugdje zbog vjeronauka i stranog jezika.

[Irena23]

I meni je ovo cisti SF. Moj prvasic koji je bio u boravku doma nije skoro nista ucio osim sto smo vjezbali citanje i pisanje. Lektire se ni ne sjecam.
Puno su crtali, igrali se i bilo im je super.

[Peterlin]

Ja imam drugašića i trećašića. I dobro se sjećam prvog razreda.... I sve smo to prošli, na ovaj ili onaj način. O satnici ne mogu precizno reći ništa. Naime, moji su u boravku i u početnim razredima po HNOS učitelji se ne moraju držati rasporeda "ko pijan plota" niti se obaziru na zvono. Tako je barem kod nas. S druge strane, ta 2 sata rada učenja odrade u boravku kroz pisanje zadaće i druge aktivnosti. Djeca koja nisu u boravku odrade ipak doma ta 2 sata s pauzama...na ovaj ili onaj način. Nije to svaki dan 2 sata, niti treba biti, ali treba misliti na stjecanje radnih navika. Djeca u boravku kod nas imaju obavezno i slobodno vrijeme i dodatni tjelesni u dvorani, jer dugo je 8 sati sjediti u razredu.

Natrag na temu:
2 sata učenja NE znači da dijete sjedne u 14:00 i digne se u 16:00 - to je glupo i neprimjereno. Sigurna sam da učiteljica nije tako mislila. Kod nas DANAS to ispadne ponekad sat dnevno, ponekad 2 sata, a ponekad ništa obzirom da ne stignemo više, idu djeca i u glazbenu... U prvom razredu bilo je pol manje, ali je bilo redovno i svakodnevno. Nije to 2 sata dječjeg rada, to je prije 2 sata našeg bavljenja djecom, kad se pozbraja sve što se može smatrati učenjem: ispitivanje što je bilo u školi (s primjerima iz recimo matematike, da vidimo da li dijete razumije gradivo i kako to ide). Mi, roditelji boravkaša, ne vidimo ni torbe do petka, pa moramo usmeno odrađivati taj dio dnevnog praćenja.

Dalje, ja računam u učenje i igru "brojkića" na računalu (interaktivna matematika do 4. razreda) i pisanje u power pointu i igru "Čista petica" i svako čitanje, od slikovnica, natpisa na pasti za zube do tv programa iz novina... Razgovor o danima u tjednu, dijelovima dana i sličnim temama koje se uče iz prirode isto je učenje. Dijete u prvom razredu ima kratak interval pažnje i prisiljavanje na rad za stolom u trajanju od 2 sata je budalaština. 100% sam sigurna da učiteljica u vidu ima ovaj naš opis...

Dodajmo tome još brain gym vježbe (mi smo to zvali "rastezanje") ili slične aktivnosti koje uspostavljaju koordinaciju lijeve i desne ruke, lijeve i desne moždane polovice, ravnotežu itd. - evo nam 2 sata a da se nismo ni okrenuli. Propitivanje koliko je 11+7 kad zbrajamo kune u dućanu isto je učenje. Evo, nisam sigurno sve ni nabrojila. Radi se o RAZUMIJEVANJU gradiva. U prvom razredu to su jednostavne stvari. Djetetu treba ucijepiti stav da je osnovna škola = osnovno znanje i tu nema popuštanja. Zaboravih njemački i vjeronauk - njemački odrađuje uglavnom tata (a ja s dečkima povremeno napravim mentalne mape za podsjetnik - npr. zadnje smo napravili mapu "Die 4 Jahreszeiten" u raznim bojama i sa ključnim rečenicama iz knjige za 2. razred. Moj mlađi sin ima problema s pisanjem na njemačkom pa moramo po tome jašiti...

Ja bih pitala učiteljcu (na informacijama, u prvom razredu visili smo obavezno na svakima i pokazalo se dobrim) kako je ona to mislila.

[Vlvl]

Nemam dojam da je program prezahtjevan. Možda prije da je naš okašnjeli prvašić tvrdoglavi ljenivac.
Ide u boravak, i učiteljice vrlo često planirano prilagode stvarnom stanju u razredu: ako su svi cendravi, pospani ili griješe, ako je vani jako lijepo ili jako ružno vrijeme, onda se promijeni plan, već prema potrebi... To mi se sviđa.
Torba ostaje u školi pa pravog učenja do subote i nema, osim ako zbog štrajkanja u boravku mora dovršiti dz doma. Logoperdske vježbe i lektira, to se radi pod tjednom, po potrebi.
Dva sata učenja dnevno čini mi se previše osim na najšire shvaćen način, kako je opisala Peterlin, a i to ne svaki dan. Osim toga, ako slučajno fulam u pristupu, dobijem dva sata sjedenja za knjigom, cendranja, inata, izvođenja gluposti, sve bez jednog pročitanog slova. Važno je da prepoznam pravi čas za početak, a još važnije pravi čas i raspoloženje za prestanak aktivnosti.

[glenda]

Da, da, sve je to ok. Pristup doma djetetu i rad kroz igru itd. itd. Ponavljam, mi sa školom nemamo problema, sa učiteljicom jako dobro surađujemo (na svakodnevnoj bazi ), i mislim da je ona jedna od boljih prosvjetara s kojima sam dolazila u kontakt. S obzirom da radimo i suprug i ja kod kuće a J je jako intelektualno zahtjevno djete radimo s njim 24/7 praktički... tolko o 2 sata učenja kroz igru...

Međutim, kao netko tko se školovao za učiteljicu, i ko je radio prije 10 godina u obrazovanju (međutim moja iskustva se odnose na NGO i vanškolske aktivnosti tako da iskustva u sistemu imam zapravo vrlo malo ), čini mi se da je situacija u odnosu kada sam ja bila u razredima otišla samo na gore...

Srednoškolci su se izborili za svoja prava, studenti se bore za svoja prava, a pitam ja vas tko se brine malene???
I ne mislim kritizirati ovdje prosvjetne radnike jer mi se čini da su se našli u istom nebranom grožđu ko i djeca i mi roditelji, pitanje je koliko su stručni oni koji su takav sistem rada i obaveza stavili pred djecu, jer mi se čini da nisu imali ni dan radnog iskustva u razredu a pišu planove i programe....
Znamo da su udžbenici svakakvi i da ih pišu svakakvi....
crtica od prije 10 godina- javnii sat iz prode i društva; cjelina elektricitet; razred-4. - a u udžbeniku ohmov zakon!!!! otpor struje R; jakost struje itd. itd. Pa to se uči u 8 razredu, ko bi sada to mogao objasniti klincima... Ali je moj profesor samo rekao " to ti tu samo zanemari, ovi kaj su uđžbenik pisali pojma nemaju o klincima i objasni im osnovno" . Izgleda mi da su svi takvi sad već u penziji

A to je bilo prije 10tak godina....

A kaj se tiče djece oni sve to podnose po principu- što djete zna što je 100kg- uzme i nosi! :D

Ali da li je primjereno tom uzrastu, to je moje pitanje???

[ani4]

Ja mislim da im nije bas prezahtjevan program, barem ovaj kakav ima moj mali.
Oni imaju samo jednom tjedno 5 sati, ostale dane 4. Lektiru citaju sami i imaju mali testic od 7-8 pitanja. Ne cini mi se to jako tesko.
Moj doma samo napise zadacu, nista drugo ne uci. Jadino je vjezbao slova kada su poceli pisati. I ima sve do jedne petice. Cak ide i na dodatnu iz matematike.
Ponekad mi se uciteljica pozali da mu je dosadno na satu, jako brzo sve zavrsi i odna se vrti i prica.
meni bi cak i odovaralo da imaju malo vise za raditi, ali mislim da bi mu to onda bilo previse, jos je dosta zaigran.

[branka0112]

Kao bivša učiteljica i majka školarke i uskoro još jedne kategorički tvrdim da današnja djeca nisu preopterećena i da im program nije prezahtjevan.
Barem ne u prva četiri razreda OŠ.
Ako krenem uspoređivati pripreme i gradivo sa početka moje prosvjetarske karijere od prije cca 15 g i gradivo današnje djece sigurno je umanjeno za barem 30%.
Bez obzira na uspješnost djeteta u prvom razredu je jako važno da djeca nauče da moraju svaki dan određeno vrijeme provesti "učeći" jer su tu počeci stjecanja radnih navika. Vrijeme koje djete treba provoditi u učenju je po meni individualno i treba ga prilagoditi potrebamaa djeteta.

Dva sata dnevno su ipak pretjerana i kod većine prvašića neostvariva.

[malena beba]

E. ide u prvi razred i ne mislim da je raspored i gradivo prezahtjevno. ima 2 puta tjedno 5 sati ali od toga jednom sat razredne zajednice (gdje pricaju sa uciteljicom o tekucim
problemima/gradivu/cemu vec) i jednom dodatnu iz matematike. imala je tri lektire do sada, oko 5 pitanja i svake i jedna slika. nenajavljene ima samo diktate iz hrvatskog jezika
ali to je samo po par recenica pa mi je to ok. mislim da ne uci svaki dan 2 sata dnevno ali nekad joj treba sigurno puni sat da rijesi zadacu. pogotovo iz hrvatskog - ponekad ima i
po 10 recenica pisanim slovima prepisat (to nikako ne voli pa valjda zato dugo traje).

[emily]

ne mislim da je program prezahtjevan, mislim da je prilagodjen prosjecnom djetetu

ipak, ova obavezna 2 sata ucenja dnevno mi se cine nepotrebna - prosjecnom djetetu, mozda su potrebna djeci koja imaju poteskoca s gradivom i ucenjem

[glenda]

dobro, možda sam se ja malo krivo odrazila, ne mislim ja da je njima preteško gradivo koje obrađuju, nego način na koji se to naučeno provjerava- meni napr. najviše smeta činjenica da oni od početka 2. polugodišta pišu testove i to ne neke"kakti" testove, pa učiteljica malo prižmiri, pa malo pomogne, pa malo vrati dijete natrag kad se zagleda kroz prozor umjesto da piše test, nego prave pravcate ko veliki.

Meni je jako glupo da sad moram svojeg sedmogodišnjaka učiti strategijama kako uspješno riješiti test- jer on preskače zadatke, brzopleto odgovara i ne kontrolira napisano, i naravno da onda dobi manju ocjenu (4) kaj mene osobno ne smeta, ali njega frustrira jer zna da je njegovo znanje objektivno (puno) veće....

Mislim da su u prvom razredu djeca puno premala da bi se na taj način provjeravalo naučeno, pogotovo kad to što oni nauče se može kroz mnoštvo zabavnih, zanimljivih i kreativnih načina provjeriti.
Pa ne uče Povjest Hrvata nego dane u tjednu!!!

Još bi si ja mislila da je učiteljica i malo prolupala da mi ne veli prijateljica da su njenom prvašiću već najavili test iz matematike drugi dan posle praznika, a ona živi u Zg...

Ne znam, meni su uvijek testovi svakakve vrste bili veliki stres i mislim da 7-godišnjaci ne bi smjeli takve stvari doživljavati u školi (barem ne još)...

[Peterlin]

Čuj, meni se ovo ne čini ništa strašno niti pretjerano. Pa djeca ne počinju učiti kad krenu u školu. Djecu učimo MI RODITELJI od rođenja, učimo ih da odgovaraju na pitanja ODMAH, da ne preskaču pitanja (ni usmeno ni bilo kako), moji su uz računalo savladali sve i svašta... A osim toga učiteljica je ta koja ih treba naučiti strategije rješavanja testova, a ne mi. Iz načina kako oni rješavaju testove (i dobiju 4 iako je njihovo znanje objektivno veće) učiteljica dobro vidi način na koji dijete razmišlja, način kako usvaja gradivo i kako usvaja strategije. Nije bit dobiti peticu, draga, bit je savladati gradivo. I nemoj govoriti da te ne smeta, jer da te ne smeta, ovaj topic ne bi ni otvorila. Smeta te, ili četvorka ili činjenica da to smeta tvoje dijete.

E, pa, nije svrha dobiti pet, svrha je NAUČITI NOSITI SE S ČETVORKOM (ili dvojkom ili svakom ocjenom, jer svaka je ocjena za đaka). Svrha je izvući pouku. Ne možeš to učiniti za svoje dijete i pusti ga da sam smišlja strategije. Ako mu je do petice, porazgovaraj s učiteljicom do koje mjere i kako postupiti. Učiteljica ti je ok - kapa dolje... ništa ona ne pretjeruje. Ima to sve skupa debelog smisla. Nema razloga da ona pomaže djeci. Bar ja tako mislim. Jer pismenost se uči u ovoj dobi (da ne pišemo DJETE umjesto DIJETE do kraja života, a ima toga na forumu više nego što bi čovjek očekivao). U životu mama i učiteljica ne stoje kraj nas nego se oslanjamo sami na sebe i na svoje znanje. Svrha je naučiti kako učiti, jer to nam treba cijeli život. Četvorke će se zaboraviti brzo. Način kako da sami sebi pomognemo (NE učiteljica, NE mama zato jer smo "još mali") i samopouzdanje stečeno kad prvašić sam otkrije način kako se spasiti kad ih učiteljica "baci u vatru" - to su trajne vrijednosti...

Dijete ti je na najboljem putu da se nauči nositi sa stresom na vrijeme. Kroz igru. Sjajno.... Bar ja tak mislim. Ako je učiteljica malo nabrijana, to je uvijek bolje nego da ne mari (ne daj bog tak nečega, unatoč peticama). Sretno!

[glenda]

[QUOTE=Peterlin;1591992] Nije bit dobiti peticu, draga, bit je savladati gradivo. I nemoj govoriti da te ne smeta, jer da te ne smeta, ovaj topic ne bi ni otvorila. Smeta te, ili četvorka ili činjenica da to smeta tvoje dijete.

/QUOTE]

Ne znam u kojem trenutku kad si čitala moje postove si to zaključila???
Inače, za tvoju informaciju, moj je J. kandidat za nastavu za napredne, po procjeni pedagogice i psihologice u školi, samo kad bi takve nastave bilo . I ne. ne smeta me nikakva ocjena, pa ni 2 ni 3 (jedinica već da ), pa ni Einstein nie imao peticu iz matematike u osnovnoj nego dvojku .

Tolko o tome.

Mene smeta činjenica da se već na prvašićima primenjuju metode propitivanja i ocjenjivanja koje su dokazano vrlo stresne i po mojem mišljenju skroz neprimjerene za taj uzrast.

Također me smeta činjenica da je to opće prihvaćeno i normalno- lagano i "bacamo u vatru". A kad to savladaju onda kaj, idu raditi u rudnik?

A o tome kaj me smeta pišem kroz ilustracije iz vlastitog života, pa zato i spominjem svoje dIJete, a mogla bih o tome pisati i ne upličući uopće nikoga iz svog privatnog života.

I zanima me koja su mišljenja ostalih roditelja o toj tematici, a ne hrpa savjeta o odgoju vlastitog djeteta. Hvala lijepo, na tom se području snalazimo sasvim dobro.
I to zbog toga jer je ovo forum RODA, dakle gdje se po defaultu (ili se varam) očekuje da su roditelji jače senzibilizirani ne to što se događa sa njihovom djecom. I kojima nije normalno "bacanje u vatru".

Još jedna ilustracija iz privatnog života:
Osoba iz vrlo bliske okoline se doselila iz Londona u Hrvatsku i upisala svojeg sina 12g. u peti razred. Jadni je mali doživio kulturološki šok u pravom smislu te riječi- prvo što je doživio u školi je bio ispit iz povijesti, a on nije nikada do tada pisao ispit u životu!!!!!!!

Pa vi meni recite da je normalno pisati ispite u prvom razredu.

[malena beba]

meni je normalno da pisu testove u prvom razredu ali naravno, one koji su primjereni njihovom uzrastu. skroz sam zadovoljna nasom uciteljicom i testovima koje im daje.

[Peterlin]

Vrijeme će pokazati kome je što pomoglo. To je sve što imam za reći. A na ovom forumu se puno i previše pljuvalo po učiteljima, najčešće bez ikakvog razloga.

[Vrijeska]

Tvoje dijete je krenulo u školu u kojoj se pišu testovi, neki primjereniji njihovoj dobi, neki možda malo manje, ali tako je to. Svaki od učitelja/ica ima svoj pristup i način rada. Mnogi testovi su samo na zaokruživanje (slike, zadaci, točno-netočno - nešto što su djeca već trebala proći u vrtiću ili s roditeljima ili s bilo kim u raznim radnim bilježnicama, materijalima koji se nude na tržištu od stripova s kioska, slikovnica i sl.)

Mislim da ćeš ti sa svojim pristupom, strahom, zgražanjem i sl. još više otežati djetetu.
Nisu više u vrtiću i prihvati to.
Kada si toliko nabrijana protiv način obrade gradiva, ima drugih škola (Montesorri, Kreativni razvoj i sl.) koje pimaju drugačiji pristup - pa ga prepiši.

I ne vjerujem da dijete do 12. godine u Londonu nije pisalo test
Mislim da je djetetu bio više šok pisati prvi put test na drugom jeziku nego činjenica pisanja samoga testa. Kako ste vi upoznati s tom pričom, to je druga stvar.... (svatko priču malo dosoli ili zašećeri kako mu odgovara) ...

Što se tiče gradiva prvog razreda, mislim da nije opsežno i teško, no neka djeca ga lakše usvajaju, neka teže kao i u svemu.
Moje dijete je prosječno. Ima dana kada mu za zadaću treba i po 4!! sata jer je sporo, ne da mu se, ne razumije, nije od volje, dok je drugih dana gotovo za 20 minuta ...
I naravno, razlikuje se rad u boravku i rad djece koja ne idu u boravak.
Moram priznati, da koliko god mi je nekada teško zbog mog radnog vremena baviti se još i djetetovom zadaćom (boravkaši ipak to rade u razredu pod nadzorom, učiteljica ih uputi ukoliko ne razumiju, zajedno pišu sve predmete dakle nema zaokruživanja, pamćenja što je za zadaću pa samim time i zaboravljanja), drago mi je što će već od prvog razreda steći navike da mora sama brinutio zadaći, tj. zapamtiti ili zabilježiti što je za zadaću, riješiti ju samostalano uz našu pomoć ukoliko je potrebna, kada je kontrolni i kada mora malo više ponoviti gradivo ...

Koliko vidim ima dosta djece koja po izlasku iz boravka u 4. ili 5. razredu nađu se u čudu pred sitnim obezama (spremanje knjiga po rasporedu, donošenje dodatnoga p ribora, pamćenje zadaće i samostalno rješavanje kod kuće i sl.) koje su ova djeca svladala već u prvom razredu...

Opusti se, prihvati činjenicu da je škola-škola i da se moraju ispunjavati školske obveze. Podrži dijete i pomozi koliko možeš. Testovi su dio toga.

[vertex]

A. je četvrtaš, pa je prvi razred već pokoju godinu iza nas. Ja ne mislim da je program prezahtjevan, ako razgovaramo generalno. Drugo je što pojedina učiteljica/učitelj napravi s tim programom i kakva je u radu s djecom. S našom učiteljicom roditelji uglavnom imaju jako dobru suradnju, ona traži puno, daje puno. Zadovoljna sam kako je teklo navikavanje na školu i što je učiteljica bila i topla i čvrsta, fleksibilna tamo gdje treba. Iz ovoga što ti pišeš, mene čudi taj zahtjev za 2 sata rada dnevno. Zasigurno takvo nešto nismo čuli u prvom razredu, dapače, savjetovala je puno puta da ne tražimo od njih da rade više od petnaestak minuta u komadu. Van domaćeg rada roditelji su radili s djecom jedino na čitanju, ako je to nekom djetetu bilo potrebno. Dakle, učenje se svodilo na domaći rad + dodatni rad na čitanju za neku djecu. Dvije trećine djece je bilo u boravku, ostali ne.
I još mi se nikako ne sviđa da jednog prvaša boli glava na kraju radnog tjedna, mislim da toga ne bi smjelo biti. Iz nečijeg posta ne mogu ocjenjivati rad učiteljice, niti znati uzroke glavobolje (mogu biti i neki drugi, a ne samo nakupljena napetost), ali eto, ima stvari koje su meni zazvonile u tvom postu.
Testovi znanja ne mogu ocjeniti kakvi su, sami po sebi meni ne znače ništa loše. Satnica ne mislim da je sam po sebi pretjerana. Lektira mi zvuči ok. Crtanja i bojanja ima strašno puno u prva dva razreda, meni se čini i previše, tako da i nije mana što ga nema još i u lektiri. Ovaj plan aktivnosti - to mi je malo previše i meni se ne bi svidjelo, ali opet, ja ne znam u kojem duhu je zadan taj zadatak, jer iste stvari mogu biti provedene na sasvim suprotne načine. Je li to nešto obvezujuće, ili je to služilo, štajaznam, tome da djeca nauče na sat i da im malo sjednu različita doba dana i trajanja nekih aktivnosti?

[davorka]

Imam prvašića i mogu odgovorno tvrditi da program nije prezahtjevan. Prije bih rekla obratno. Moje dijete je došlo kao čitač i cijelu godinu čeka druge da nauče čitati, nema nikakav program prilagođen djeci koja već nešto znaju nego se ona praktički dosađuju. I oni pišu testove, rješavaju nastavne listiće, imaju svakakve provjere znanja, ali, naravno, prilagođene njihovoj dobi. Pišu i lektiru, neki dan je baš pisao sam jer su 2 napisali u školi i sada pišu sami. O 2 sata učenja dnevno mislim da je glupost, mi nismo doma učili nikad (on ide u boravak), naravno, sve ovisi i o djetetu, ali ipak mislim da je 2 sata dnevno pretjerivanje. I, dakako, puno toga ovisi o učiteljici koja isti plan i program može učiniti zanimljivijim, imati bolji pristup djeci...(naša je sreća da imamo super učiteljicu).

[Zdenka2]

Mislim da program nije prezahtjevan i da je prilagođen prosječnoj i blago nadprosječnoj djeci. Provedba programa može biti prezahtjevna, ako je učiteljica takva. Ona može izabrati težu ili lakšu lektiru ili tražiti više ili manje savršenstva u čitanju i sl. Moja djeca su oboje imali lektiru i testove u prvom razredu. Nemaju ništa protiv testova, dapače, moj sin ih obožava. Što se tiče učenja, to ovisi o djetetu. Moj sin koji ide u treći razred još nikada nije učio ni minute, ako se ne računa pisanje zadaća. Kći je znala učiti, odnosno, vježbati zadatke iz matematike i čitati, ponekad i više od dva sata dnevno.

[vera]

Moj sin još nije navršio 5 godina, ali imamo u bližoj familiji 2 prvašiča, i iz razgovora sa njima ne vidim da im je gradivo teško, dapače. Sa roditeljima dnevno rade pola sata, max jedan sat ali vrlo rijetko 1 sat. Termin "ispit" je samo termin, to isto se može nazvati "provjera, testič, ponavljanje" i to je neizostavni dio usvajanja gradiva.

2 sata dnevno mi se čini puno i za srednjoškolce.

[Matilda]

Program nije zahtjevan.
Ali su metode ispitivanja zahtjevne.

Nama se dogodi da u jednom danu pišu test iz hrvatskoga i sljedeći sat matematički diktat. Sve za ocjenu.
Ili da učenik mora npr. na pitanje o proljeću odgovoriti 5-6 rečenica bez potpitanja i pomoći učiteljice. Pomogne li učiteljica kakvim potpitanjem, tek toliko da podsjeti učenika na nešto što sigurno zna, to više nije za odličan.

[sirius]

Program nije zahtjevan.
Ali su metode ispitivanja zahtjevne.

.

X
I način rada je prilično suhoparan i dosadan. Barem mi imamo takav problem...

[agaco]

Moj sin je krenuo u prvi razred kao dosta stariji (7.5 god), tako da mu je dosta gradiva dosadno. Ne vidim nikakve potrebe da dijete (s gradivom koje oni imaju) radi 2h/dan. Mislim da je to apsolutno pretjerano. Ali znam da jako puno toga ovisi o uciteljicama i da ima onih (u drugim skolama - mi zivimo u Puli) koje pretjeruju. Na srecu, mi smo jako zadovoljni, a i on.
Radne navike "brusimo" svejedno, jer znam da veliki sok ipak dolazi sigurno u 5. razredu, ako ne i prije.

[Matilda]

X
I način rada je prilično suhoparan i dosadan. Barem mi imamo takav problem...

Ili se roditeljima kaže: Dajte naučite dijete zbrajati i oduzimati (jer dijete računa na prste, a ne bi smjelo).

[VGmama]

Mi ćemo uskoro u prvi razred i često puta čujem "moraju načiti zbrajati i oduzimati bez da koriste prste". Meni je to jedna velika glupost, molim argumente zašto se nesmiju koristi prsti kao pomoć pri zbrajanju i oduzimanju? Ja ih koristim još uvijek!

[Zdenka2]

Zato što moraju automatizirati zbrajanje i oduzimanje do dvadeset, bez čega ne mogu savladati gradivo matematike u drugom razredu.

[Bubica]

Ja cu se sloziti s matildom. osobno mislim da nije toliko problem u sadrzaju koliko u formi, makar u nasem slucaju. Razlika izmedju vrtica i prvog razreda je bila ogromna, s premalo nekakvog prijelaznog razdoblja. Ja poznam uciteljice koje rade potpuno drugacije, no mi nismo bili te srece.

[maria71]

Ja cu se sloziti s matildom. osobno mislim da nije toliko problem u sadrzaju koliko u formi, makar u nasem slucaju. Razlika izmedju vrtica i prvog razreda je bila ogromna, s premalo nekakvog prijelaznog razdoblja. Ja poznam uciteljice koje rade potpuno drugacije, no mi nismo bili te srece.

o da... postoje učiteljice i učiteljice i učiteljice.

.-/

[Matilda]

Ja poznam uciteljice koje rade potpuno drugacije, no mi nismo bili te srece.

Zato je M u pravom home schoolingu. I jedino doma ima sve petice. A ja sam vrlo, vrlo stroga učiteljica. Strožija od njene. Ali objektivna.

[Peterlin]

Istina je da postoje učiteljice i učiteljice... to je točno. I na to donekle možemo utjecati, odabrati makar minimalno, osim u sasvim malim sredinama.

Ono na što NE možemo utjecati je sastav razreda, tj. ostala djeca (i njihovi roditelji, dakako), a to i te kako ima utjecaja...

Da sam znala što me baš po tom pitanju čeka s mlađim, unatoč odličnoj razrednici i svemu ostalom, dobro bih razmislila i možda čak odmah upisala dijete u drugu školu. Za sada ga ne bih prebacivala, ali očekivala sam dobro, a dočekalo me svašta. Zašto? Zato jer su se u isti razred upisala djeca koje tu nisam očekivala (jer po mjestu stanovanja pripadaju u drugu školu) a znamo ih po negativnim stvarima još iz vrtića. I što sad? NIšta... visim "k'o kobac" u školi svaki čas, dosadna sam ali još se nisam riješila potrebe da stalno zavirujem. Kod starijega sam se u drugom razredu već debelo opustila, ali to je jedna sasvim druga priča.

Kako god bilo, ja sebe (i sina) tješim da ne možemo živjeti pod staklenim zvonom i da se čovjek/dijete prije ili kasnije mora naučiti nositi s ljudima koji mu ne odgovaraju u svakom pogledu. Žao mi je što je moj sin to morao tako rano naučiti, ali eto... što je- tu je. Dobro on pliva u cijeloj priči, ali VIDIM da silom prilika dobiva manje nego stariji i to me smeta.

[Elly]

Citam ovo sa zanimanjem i usporedjujem - imam prvasicu koja ide u Italiji u skolu, krenula je s manje od 6 godina (jer je to ovdje tako), i program je, koliko mi se cini po ovome sto ti pises, gotovo isti. Ne smatramo da je prezahtjevan - iako se radi o mladjoj djecici.
Po redu:
* ona ima svaki dan 5 sati, a u cetvrtak 7 sati - ostaje u skoli do 16h, jer zadnja dva sata imaju tjelesni
*pisu standardizirane tekstove znanja, koji nisu na zaokruzivanje
*pisu blic testove iz talijanskog i iz matematike, za kojega dobivaju medalje (nastavnica medalju u dnevniku pretvara u 10, najvisu ocjenu), znaci gotovo isto kao "lov na petice"
*lektiru su poceli pisati ovaj mjesec; poceli su s time da su prvo samo citali, a sad vec moraju napisati kratki sastavak, bez crtanja.
*nastavnice (jer s njima barata 4+ nastavnika) nisu odredile koliko dijete vremena treba provoditi uceci, no ocekuju da se gradivo svaki dan ponovi, da dijete cita i pise i izvan skolskih obveza i sl.
* aktivnost koju ima umjesto vjeronauka (na kojeg ne ide) se takodjer ocjenjuje i iz toga (predmet su nazvali 'ostale aktivnosti') takodjer ima obveze i zadace. Taj sat se gleda kao i svaki drugi predmet.
*ovdje se ne radi dnevni plan aktivnosti, no E je sve ove obveze 'stekla' s 5g11mj (jer se ovdje krece u skolu ako unutar sk.god. dijete puni 6 mjeseci). Ne stedi ih se, program nije "nesto vise od vrtica" (sto se vidi iz svega gore navedenoga), a djeca su mladja.
Ovo sve sam navela usporedjujuci ono sto si ti napisala, i ne cini mi se da je toga previse, ili da je prezahtjevno.
E nije u boravku i zadacu pise kod kuce, uspjesno napreduje, i koliko vidimo sa roditeljskih sastanaka, vecina djece svladava gradivo (neki bolje, neki losije - kao i u bilo kojoj skoli).
Dugo sam se pitala da li ce oni sve to moci, bas zato sto su mladji (u ovo doba prosle godine sam zaista bila puna dvojbi), no recimo u utorak smo imali pojedinacni roditeljski sastanak, i uvjerila sam se da ne samo da to moze, nego bi po rijecima nastavnica, mogla jos i vise, jer ovo svladava sa lakocom.
Stoga, kao odgovor na inicijalno pitanje, smatram da (ovdje) skolski program nije prezahtjevan.

Moram napomenuti da u mom gradu postoje i osnovne skole koje imaju nastavu i subotom, vec od prvog razreda (jer svaka skola kreira svoj broj nastavnih sati, a roditelji prema zelji upisuju dijete u skolu koju zele u gradu). Ne znam da li oni imaju vise obveza preko tjedna (IMHO, vec to sto subotom moraju u skolu = obveza), ali svakako imaju puno manje slobodnog vremena. Takvu skolu recimo, smatram prezahtjevnom.

[larmama]

Meni se čini da program nije zahtjevan. Ne znam možda je to razlog što ide u boravak i u školi obavi sve, tako da nam doma ostaje isti način učenja kao i u vrtiću.
Jedino na što smo se morali posebno usmjeriti je čitanje. Krenula je u prvi razred kao nečitač i to je jedina stvar na kojoj je trebala raditi ovo ostalo je savladavala u školi.

[Trina]

Ne mislim da je program prezahtjevan. Ali, kako imam dvoje školaraca s razlikom od 2 razreda, vidim koliko je bitan stav učiteljice i općenito njen odnos prema radu, djeci i obavezama. Učiteljica od sina je sva ni vamo ni tamo, nekad je super volje, nekad je strašna..i sve razumijem, svi smo ljudi s osjećajima i raspoloženjima ali ta žena je prošla sve faze-od najgore do najbolje učiteljice u ove tri godine. Kao da se sama sa sobom ne može dogovoriti kakva želi biti. I djeca to koriste. Druga učiteljica (prvi razred) je stroga (u pravoj mjeri), sigurna u sebe, mudra, stabilna i sva mi je nekako pozitivna. jako sam se bojala kakva će mi kćer biti u školi jer ima izrazito zaheban karakter ali učiteljica je pogodila ravno u sridu. Pašu idealno i ona sve obavlja s tolikom lakoćom da je to nevjerojatno. Nisam se bojala da će intelektualno zaostajati nego kako će prihvatiti obaveze i smatrala sam da je program prezahtjevan. Ali uvjerila sam se da je stvar u učiteljcii i njenom angažmanu, sposobnosti i volji. Obje su pred penzijom ali razlika je ogromna.

[alanovamama]

Slažem se da sve puno ovisi o učiteljima i njihovim metodama, sam program nije zahtjevan, naravno da će uvijek biti djece koje će ga teže pratiti, ali prilagorđen je nekom prosjećnom djetetu, ali forma i metode učitelja e o tome bi se već dalo razgovarati, jer sve se da naučiti na lakši-teži način, i poticajno i nepoticajno.

[glenda]

Kada si toliko nabrijana protiv način obrade gradiva, ima drugih škola (Montesorri, Kreativni razvoj i sl.) koje pimaju drugačiji pristup - pa ga prepiši.

bi ja to napravila da ne postoji sitnica od cca 300-400 km udaljenosti od prve takve škole ))
Da, istina možda sam je pročitala previše knjiga o alternativnom obrazovanju, i možda sam kada sam radila u struci primjenjivala većinom samo i jedino takve metode, pa mi je susret sa konvencionalnim obrazovanjem ispao malo šokatan
Evo na jednom blogu http://gosponprofesor.blog.hr/2010/04/index.html#dan23 našla sam zanimljivi osvrt o konvencionalnom obrazovanju i kojoj svrsi takvo obrazovanje služi...

[Peterlin]

glenda, samo da napomenem, ako i sama imaš stav da je školsko gradivo prezahtjevno, takav stav će imati i tvoje dijete (govorila to ili ne, osjeti se...)

A ako je prezahtjevno gradivo već u prvom osnovne, ja ne znam kako onda krenuti dalje (jer sve je teže i zahtjevnije). Život nije berba nego borba.

Moje dijete krenulo je u školu sa smetnjama (vid, sluh, motorika) i danas je odlikaš i ZNA gradivo (ovo drugo mi je bitnije). Stekao je radne navike i odavno sam prestala brinuti što će od njega biti.

Ako od djece (i sebe) tražimo malo, dobit ćemo još manje. Ako tražimo puno, dobit ćemo još više.

Nadam se da ćeš odabrati put koji je primjeren tvojoj djeci... Btw. moji se druže i s djecom iz privatne škole - to je druga galaksija.... Pitam se kako će ta djeca kasnije, kad ih nakon kontrolirane i zaštićene sredine (staklenog zvona) privatne škole snađe stvarni život, ovaj o kojem piše gospon na linku... Takvu će djecu pojesti KOLEGE a ne učitelji, nastavnici ili profesori... Dobre su privatne škole, pogotovo za djecu koja imaju određene smetnje (kajaznam - smetnje pažnje, koncentracije itd. ili poteškoće čitanja... situacije kad se djetetu učitelj treba posvetiti VIŠE nego je to u stanju u običnom razredu s 28-32 učenika).

[majoslava]

o ja, ja bih rekla premalo igre, previse grijanja stolice za tako malo djecu, a sve to cemu...
moja kcer upravi zavrsava prvi razred:
- skolska nastava je najduze do 13 (pocinje u 8), ali je pauza za rucak 1 sat ukljucena u to
- radi se puno prakticno, i vrlo malo klasicnog ucenja u tako niskim razredima: ucenje citanja i pisanja
se radi na kompjuteru, npr, uz nesto prakticnog klasicnog ucenja pisanja; pise se puno kratkih tekstova
u paru, uz crtanje crteza uz tekst; puno igara na temu jezika, jezicnih vjezbi i sl
- matematika se isto radi puno prakticno, mjeri se, vaze, potice se na vlastito razmisljanje;
- puno izleta u prirodu i puno kretanja
- mala knjizica za vjezbu citanja i mala zadacica iz matematike ulaze u redovitu tjednu zadacu

[majoslava]

da dodam da nema ni ocjena u tako niskim razredima...

[glenda]

@majoslava ovo meni zvuči kao bajka.... i još da nema ocjena! Ovo sigurno nije priča iz Hrvatske

[majoslava]

ne , to je prica iz cudnovate svedske...

[Arwen]

ne bi rekla da je zahtjevan program nego puno ovisi o učitelju/ici
mi smo sada 2rz i prvi je prošao relativno lako ali nije ni otkrivena mu disleksija
nego tek u 2rz kad je krenulo više čitanja i pisanja
prema mom iskustvu možda i premalo zahtjevan pogotovo s ovim novim standardima
da djeca ne moraju znat ni čitati ni pisati(dobro)
pa mislim da se čitanje čak tolerira kroz sve niže razrede i onda u petom nastane rusvaj

[liam]

mi imamo malo super zahtijevnu uciteljicu i kazem hvala Bogu pa moj mali voli skolu pa ne zapinje puno.jednom prilikom mu je dala 3 iz urednosti u pisanju samo zato jer pisana slova mu nisu isla blago u desno vec su bila ravna.o zadaci da nepricam ima je tonu a ispita nekad i po dva na dan.ali eto dobro pa imam djete koje se moze nositi s time samo se ponekad pitam kako je roditeljima koji nemaju takvo dijete vec ono koje se vise od svega voli zabavljati kako oni onda to savladavaju

[Matilda]

Prošli tjedan: utorak pismeni ispit iz prirode, srijeda kratkominutni test iz matematike, četvrtak višeminutni test iz matematike, petak usmeno i pismeno ispitivanje lektire, usmeno ispitivanje vjeronauka.

[Peterlin]

Prošli tjedan: utorak pismeni ispit iz prirode, srijeda kratkominutni test iz matematike, četvrtak višeminutni test iz matematike, petak usmeno i pismeno ispitivanje lektire, usmeno ispitivanje vjeronauka.

Tak je i kod nas. I prije tjedan dana dobili smo raspored testova i ispitivanja, da se djeca mogu pripremiti....

Pitam ja dečke - trebate učiti? Odgovor je NEEEEE....

Pitam starijeg - taj zna sve.

Mlađi ima malo rupa (propustio je 2 tjedna nastave zbog bolesti) ali ide i njemu uz minimum truda. Kak bu na kraju ispalo, nemam pojma, ali tak to ide - pa bliži se kraj školske godine! I primijetila sam da već 10 dana ne uče ništa novo, samo gule po starom.

[Vrijeska]

Prošli tjedan: utorak pismeni ispit iz prirode, srijeda kratkominutni test iz matematike, četvrtak višeminutni test iz matematike, petak usmeno i pismeno ispitivanje lektire, usmeno ispitivanje vjeronauka.

i ovako i kod nas ...
nama nije problem ...
redovito piše zadaću, ponavlja, vježba gradivo, testovi nisu uvijek najavljeni (možda učiteljica najavi, ali ja ne dobijem tu info od svog djeteta, samo dođe kući s ocjenom i papirićem za potpis)
svaki dan je kratki test iz brzog računanja - na kraju tjedna dobiju zbrojnu ocjenu ...

[Elly]

I primijetila sam da već 10 dana ne uče ništa novo, samo gule po starom.

Nasi (talijanska skola) iz talijanskog gule sve novo - clanovi, glagoli, jednina, mnozina, konjugacije... Ispitivanja obavlja usput, skola traje do 11.6. - ponavljat cemo gradivo preko praznika.

[Malena Mu]

Mi imamo prezahtjevnu uciteljicu, lose odabrane udzbenike, visok kriterij ocjenjivanja, hrpu zadace,svako malo matematicke diktate, i diktate iz hrvatskog jezika, a jos uz sve to i teskoce ucenja. No, da ne ispadne da je to samo nas kut gledanja, jer imamo probleme, veliki broj roditelja ucenika iz sinovog razreda se zali na isto.

ne mislim da je program prezahtjevan, to bih mislila da nisam imala priliku podijeliti iskustva sa vecim brojem roditelja prvasica, nego je ova nasa uciteljica malo previse nadobudna za prvi razred. Ja bih najsretnija bila da cijeli prvi razred provedu u opisnom ocjenjivanju.

[Handy]

Pa učiteljica je stvarno ambiciozna, rijetko se čuje tako nešto za 1.r. Obično roditelji rogobore za 3. i 4. Uh, sad sm se i ja malo uplašila što me čeka

[Vrijeska]

Mi imamo prezahtjevnu uciteljicu, lose odabrane udzbenike, visok kriterij ocjenjivanja, hrpu zadace,svako malo matematicke diktate, i diktate iz hrvatskog jezika, a jos uz sve to i teskoce ucenja. No, da ne ispadne da je to samo nas kut gledanja, jer imamo probleme, veliki broj roditelja ucenika iz sinovog razreda se zali na isto.

ne mislim da je program prezahtjevan, to bih mislila da nisam imala priliku podijeliti iskustva sa vecim brojem roditelja prvasica, nego je ova nasa uciteljica malo previse nadobudna za prvi razred. Ja bih najsretnija bila da cijeli prvi razred provedu u opisnom ocjenjivanju.

Kako ste zaključili da su udžbenici loše odabrani? Zašto mislite da bi s drugima bilo bolje, lakše...?
Što su to visoki kriteriji ocjenjivanja? Je l to da nisu svi odlikaši? Kod nas je bilo i zaključenih negativnih pa čak iz predmeta kao što su priroda i društvo...
Hrpa zadaće? Opiši "hrpu" pa da usporedimo... Kod nas je svaki dan hrvatski čitanje+pisanje (npr.vježbanje slova 6 redova ili odgovori na pitanja na tekst ili slaganje rečenica ili ...), matematika jedna stranica zadataka, priroda - odgovori pisani odgovori na pitanja vezana uz lekciju (odgovori su uvijek opširni - pokatkada i 3-4 rečenica po pitanju op. po 4 pitanja su uz svaku lekciju)... itd. Dakle, meni je ovo normalna količina zadaće. Druga stvar je što nekima ide brže, nekima sporije (kao mom djetetu) pa se onda čini da zadaće ima jako puno ili malo...