Prije nego bilo što napišem napisati najvažniju stvar: Rodama u velikoj mjeri dugujem divan, informiran porod, mirnu trudnoću, uspješno dojenje, sretno roditeljstvo i do neba cijenim sve što ti ljudi rade.
Ovaj topic je o tome kako neki savjeti i stavovi Roda nisu primjenjivi na svu djecu, dapače, nas su umalo koštali prestanka dojenja i moga zdravlja. Možda smo mi efemeran slučaj i možda smo fakat iznimka iznimke, ali ja bih htjela svojim malim iskustvom pridonijeti ogromnoj bazi podataka, znanja i iskustva koju njihove savjetnice i ostale članice nesebično dijele sa svima koji to žele. Neke stvari u našem dojenju su bile posve mimo svih savjeta, očekivanja i preporuka, ne samo Roda, nego i La Leche League-a, dr. Searsa i ostalih referentnih izvora. Naravno, svako je dijete drugačije i svaka mama - upravo zato želim reći kako, iako možda većina djece funkcionira na sličan način, ima i posve drugačijih bebica. Pa da se i prema njima znamo ophoditi.
1. Stavljajte dijete što ćešće na dojku
Ovaj smo savjet nastojali slijediti u rodilištu - Jazo je htio dojiti svakih četiri - pet sati i ja sam se brinula i za njega i za svoje dojke, da ne dođe do zastoja, da se proizvede dovoljno mlijeka i tako to. Po La Leche League knjizi i po mišljenju Roda treba stavljati dijete što ćešće ili bar svaka dva sata na dojku. Mi smo probali i dobili bljuckanje, grčeve, plač i povraćanje. Isto tako smo mu i poremetili san pa je bio jadan. Čim smo mu dozvoli da opet jede u razmacima od po četiri sata ili više - bio je zadovoljniji, nije plakao, nije povraćao.
2. Normalno je da dijete želi ćešće jesti, da doji s malim razmacima i sl.
Pretpostavljam da puno beba tako funkcionira, ali mi smo imali jako težak period uzimajući ovaj stav za mjerilo. Naime, Jazo je odjednom (negdje s četiri mjeseca) naglo promijenio ritam, počeo tražiti dojku svakih sat ili sat i pol, ponekad i manje, a osobito ujutro. Noću se budio po osam do deset ili tko zna koliko puta. Shvatila sam to kao njegovu potrebu i nisam se uzrujavala, a dojenja su postajala sve ćešća, a dijete sve nezadovoljnije. Zbog doktrine o tome kako majka uvijek ima dovoljno mlijeka za dijete i kako se mlijeko prilagodi bebi nisam se brinula nego sam veselo durala dalje. Beba je tada imala već osam kg, znači velika i napredna beba i ja sam mislila da nam se niš nemre dogoditi. U jednom periodu stvari su bile tako loše da ja noću praktički nisam niti spavala, ali sam na forumu i na rodinim stranicama dobila informaciju kako je to iz ovog ili onog razloga bebina potreba. Međutim, u to je vrijeme beba počela tražiti hranu, plakati kad smo mi jeli, mljackati, pokušavao je uhvatiti ono što smo jeli, tužno gledao za keksima i sl. i mi smo pomislili da je vrijeme za dohranu, ni ne sumnjajući da nešto nije okej s mlijekom. Dr. nam je rekla da pričekamo, mi smo čekali. Ali beba je bila tako nesretna da sam ja dnevno morala prohodat kilometre i kilometre jer je samo tada bio spokojan. S vremenom sam razvila potpunu nesanicu i pet dana uopće nisam spavala. Nisam mogla. Šesti dan sam popila normabel i odspavala, ali se probudila s jakom vrtoglavicom i zanošenjem pri hodanju. Neurološki nalaz uredan - simptomi posljedica premorenosti.
Već sam sumnjala da nešto nije okej s Jurjem, a mm me tješio - takva su djeca, pa znaš i sama... Ali sam inzistirala da odemo k pedijatrici i ustanovili smo da je dobio samo 350 g u mjesec dana, od čega smo 10 dana već jeli rižine pahuljice i jabukice.
Tek tada sam počela kužiti da je problem u tome da nisam imala mlijeka - bebino trganje dojke, plač, svađanje, traženje jedne pa druge, pa opet prve pa druge dojke, praznoću dojki, ne-curenje iz druge dojke na početku podoja, te nestanak meni inače bolnog bockanja pri let downu povezala sam u činjenicu - nema mlijeka, iako pri pritisku su izlazili mlazići. Osjećaj prazne dojke sam imala - nisam mogla reći po dojci koja je zadnja bila na podoju, a i grudnjaci su mi visili sam smatrala za normalnu posljedicu uspostave ponude i potražnje, ali očito meka dojka može značiti da mlijeka nema dovoljno.
Probali smo dati adaptirano, beba je odbila, pa smo analizirali s pedijatricom što je dovelo do zastoja proizvodnje - zaključili smo da je to bio taj neki stres (imali smo već slučaj da par dana nisam imala let down pa sam provela dva dana u krevetu opuštajući se). Danima sam stavljala tople obloge, stavljala pospanu bebu da vuče (jer se budan svadio s cicama i ništa od dojenja...), budila ga da doji, doji doji, išla u kupke, na masažu, zvala svekije da mi pomognu i danima sam samo odmarala, spavala, ležala u kadi. Preko dana mu nisam dala da toliko doji jer sam znala da nema šta, a i mene je to iscpljivalo, a beba je bila ionako gladna. MM ga je nosio i zabavljao... Pedijatrica je rekla da se ponekad bebine potrebe i mamina proizvodnja mimoišu u tajminu i mama ima najviše kad bebi najviše treba pa se količina smanji jer kad ima - beba ne pojede.
Nakon dva dana cice su buknule i odjednom su opet bile pune, let down je bio jako bolan, beba je počela spavati i tražiti opet cicu na svakih četiri ili pet sati. Dam ja njemu ne gledajući na sat - ali tako nekako otprilike ispada.
Ponovno je spavao noću. Onda jedan stresan dan - i ista se stvar ponovila, ali sam znala da odmah moram stavljati obloge, opuštati se jer ništa od mlijeka.
3. "Faze" kod djeteta
Svaki put kad se naš mali počeo čudno ponašati, ili bar drugačije nego inače, ljudi oko nas, ovo ne ide samo Roda, kažu - faza. Međutim, mi smo zaključili - svaka nagla promjena u buđenju, u dojenju ili ponašanju značila je nešto. U našem slučaju - glad. ČIm smo potaknuli proizvodnju mlijeka - beba se vratila na ritam dojenja, spavanja i opće stanje duha kao ono kad se rodio (s tim da je veseliiji i živahniji, naravno). Po mojem mišljenju treba jako oprezno s time da se za neko ponašanje kaže da je faza. vjerujem ako se mama osjeća zbunjeno i loše da nije faza, nego da beba ima problem.
Eto, to je tih nekih par najlakše uočljivih stvari. Ima još ta jedna stvar - moj mali se NIKAD nije želio tješiti na cici. Ja bih da on puno doji, ja u tome uživam, ali neće i gotovo i nikad nije htio. Kad on doji - on se narafski i mazi. Ali kadgod sam mislila da češće traži cicu da se mazi - imao je neki problem, opet taj da je gladan.
Ne znam koliko je takve djece, ali ima ih. Zato mame, šesto čulo na sunce i hrabro naprijed!
Nadam se da nikoga nisam uvrijedila ili isprovocirala. Nije mi bio cilj niti namjera. Pusa svima!




Odgovori s citatom
) i da si se par dana posteno odmarala. jer to je ponekad jako vazno za mamu i bebu i za uspjesno dojenje.
