Prvi razred- da li mislite da je školski program prezahtjevan?

[Peterlin]

Ja imam drugašića i trećašića. I dobro se sjećam prvog razreda.... I sve smo to prošli, na ovaj ili onaj način. O satnici ne mogu precizno reći ništa. Naime, moji su u boravku i u početnim razredima po HNOS učitelji se ne moraju držati rasporeda "ko pijan plota" niti se obaziru na zvono. Tako je barem kod nas. S druge strane, ta 2 sata rada učenja odrade u boravku kroz pisanje zadaće i druge aktivnosti. Djeca koja nisu u boravku odrade ipak doma ta 2 sata s pauzama...na ovaj ili onaj način. Nije to svaki dan 2 sata, niti treba biti, ali treba misliti na stjecanje radnih navika. Djeca u boravku kod nas imaju obavezno i slobodno vrijeme i dodatni tjelesni u dvorani, jer dugo je 8 sati sjediti u razredu.

Natrag na temu:
2 sata učenja NE znači da dijete sjedne u 14:00 i digne se u 16:00 - to je glupo i neprimjereno. Sigurna sam da učiteljica nije tako mislila. Kod nas DANAS to ispadne ponekad sat dnevno, ponekad 2 sata, a ponekad ništa obzirom da ne stignemo više, idu djeca i u glazbenu... U prvom razredu bilo je pol manje, ali je bilo redovno i svakodnevno. Nije to 2 sata dječjeg rada, to je prije 2 sata našeg bavljenja djecom, kad se pozbraja sve što se može smatrati učenjem: ispitivanje što je bilo u školi (s primjerima iz recimo matematike, da vidimo da li dijete razumije gradivo i kako to ide). Mi, roditelji boravkaša, ne vidimo ni torbe do petka, pa moramo usmeno odrađivati taj dio dnevnog praćenja.

Dalje, ja računam u učenje i igru "brojkića" na računalu (interaktivna matematika do 4. razreda) i pisanje u power pointu i igru "Čista petica" i svako čitanje, od slikovnica, natpisa na pasti za zube do tv programa iz novina... Razgovor o danima u tjednu, dijelovima dana i sličnim temama koje se uče iz prirode isto je učenje. Dijete u prvom razredu ima kratak interval pažnje i prisiljavanje na rad za stolom u trajanju od 2 sata je budalaština. 100% sam sigurna da učiteljica u vidu ima ovaj naš opis...

Dodajmo tome još brain gym vježbe (mi smo to zvali "rastezanje") ili slične aktivnosti koje uspostavljaju koordinaciju lijeve i desne ruke, lijeve i desne moždane polovice, ravnotežu itd. - evo nam 2 sata a da se nismo ni okrenuli. Propitivanje koliko je 11+7 kad zbrajamo kune u dućanu isto je učenje. Evo, nisam sigurno sve ni nabrojila. Radi se o RAZUMIJEVANJU gradiva. U prvom razredu to su jednostavne stvari. Djetetu treba ucijepiti stav da je osnovna škola = osnovno znanje i tu nema popuštanja. Zaboravih njemački i vjeronauk - njemački odrađuje uglavnom tata (a ja s dečkima povremeno napravim mentalne mape za podsjetnik - npr. zadnje smo napravili mapu "Die 4 Jahreszeiten" u raznim bojama i sa ključnim rečenicama iz knjige za 2. razred. Moj mlađi sin ima problema s pisanjem na njemačkom pa moramo po tome jašiti...

Ja bih pitala učiteljcu (na informacijama, u prvom razredu visili smo obavezno na svakima i pokazalo se dobrim) kako je ona to mislila.

[Vlvl]

Nemam dojam da je program prezahtjevan. Možda prije da je naš okašnjeli prvašić tvrdoglavi ljenivac.
Ide u boravak, i učiteljice vrlo često planirano prilagode stvarnom stanju u razredu: ako su svi cendravi, pospani ili griješe, ako je vani jako lijepo ili jako ružno vrijeme, onda se promijeni plan, već prema potrebi... To mi se sviđa.
Torba ostaje u školi pa pravog učenja do subote i nema, osim ako zbog štrajkanja u boravku mora dovršiti dz doma. Logoperdske vježbe i lektira, to se radi pod tjednom, po potrebi.
Dva sata učenja dnevno čini mi se previše osim na najšire shvaćen način, kako je opisala Peterlin, a i to ne svaki dan. Osim toga, ako slučajno fulam u pristupu, dobijem dva sata sjedenja za knjigom, cendranja, inata, izvođenja gluposti, sve bez jednog pročitanog slova. Važno je da prepoznam pravi čas za početak, a još važnije pravi čas i raspoloženje za prestanak aktivnosti.

[glenda]

Da, da, sve je to ok. Pristup doma djetetu i rad kroz igru itd. itd. Ponavljam, mi sa školom nemamo problema, sa učiteljicom jako dobro surađujemo (na svakodnevnoj bazi ), i mislim da je ona jedna od boljih prosvjetara s kojima sam dolazila u kontakt. S obzirom da radimo i suprug i ja kod kuće a J je jako intelektualno zahtjevno djete radimo s njim 24/7 praktički... tolko o 2 sata učenja kroz igru...

Međutim, kao netko tko se školovao za učiteljicu, i ko je radio prije 10 godina u obrazovanju (međutim moja iskustva se odnose na NGO i vanškolske aktivnosti tako da iskustva u sistemu imam zapravo vrlo malo ), čini mi se da je situacija u odnosu kada sam ja bila u razredima otišla samo na gore...

Srednoškolci su se izborili za svoja prava, studenti se bore za svoja prava, a pitam ja vas tko se brine malene???
I ne mislim kritizirati ovdje prosvjetne radnike jer mi se čini da su se našli u istom nebranom grožđu ko i djeca i mi roditelji, pitanje je koliko su stručni oni koji su takav sistem rada i obaveza stavili pred djecu, jer mi se čini da nisu imali ni dan radnog iskustva u razredu a pišu planove i programe....
Znamo da su udžbenici svakakvi i da ih pišu svakakvi....
crtica od prije 10 godina- javnii sat iz prode i društva; cjelina elektricitet; razred-4. - a u udžbeniku ohmov zakon!!!! otpor struje R; jakost struje itd. itd. Pa to se uči u 8 razredu, ko bi sada to mogao objasniti klincima... Ali je moj profesor samo rekao " to ti tu samo zanemari, ovi kaj su uđžbenik pisali pojma nemaju o klincima i objasni im osnovno" . Izgleda mi da su svi takvi sad već u penziji

A to je bilo prije 10tak godina....

A kaj se tiče djece oni sve to podnose po principu- što djete zna što je 100kg- uzme i nosi! :D

Ali da li je primjereno tom uzrastu, to je moje pitanje???