Prelijepi porod u toplini svog doma
Moj prvi porod prije šest godina bio je tad klasičan bolnički: ležanje na lijevom boku bez ikakve mogućnosti promjene položaja, malo dripa za brže otvaranje, tiskanje bez nagona za tiskanjem, nalijeganje na trbuh i velika epiziotomija, a najteža od svega bila je odvojenost od bebe prvu noć. Sve sam to prihvatila kao dio uobičajene prakse a i zato jer nisam znala da može biti drugačije. Ostao je gorak okus i neka neshvatljiva praznina iznutra i počela sam sve više razmišljati o tome, čitati i shvatila da porod ipak može biti puno drugačiji. Drugi je porod, tri godine kasnije, bio prelijepo iskustvo, nježno rođenje moje bebe u opuštajućoj, toploj vodi, bez nepotrebnih intervencija i odvajanja od bebe. Osjećala sam se preporođeno i potpuno ispunjeno jer su se posložili najbolji uvjeti za prekrasan porod u bolničkom okruženju. Već sam tada čitala i razmišljala o asistiranom porodu kod kuće, ali zbog teže organizacije u našim uvjetima nisam se upustila u tu avanturu, a iskreno mislim da se zapravo još nisam osjećala spremnom za takav korak. U trećoj me trudnoći, dvije godine kasnije, potpuno preplavilo razmišljanje o porodu kod kuće, o porodu u potpunoj intimi, miru, u toplini našeg doma, na najnježniji način. Bila sam tada puno spremnija, došla sam u kontakt sa dragom primaljom koja je pristala doći na moj porod u moj dom i bila sam jako sretna i uzbuđena zbog toga. Trudnoća je protekla uredno, beba je bila lijepo namještena, imala sam svu podršku svog supruga, a sudjelovanje na radionici Andree Robertson o prirodnom porodu super se uklopilo u moju pripremu za porod kod kuće. I tako, bili smo u veselom iščekivanju prvih znakova dolaska naše bebe.
Bila je nedjelja, vani je sve bilo pokriveno snijegom- nevjerojatan prizor za naše primorsko podneblje, pravi zimski ugođaj. Taj smo dan planirali kititi bor i djeca su se jako veselila tome. Još u noći krenuli su mi nekakvi trudovi, prilično snažni, koji su trajali par sati, ali onda su stali i ja sam lijepo odspavala do jutra. Mislila sam kako porod ipak neće uskoro krenuti jer je bilo osam dana do termina, a prethodni su mi porodi bili nekoliko dana nakon termina i baš sam nekako vjerovala da će i ovaj porod biti tek nakon termina. Ipak, ujutro nakon doručka, opet su krenuli trudovi, puno laganiji od onih noćnih i nastavili lagano. U drugoj polovici dana postali su snažniji i intenzivniji koje sam prodisavala šetajući po kući i pripremajući čiste stare ručnike i plahte, a svoju sam primalju tijekom dana obavještavala o razvoju situacije. Kući je vladala vesela atmosfera, djeca su s tatom kitila bor i radila ogromne jaslice ispod bora, s brdašcima i vijugavom cesticom po kojoj su posložili svoje gumene životinje svih vrsta. U pozadini su svirale vesele blagdanske pjesme i svi su bili u veselom božićnom raspoloženju. Baš mi je pasalo slušati njihovo pjevanje, smijeh i radost u susjednim prostorijama dok sam ja odrađivala sve teže trudove u polumraku naše spavaće sobe. Oni su bili u svojoj igri i veselju, a ja u svojoj opuštenosti i miru unatoč glasnim zvukovima pjesama koje su slušali. Baš mi je odgovarala takva atmosfera. Moj je suprug svako toliko došao i pitao me trebam li nešto. Trebala sam samo samoću, a drago mi je bilo znati da je tu i da sve drži tako dobro pod kontrolom. Iz šetajućeg odrađivanja trudova uz polagano masiranje trbuha, konačno sam se smjestila pored kreveta u klečeći položaj, ispod svakog koljena stavila sam jastuke i spustila glavu na veliki jastuk na rubu kreveta. U jednom trenutku osjetila sam kako je nešto skliznulo ispod mene, bio je to sluzni čep, u polumraku sam vidjela na bijelom ručniku crvenu sluzavu veliku lopticu, ne znam zašto ali taj me trenutak posebno dirnuo. Bila sam spremna, trudovi su već bili jaki i nestrpljivo sam iščekivala svoju primalju, osjetila sam tada veliku potrebu za njezinom prisutnošću, ona je bila i moja doula i primalja. Stigla je, bilo je oko 19 sati, ušla je tiho i nenametljivo. Pitala me kako sam, rekla sam kako ne mogu više. Pitala me smije li poslušati otkucaje i zatim rekla želim li ih i ja čuti, pa mi je stavila slušalice na uši a mene je tako raznježio zvuk otkucaja srca moje malene bebe. Zamolila sam je da pogleda otvorenost, rekla je da sam skoro potpuno otvorena, još samo rubovi. Trudovi su me već izmorili, iako su se činili dosta kratki i s dovoljno dugim pauzama da se mirno odmorim između njih, a to me malo obeshrabrilo jer sam mislila da će još dugo trebati do izgona. Moja me primalja tješila, i rekla da su trudovi dobri i da beba može doći u nekoliko trudova ako tako odluči. To me ohrabrilo i dalo mi ponovnu snagu. Bila je tako draga i nježna, sklupčana na podu pokraj mene, njezina pojava djelovala je vrlo smirujuće na mene. U jednom trenu, na ulazu u rodnicu, začula sam lagano „puk“, bio je to vodenjak, izlila se plodna voda. Bio je to poseban osjećaj koji sam prvi put doživjela i već sam u sljedećem trudu osjetila kako beba prolazi i kako mala glavica ide prema izlazu. Odmah su išla i ramena i ubrzo je cijela beba bila vani. Topla, mekana u mom zagrljaju. Bila sam potpuno očarana. Nisam se mogla nadiviti tom prizoru, nisam mogla vjerovati da je tu, s nama, u našem domu. Iz klečećeg položaja sjela sam na pod, ogrnula bebu i uzbuđeno je nastavila promatrati. Nježno se javila, i baš je tada pored vrata prošao moj suprug, čuo glasić i provirio, nasmijano i uzbuđeno, a onda je zvao djecu da dođu vidjeti bebu, malog brata od 4200 g i 53 cm. Bili su jako uzbuđeni, sjeli su pokraj mene i oduševljeno dodirivali male prstiće, mali nosić i mokru kosicu. Čekali smo da pupčana vrpca prestane pulsirati pa ju je tata prerezao. Bila je već večer i vrijeme za spavanje pa je tata otišao spremiti djecu. Za to vrijeme izašla je i posteljica, lijepa i cijela, oduševljeno sam je razgledala. Zatim sam legla u krevet sa svojom bebom pokraj sebe i počela je dojiti, prelijep osjećaj blizine i topline i nježnosti. Došla su uskoro djeca, uvukla se u krevet i svi smo zajedno zaspali s malim bratom između nas, a noć je bila nekako posebna, mirna, čarobna. Cijeli taj dan je zapravo protekao mirno, u veselom raspoloženju, bili smo svi zajedno, zajedno doručkovali, ručali, igrali se, nije bilo nikakvih priprema za odlazak ni trenutaka razdvajanja, sve se događalo polako i mirno u obiteljskom okruženju i naša je beba navečer, neuznemireno i nježno, stigla u svoj dom, kao najljepši božićni dar
 |
|||
Reply With Quote
Originally Posted by dunja&vita:-)))
