Dobila sam bočicu za prvog malca zajedno s još cijelom košarom sitnica (termometar za vodu, češljić, pumpica za nos..) za svoj rođendan, dva mjeseca prije poroda - trebala nam je samo jednom jer bebac nije htio ni vidjeti ništa osim "prave stvari". Poslužila je suprugu kad sam polagala stručni ispit- izdojila sam se, nije me bilo 5 sati, mali 4 mjeseca... povukao je tri gutljaja i strpljivo čekao mene da se vratim
Za drugog nisam ništa pripremala a nisu mi ni kupovali (poučeni prvim). Niti on nije nikad pokazivao želju za bočicom ili varalicom. Dvije bočice koje su bile u kompletu s izdajalicom služile su isključivo kao rezervni spremnici koji nikad nisu zatrebali (na sreću)