 |
|||
mi nismo ništa kupovali od bočica i sl.
jednostavno cicamo (ok, nije baš uvijek jednostavno jer sam i duda ali za sada sve funkcionira)
mislim da je nakrcavanje kuće sa razno raznim pomagalima proizlazi iz potrošačkog mentaliteta a ne iz potrebe ili straha da će beba ostati gladna.
Ja sam doma sa bebom pa ne mogu govoriti o organizaciji dojenja i spremanja mlijeka kada mame rade.
Potpisujem lunju, evo ja sam primjer (a mislim da takvih ima i više) mame koja je kod kuće imala AD (za hitni slučaj), bočice i izdajalicu. Pakiranje AD-a nisam koristila, kao ni bočice u smislu hranjenja na bočicu, nego za izdajanje, koristila sam i izdajalicu koja me spasila i zaista mi je bila potrebna. Bez obzira na moje "nepotrebne rekvizite" evo ISKLJUČIVO dojimo više od dvije godine. I da se razumijemo, tijekom dojenja nije sve išlo glatko, ali sam inzistirala na dojenju jer je to bila moja čvrsta odluka. Grupiranje majki u skupine SuperSamopouzdane majke bez bočica i one SuperNeodvažne s bočicama mi nema smisla, a ova tema se upravo na to svodi...
Još samo da dodam kako osobno ne poznam ni jednu majku koja kod kuće nije imala bočicu, a isto tako znam ih vrlo mnogo koje uspješno doje barem do godine dana (i ne, ni jedna od njih nije s Rodinog foruma).
jednim dijelom mislim da je ovo prepojednostavljeni pogled na stvar i kupnja bocica sigurno ne govori o necijoj zelji i volji za dojenjem. vise govori o vremenu u kojem zivimo.
kao poantu price sam shvatila to koliko tko ima povjerenja u vlastito tijelo i njegovu sposobnost da obavi svoju prirodnu funkciju. moj je dojam da zahvaljujuci medijima, tempu zivota i tehnikalizaciji svakog aspekta ljudskog djelovanja, ljudi generalno vise ne vjeruju vlastitom tijelu i onome sto mu je priroda namjenila da radi. postali smo control frikovi/use koji misle da se sve moze uobliciti u excel tablice i prirucnike, sve se moze izmjeriti i izracunati i sve mora imati svoje brzo i jednostavno rijesenje. takav nacin razmisljanja je dosao kao cijena napretka, razvoja i donio nam je i odredeno materijalno blagostanje, ali nas je istovremeno odvojio od onog prirodnog, bioloskog sto je cesto nepredvidljivo i uvijek izvan nase kontrole. i mislim da iz toga proizlazi i kupovina bocica. nista nas ne smije iznenaditi i za sve moramo imati spremno rijesenje. to kaj netko to rijesenje vidi u tome da ga ima doma, a netko drugi zna koja je dezurna ljekarna i koje flasice treba kupiti ako zatreba mislim da se nimalo ne razlikuje. nisam kupila izdajalicu, ali sam proucila i znala sam po koju ce zakoniti trcati ako zatreba. po meni razlike tu nema, osim sto je postojala mogucnost da si ustedim nesto para....
Ja sam imala bočicu i dudu. Dobila sam ih na trudničkom tečaju
A neki dan sam provela pola sata ispred duda, tražeći roza dudu u pravoj veličini
Puno filozofije oko nečega što je jednostavno.
Ova tema bi trebala biti jedna od onih zabavnih, ajmo pobrojati tko je sve...
Ima različitih razloga zašto u nekim ormarima nije bilo bočica, a u nekima je. I nemaju puno veze s upornosti u dojenju.
Reći ću vam zašto ja nisam imala niti bočicu niti dudu kod kuće.
Dojenje se činilo laganim, nije mi palo na pamet da bih mogla imati problema s time (a imala sam ih, puno). Nisam uopće razmišljala o dojenju kao o nečemu kompliciranom. Kad sam već uspjela zatrudniti i roditi dijete, mogući problemi s dojenjem činili su se sitnicom.
Da sam imala trudnoću bez komplikacija i šetala po dućanima, vjerojatno bih kupila nešto, za svaki slučaj, recimo da tata mora čuvati bebu i sl.. Previše volim sigurnost da ne bih kupila bar jednu bočicu. I ne vjerujem da bi me ta bočica odvratila od upornosti za dojenje.
blago vama koje ste tako sigurne u sebe.
ja znam da bih, da sam imala išta kod kuće - poklekla.
ovako sam cijelu noć provela zovući rodilišta u zemljama čije jezike govorim.
i na kraju mi je, oko 03:30, pomogaodežurni liječnik u riječkome rodilištu
Ovako ja sa slatkim. No ne pomaže ni kada ga nemam u kući, onda još moram tjerati muža da ode po Milku na kiosk u pola noći.apricot prvotno napisa
Paralela se može povući.
Dakle da baš imam problema s dojenjem, AD bih nekako dala, imala ga doma ili muž trčao po njega u dva ujutro.
E sad, osobno ne prihvaćam teoriju da ću prije dati AD da mi stoji u ormaru nego da ga nemam. Jer to neću napraviti. I opet, više volim imati back up opciju pri ruci za najgori scenarij, posebno kada se radi o novoj situaciji.
I zato ja (koja sam imala AD u kući i ne koristila ga) zastupam teoriju da imanje bočice i izdajalice ne znači da dijete nećete dojiti.
Možda netko drugi drukčijeg karaktera misli drukčije - prihvaćam.
No mene samo zanima ima li neka koja je dala AD jer ga je imala pri ruci, a da ga inače ne bi dala da ga nije imala.
Ali ne ono, čula sam od frendičine kume maminog kolege sestre.
Evo, ja bih ga u posljednjih dva mjeseca zasigurno dala da sam ga imala u kući.
Bilo je trenutaka kada sam se pokrivala jastukom i vikala MM-u da ode kupiti AD... Naravno, on me nije čuo ...
I meni je bilo lako s prvo dvoje djece i bez ikakvih problema govoriti o upornosti, hrabrosti, lakoći dojenja itd. No, ovakvu bol koju sam proživljavala odista je teško trpiti...Da mi se ovo dogodilo s prvim djetetom, odustala bih nakon 3 dana i dala AD.
apricot divno je ispod ove tvoje priče pročitati potpis "savjetnica za dojenje"blago vama koje ste tako sigurne u sebe.
ja znam da bih, da sam imala išta kod kuće - poklekla.
ovako sam cijelu noć provela zovući rodilišta u zemljama čije jezike govorim.
i na kraju mi je, oko 03:30, pomogaodežurni liječnik u riječkome rodilištu
Kod mene nije bila sigurnost u sebe, nego neka vrsta tvrdoglavosti. Ni začeće, ni trudnoća, ni porod nije prošao onako kako sam ja zamislila, pa sam se zainatila da dojenje hoće
E da, usput, sjetila sam se da sam jednom imala kutiju adaptiranog, (kupljenu zbog panike zbog mastitsa, jer je doktor rekao da ne smijem dojiti - ali ipak jesam).
Dobro je poslužila jer sam je posudila prijateljici koja je bila u posjeti pa nije morala trčati kući po mlijeko za svoju bebicu.
Problem je što sad znam puno više o mogućim problemima vezanim uz dojenje. Sutra imam embriotransfer, ako budem trudna za 9 mjeseci ću vam javiti jesam li kupila famoznu kutiju ili ne :
Ja jesam bila sigurna u sebe
Ne zato jer nisam znala moguće probleme, jer jesam, pročitala sam sve tekstove o dojenju s rodinog portala (i još ih lijepo složila u skriptu :štreber: ) plus još puno guglala i čitala knjige o trudnoći i prvim danima s bebom.
I eto, imala sam sreće pa je sve išlo glatko. Ustvari sam više "problema" s dojenjem imala s drugom bebom, maleni se prvih mjeseci doslovno borio sa sisom zbog prejakog LD.
A bočice i popratnu opremu nisam kupila iz nekog principa, mantre, ne znam... ono - ja to mogu i neće biti nikakvih problema.
Mislim da me puno motivirala i žena u apoteci komentarom "a kakvu vi to bebu mislite imati", nakon što uz kozmetiku za bebu nisam kupila ništa iz ćuća asortimana.
Posljednje uređivanje od Pcelica Mara : 17.06.2010. at 00:48
Sisajucu?! Znate muz i ja smo sisari, pa ocekujemo da ce i beba biti.
Sad salu na stranu, mene nisu cekale ni bocice ni AD, prosto zato sto sam pre poroda bila resena da dojim, pa makar morala na glavu da se postavim. Imala sam neke problemcice sa ragadama i prihvatanjem dojke, ali me oni nisu toliko uplasili. Doduse, nikada nisam dozivela ovo sto Apri opisuje. Da jesam, ne znam kako bih reagovala, bio bi to veliki udarac za moje samopouzdanje.
Ma ja iskreno mislim da bočice kod kuće nemaju nikakve veze s samopouzdanjem kod većine žena koje zaista odluče dojiti. Mislim da više radi o strahu da nešto ne izmakne kontroli. Meni su na pamet padale razno razne gluposti, kao na primjer što ako se meni nešto usred noći dogodi, što ako se dogodi nekom drugom pa ja moram otići i tako dalje... I znala sam da su šanse za tako nešto minimalne, ali na to sam računala. Slično tome, pola godine prije nego što je prohodao ja sam se opskrbila flasterima, sterilnim gazama, dezinfekcijskim sredstvom, pa čak i spec. povezom za slučaj teškog krvarenja. Eto, zato što sam takva i ne volim da me bilo što iznenadi, a ne zato što sam mislila da neću dobro paziti na njega. Samo još da napomenem kako nismo koristili čak ni flaster, a kamoli ono čudo od poveza/steznika.
Ja nisam kupila ni bocice ni AD. Nije bila rijec o principu ili nekom strahu da bi podlegla iskusenju, jednostavno nisam mislila da mi trebaju (mozda sam bila naivna prvorotka ali eto).
Bila sam se temeljito pripremila za dojenje citajuci tekstove na portalu i u skoli dojenja, a isla sam roditi na SD gdje se dojenje podrzava i stvarno su mi pomogli s nalazenjem pravog polozaja i naucili me kako da se izmasiram. Imala sam srecu i da je malena bila prava sisavica i nisam ju morala nagovarati, pa su nam jedini problemi bili povremene kvrge, sitne ozljede na pocetku i neispavanost koja traje i danas.
Dudu sam imala i dala s neka 3 tjedna u gluho doba noci. Ne znam bi li ju dala da sam ju tek morala otici kupiti, ali spasila me.
U biti mislim da sam imala jako puno srece i da nam AD stvarno nikad nije pao na pamet jer nije bilo ni razloga.
moram se tu prijaviti jer nas nisu dočekale flašice ni dude. Dojenje je bilo sigurno od prvog trena , maleni je stalno sisao. S varalicom smo probali kad smo imali fazu problema oko uspavljivanja ali nije htio prihvatiti.
S prvim klincem nisam imala doma ništa. Patronažna nas je maltretirala konstantno, te dajte mu zašećerenu kamilicu, te ovo te ono, a mi smo sisali i sisali i šutili i mislili si svoje. Onda se na prvom pregledu ispostavilo da mališa nije dobio ni gram, pa su nas hospitalizirali i nakon 3 tjedna pustili iz bolnice s dijagnozom - izgladnjivanje. Od tada je maleni bio dohranjivan, ali sam ga dojila do njegovih 2.5 godina.
S drugom bebom sam jedino željela dobru, ali fakat dobru vagu za bebe. U bolnici nam je dojenje krenulo super, što zbog odličnog prodojećeg okruženja (Sv. Duh) što zbog ipak širih mliječnih kanalića nakon 2.5 godina dojenja. Ah kad bi bebama trbuščić uvijek ostao veličine oraha, ma dvojcu bih prehranila!!!! Ali 9-ti dan je opet bebač krenuo u padanje na težini i od tada se dohranjujemo... S flašicama. I dudu imamo. I planiramo opet dojiti beskrajno....
EvaP, glavno da vi uživate!
Kupila sam bočicu kao trudnica za slučaj ako ne bude mlijeka ili ako ne bude dovoljno mlijeka ili ako bude previše mlijeka ili ako bude previše mlijeka pa da spremim u frižider ili ako sam imala migrenu pa sam se izdojila i spremila i dala sam Lari svega 5 puta u životu do njenih nekih 5 mjeseci piti moje mnlijeko iz bočice i više nikada.
Sada Lara joiš doji i pije iz čaše vodu a iz bočice koja se zove kljunašica pije kozje mlijeko jer je na KM alergična i super smo obje.
Dudu sam joj gurnula kad je imala 3 mjeseca samo iz znatiželje što će napraviti a ona ju je pljunula i ja sam ju spremila.
Sad već razumije pa kad vidi vani neko dijete sa dudom kaže mi ovako:" Mama, vidi beba ima dudu, a Lara nema dudu",
Pa joj ja objasnim da Lara ciki mamu pa joj ne treba duda i tu je o dudi kraj razgovora.
Eto, tako je bilo kod nas
Nikada nismo u kući imali ni bočicu, ni dudu.
Imala sam doma i dudu i dvije bočice i kutiju adoptiranog. Ja jednostavno volim biti pripremljena na sve i misliti tri koraka unaprijed, tipa 'što ako'... Nikad ne znaš što te čeka, npr.moja susjeda se nakon tjedan dana morala vratiti u bolnicu na hitnu operaciju, a doma nastala panika...
Osim dude, flašicu i AD nisam nikad koristila, ali i da jesam ne bi se osjećala ko neki teški izdajnik... nije smak svijeta!
Prvi put nisam imala ništa, ni bočice ni dudice, ni ad. Da sam imala ad s Andrijom, sigurno bih ga i dala. Nekoliko puta slala sam navečer muža u apoteku po ad, a on nije htio ( "ako ćeš i ujutro htjeti, onda ću otići"
Za drugi put sam kupila dudu i bočicu. Ako zatreba.
Posljednje uređivanje od martinaP : 20.09.2010. at 14:57
U pripreme za porod, nije ulazila nabava bočica i duda-varalica. Otišla sam roditi, a doma nisam ništa imala. Kad su me pitali: A kaj ak ne buš mogla dojiti?, samouvjereno sam odgovarala: Budem!
MM je nabavio dudu varalicu, al ju je Val uredno pljuckao van i nije ju pristao koristiti.
Iako je Val jako malo dobivao na težini i imali smo jednotjedno vaganje kod pedice, nisam se dala navući na adaptirano. Očito je to pedica osjetila, pa mi nikad nije ni predložila. Prijedlog je visio negdje u zraku. Inače podupire dojenje, no puna je (kršitelj koda)ovih reklama.
Nekih 5 tj. je pedica vagala Vala i konstantno je imao slab prirast, osim u jednom tjednu. Onda nas je poslala vaditi krv. Kad je zaključila da nije slabokrvan, nego ironman - imao je željezo na maximumu po tablici i kad smo rekli da je nama dobar takav kakav je, pustila nas je na miru s vaganjem, a mi smo nastavili dalje dojiti do godinu i pol. Tad je odustao jer je bilo 2 mj. do poroda seke pa pretpostavljam da mu okus mlijeka više nije pasao.
nisam imala nista kod kuce.
smatrala sam da cu ako zatreba bas kupiti, nisam htela da uludo trosim pare.
izdajalicu mi je mm kupio kad sam bila u porodilistu na savet patronaze. (nisam je koristila)
adaptirano sam dobila kao poklon u porodilistu (reklamni uzorci), to sam bacila jer mi je bilo ruzno tako nesto i pokloniti nekome od mladih majki u porodilistu.
cuclu sam kupila 10 -tog dana jer mu je trebala i stvarno je bila od velike koristi, bas pomagala da se smiri i lepo sisa.
bocicu nikada jer nam sva sreca nije zatrebala.
vodu ne pije na bocicu
Nismo imali ništa u pripremi.Ali uskoro sam trebala izdajalicu. Dojila sam mlađeg 1 g. Varalicu nikad nije htio. A prije sam mislila da bebači ne mogu bez varalice.
Nekad mi se činilo da bi možda bilo lakše kad bi prihvatio varalicu - vožnja autom.
Al ne treba ružno pisati i upirati prstom u mame koje koriste flašice i varalice, ne znamo njihovu priču.
hvala ti na ovom. moja djevojčica sad ima 16 mj i izuzetno je zdrava i vesela. a pije ad od drugog mjeseca i daj zamislite, ima dudu!
Ni ja nisam imala ništa spremno za slučaj neuspjeha. Hvala bogu, nije ni trebalo.
Prije 1. poroda nisam previše vjerovala da ću uspjeti dojiti (MMmama i moja mama još manje
jer jedina frendica koja je rodila prije mene uz ogroman trud nije uspjela dojiti.
Ali ja sam nekako bez velikih očekivanja počela, ustrajala i izdojila bebu bez da je probala adaptirano.
Dakle imala sam jednu bočicu u pripremi, a MM je kupio izdajalicu kad sam bila u rodilištu, pomogla mi je kod početne
prepunjenosti dojki,a nakon 6 mje. sam išla raditi pa sam se svakodnevno izdajala na poslu
(u maloj sobici u podrumu
dojimo, dojimo, dojimo...
S drugom bebom izdajalicu nisam niti izvadila iz kutije,
a jedina za nju kupljena bočica još stoji u ormaru "originalno zapakirana" (a "beba" je već vrtičarac)
Evo ja nisam kupila niti boce niti dude prije rođenja a niti poslije. Trenutno isključivo dojim 3 mjeseca i za sada je sve u redu. Ne bojim se jer znam gdje ću dobiti prave informacije. Dudicu mi je donijela patronažna - da ju reklamira, sada ju koristim povremeno u hitnim situacijama ali nekad ju i neće, nisam ju koristila prvih 6 tjedana osim kod doktora da mi se ne dere dok čekamo red. boce nisam kupovala ni poslije, jednom je samo pio iz one bočice što ide uz izdajalicu. niti izdajalicu nisam kupila, kuma mi posudila al uopće ju ne koristim. sve radi beba sama...
Evo još jedne.
i ja.
Tijekom trudnoće, kad sam se pripremala za majčinstvo, nisam niti čitala teme koje se odnose na bočice i slično...
Tek sada sam svjesna toga da sam o dojenju znala sve (zahvaljujući Rodinoj školi dojenja
Srećom, nije niti bilo potrebno.
Imala sam dugačak i težak porod, ali zato s dojenjem ama baš nikakvih problema.
Čak ni moja gnojna angina nije nam poremetila planove. Pretrpjela sam ju sa Silapenom (bebica nije niti osjetila, nikakvih promjena, ništa...), malena odlično napreduje, a ja sretna...
nisam ni ja htjela da me išta od toga čeka kod kuće ni izdajalica,ni bočica, ni duda, a pogotovo AD, ali rodica koja je ped, sestra, i to prodojeća, me opskrbila tim za svaki slučaj (iako je uvijek insistirala na dojenju, i pomogla mi da uspijem u isključivom dojenua i da prebrodim sve probleme koje sam imala) a onda mi je bilo jasnoo i zašto
izdajalica mi je odmah u porodilištu zatrebala jer mi nisu dali da dojim bebu zbog terapije pod kojom smo bile beba i ja
i tu istu izdajalicu sa adenkvatnom bočicom sam par puta iskoristila da se izdojim i sačuvam mlijeko, ako beba ogladni, kad sma morala negdje ići (srećom nije zatrebalo, ali sam ja bila mirnija)
AD je stajalo za nB, ali bez obzira što sam ga mala u kući, i što sam imala raznih problema sa dojenjem, nisam ga nikad iskoristila, nisam ni bila u iskušenju (ili možda nisam imala dovoljno velik problem da padnem u iskušenje)
na kraju sam ga proslijedila dalje, majci koja bebu hranu sa istim
iako sam zakleti protivnik dude bila, ipak je povremeno koristim, jer je nekad spas (a i to što je koristim je minimalno)
Prijavljujem se i ja. Nista od toga nismo imali--- ni bocicu... ni dudicu... ni kutiju rezervnog AD... cak ni izdajalicu... (bar sam tako mislila)
Na trudnickom tecaju patronazna sestra nas je opskrbila, ja sam to pobacala. Medjutim ispalo je da je muz ipak sacuvao jednu bocicu (mislio je neka se nadje).
Sjecam se da smo imali jedan kritican dan kad sam ja trebala na jedan pregled, a nije bilo teorije da dijete od tri mjeseca vucem u bolnicu. Izdojila sam se, ali nismo bili sigurno hoce li biti dovoljno. Tada je muz u ljekarni kupio AD, ali na kraju nije bilo potrebno.
Bocicu smo kasnije ipak koristili (kad sam se vratila na posao tako smo ju hranili, ali sam napravila zalihe svoga mlijeka i dugo smo tako izdrzali).
Dudu varalicu M. nikad nije imala... Iznenadjujuce je koliko zapanjenih pogleda zdravstvenih djelatnika sam dozivjela i svakojakih komentara zbog toga!!
Rodu sam otkrila tek nakon poroda, čitala sam tu o platnenim pelenama i to je bilo sve što me zanimalo (tada) jer sam mislila da je dojenje prirodno i normalno i lako i da tu neće biti nikakvih problema. Nikakve dude niti varalice nisam kupovala. E kada smo došle doma i kada je jedan podoj trajao dva sata, tu su krenula pametovanja da mi je dijete gladno, da joj dam ad i sl. Žao mi je što tada nisam znala za Rodin sos telefon jer bi mi bio od velike pomoći. Pošto nijedna žena oko mene nije dojila, sve koje poznam su bile na adaptiranom. Mlijeko mi je išlo, pa nikoga nisam slušala, držala sam ju na ciki satima, rekord joj je bio 5 sati. Ako bih joj maknula ciku- panika, imala je potrebu držati ju ustima. Bilo je teško i iscrpljujuće jer su me morali hraniti, tuširati sam se išla u noći na 3 minute, neispavana... Ali sada nakon 5 i pol mj- taj osjećaj ne bih mjenjala za ništa. Male ručice prime ciku, pogledaju me okice i dobijem osmijeh najveći na svijetu- ne postoji išta ljepše i bliskije od toga. pogledamo se i kužimo se skroz
nisam bila na trudničkom tečaju, mogla sam ali nisam imala kako otići ali sam kupila i dude i bočicu sa svom ostalom opremom koja je potrebna jelte...
evo nas imamo 18 dana i samo cicama (barem zasada, a nadam se što duže...)
jedino što koristim osim cice, je žličica za D3, i miješam ih s mlijekom (izdojenim naravno)...
nisam imala nista u pripremi,ali sam u napadu panike otisla u ljekarnu po AD,,no kada je MM vidio kolko mililitara bi trebalo bebi za obrok samo je rekao,,Pa ti imas tolko.... i tako je ostalo zatvoreno i neraspakirano.
meni su puno pomogli savjeti sa ovog foruma i portala ,odnosno naucili su me kako dojiti. to je cinjenica.
kako genijalno!
i tako jednostavno!
bravo za muža i tebe!
hvala!
super tema!
da se prijavim.
nisu nas doma čekale ni bočice ni dudice. 1. dijete nakon par mjeseci ipak dobilo dudu. drugo NIKAD.
bočice smo kupovali oko 6og mj. za vodicu.
što da kažem, dojim već skoro 4 godine bez pauze, što jedno, što tandem, što drugo.
Posljednje uređivanje od Solange13 : 08.04.2011. at 02:13
ovo je prekrasno, nadam se da ću i ja dojiti dugo vremena!!!
što da kažem, dojim već skoro 4 godine bez pauze, što jedno, što tandem, što drugo.
Svaka čast..
Nisam kupovala ni bočice ni dudice, zbog kako ja volim reći, škrtosti MM-a, koji je vidjevši koliko to sve košta rekao da nemam prsa bezveze.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
