Ja sam imala bočicu i dudu. Dobila sam ih na trudničkom tečaju
A neki dan sam provela pola sata ispred duda, tražeći roza dudu u pravoj veličini![]()
Puno filozofije oko nečega što je jednostavno.
Ova tema bi trebala biti jedna od onih zabavnih, ajmo pobrojati tko je sve...
Ima različitih razloga zašto u nekim ormarima nije bilo bočica, a u nekima je. I nemaju puno veze s upornosti u dojenju.
Reći ću vam zašto ja nisam imala niti bočicu niti dudu kod kuće.
Dojenje se činilo laganim, nije mi palo na pamet da bih mogla imati problema s time (a imala sam ih, puno). Nisam uopće razmišljala o dojenju kao o nečemu kompliciranom. Kad sam već uspjela zatrudniti i roditi dijete, mogući problemi s dojenjem činili su se sitnicom.
Da sam imala trudnoću bez komplikacija i šetala po dućanima, vjerojatno bih kupila nešto, za svaki slučaj, recimo da tata mora čuvati bebu i sl.. Previše volim sigurnost da ne bih kupila bar jednu bočicu. I ne vjerujem da bi me ta bočica odvratila od upornosti za dojenje.
blago vama koje ste tako sigurne u sebe.
ja znam da bih, da sam imala išta kod kuće - poklekla.
ovako sam cijelu noć provela zovući rodilišta u zemljama čije jezike govorim.
i na kraju mi je, oko 03:30, pomogaodežurni liječnik u riječkome rodilištu![]()
Ovako ja sa slatkim. No ne pomaže ni kada ga nemam u kući, onda još moram tjerati muža da ode po Milku na kiosk u pola noći.
Paralela se može povući.
Dakle da baš imam problema s dojenjem, AD bih nekako dala, imala ga doma ili muž trčao po njega u dva ujutro.
E sad, osobno ne prihvaćam teoriju da ću prije dati AD da mi stoji u ormaru nego da ga nemam. Jer to neću napraviti. I opet, više volim imati back up opciju pri ruci za najgori scenarij, posebno kada se radi o novoj situaciji.
I zato ja (koja sam imala AD u kući i ne koristila ga) zastupam teoriju da imanje bočice i izdajalice ne znači da dijete nećete dojiti.
Možda netko drugi drukčijeg karaktera misli drukčije - prihvaćam.
No mene samo zanima ima li neka koja je dala AD jer ga je imala pri ruci, a da ga inače ne bi dala da ga nije imala.
Ali ne ono, čula sam od frendičine kume maminog kolege sestre.
Evo, ja bih ga u posljednjih dva mjeseca zasigurno dala da sam ga imala u kući.
Bilo je trenutaka kada sam se pokrivala jastukom i vikala MM-u da ode kupiti AD... Naravno, on me nije čuo ...
I meni je bilo lako s prvo dvoje djece i bez ikakvih problema govoriti o upornosti, hrabrosti, lakoći dojenja itd. No, ovakvu bol koju sam proživljavala odista je teško trpiti...Da mi se ovo dogodilo s prvim djetetom, odustala bih nakon 3 dana i dala AD.
apricot divno je ispod ove tvoje priče pročitati potpis "savjetnica za dojenje"
Kod mene nije bila sigurnost u sebe, nego neka vrsta tvrdoglavosti. Ni začeće, ni trudnoća, ni porod nije prošao onako kako sam ja zamislila, pa sam se zainatila da dojenje hoće
E da, usput, sjetila sam se da sam jednom imala kutiju adaptiranog, (kupljenu zbog panike zbog mastitsa, jer je doktor rekao da ne smijem dojiti - ali ipak jesam).
Dobro je poslužila jer sam je posudila prijateljici koja je bila u posjeti pa nije morala trčati kući po mlijeko za svoju bebicu.
Problem je što sad znam puno više o mogućim problemima vezanim uz dojenje. Sutra imam embriotransfer, ako budem trudna za 9 mjeseci ću vam javiti jesam li kupila famoznu kutiju ili ne :![]()
Ja jesam bila sigurna u sebe
Ne zato jer nisam znala moguće probleme, jer jesam, pročitala sam sve tekstove o dojenju s rodinog portala (i još ih lijepo složila u skriptu :štreber: ) plus još puno guglala i čitala knjige o trudnoći i prvim danima s bebom.
I eto, imala sam sreće pa je sve išlo glatko. Ustvari sam više "problema" s dojenjem imala s drugom bebom, maleni se prvih mjeseci doslovno borio sa sisom zbog prejakog LD.
A bočice i popratnu opremu nisam kupila iz nekog principa, mantre, ne znam... ono - ja to mogu i neće biti nikakvih problema.
Mislim da me puno motivirala i žena u apoteci komentarom "a kakvu vi to bebu mislite imati", nakon što uz kozmetiku za bebu nisam kupila ništa iz ćuća asortimana.
Posljednje uređivanje od Pcelica Mara : 16.06.2010. at 23:48
Sisajucu?! Znate muz i ja smo sisari, pa ocekujemo da ce i beba biti.
Sad salu na stranu, mene nisu cekale ni bocice ni AD, prosto zato sto sam pre poroda bila resena da dojim, pa makar morala na glavu da se postavim. Imala sam neke problemcice sa ragadama i prihvatanjem dojke, ali me oni nisu toliko uplasili. Doduse, nikada nisam dozivela ovo sto Apri opisuje. Da jesam, ne znam kako bih reagovala, bio bi to veliki udarac za moje samopouzdanje.
Ma ja iskreno mislim da bočice kod kuće nemaju nikakve veze s samopouzdanjem kod većine žena koje zaista odluče dojiti. Mislim da više radi o strahu da nešto ne izmakne kontroli. Meni su na pamet padale razno razne gluposti, kao na primjer što ako se meni nešto usred noći dogodi, što ako se dogodi nekom drugom pa ja moram otići i tako dalje... I znala sam da su šanse za tako nešto minimalne, ali na to sam računala. Slično tome, pola godine prije nego što je prohodao ja sam se opskrbila flasterima, sterilnim gazama, dezinfekcijskim sredstvom, pa čak i spec. povezom za slučaj teškog krvarenja. Eto, zato što sam takva i ne volim da me bilo što iznenadi, a ne zato što sam mislila da neću dobro paziti na njega. Samo još da napomenem kako nismo koristili čak ni flaster, a kamoli ono čudo od poveza/steznika.
meni još uvijek nije jasno zakaj te ova tema žifcira i to već duže vrijeme?
pa ovo je forum?!?!
a pogotovo pod treće.., moje je pitanje bilo za sam početak.. a ne za probleme s dojenjem.. ili odvajanja od djeteta..
i ja sam se morala vratiti ranije na posao, i znala sam to i prije poroda.. i opet to ne povezujem s temom..
zašto te ova tema žifcira, baš sam znatiželjna![]()
Ja nisam kupila ni bocice ni AD. Nije bila rijec o principu ili nekom strahu da bi podlegla iskusenju, jednostavno nisam mislila da mi trebaju (mozda sam bila naivna prvorotka ali eto).
Bila sam se temeljito pripremila za dojenje citajuci tekstove na portalu i u skoli dojenja, a isla sam roditi na SD gdje se dojenje podrzava i stvarno su mi pomogli s nalazenjem pravog polozaja i naucili me kako da se izmasiram. Imala sam srecu i da je malena bila prava sisavica i nisam ju morala nagovarati, pa su nam jedini problemi bili povremene kvrge, sitne ozljede na pocetku i neispavanost koja traje i danas.
Dudu sam imala i dala s neka 3 tjedna u gluho doba noci. Ne znam bi li ju dala da sam ju tek morala otici kupiti, ali spasila me.
U biti mislim da sam imala jako puno srece i da nam AD stvarno nikad nije pao na pamet jer nije bilo ni razloga.
moram se tu prijaviti jer nas nisu dočekale flašice ni dude. Dojenje je bilo sigurno od prvog trena , maleni je stalno sisao. S varalicom smo probali kad smo imali fazu problema oko uspavljivanja ali nije htio prihvatiti.
S prvim klincem nisam imala doma ništa. Patronažna nas je maltretirala konstantno, te dajte mu zašećerenu kamilicu, te ovo te ono, a mi smo sisali i sisali i šutili i mislili si svoje. Onda se na prvom pregledu ispostavilo da mališa nije dobio ni gram, pa su nas hospitalizirali i nakon 3 tjedna pustili iz bolnice s dijagnozom - izgladnjivanje. Od tada je maleni bio dohranjivan, ali sam ga dojila do njegovih 2.5 godina.
S drugom bebom sam jedino željela dobru, ali fakat dobru vagu za bebe. U bolnici nam je dojenje krenulo super, što zbog odličnog prodojećeg okruženja (Sv. Duh) što zbog ipak širih mliječnih kanalića nakon 2.5 godina dojenja. Ah kad bi bebama trbuščić uvijek ostao veličine oraha, ma dvojcu bih prehranila!!!! Ali 9-ti dan je opet bebač krenuo u padanje na težini i od tada se dohranjujemo... S flašicama. I dudu imamo. I planiramo opet dojiti beskrajno....
Kupila sam bočicu kao trudnica za slučaj ako ne bude mlijeka ili ako ne bude dovoljno mlijeka ili ako bude previše mlijeka ili ako bude previše mlijeka pa da spremim u frižider ili ako sam imala migrenu pa sam se izdojila i spremila i dala sam Lari svega 5 puta u životu do njenih nekih 5 mjeseci piti moje mnlijeko iz bočice i više nikada.
Sada Lara joiš doji i pije iz čaše vodu a iz bočice koja se zove kljunašica pije kozje mlijeko jer je na KM alergična i super smo obje.
Dudu sam joj gurnula kad je imala 3 mjeseca samo iz znatiželje što će napraviti a ona ju je pljunula i ja sam ju spremila.
Sad već razumije pa kad vidi vani neko dijete sa dudom kaže mi ovako:" Mama, vidi beba ima dudu, a Lara nema dudu",
Pa joj ja objasnim da Lara ciki mamu pa joj ne treba duda i tu je o dudi kraj razgovora.
Eto, tako je bilo kod nas![]()
Nikada nismo u kući imali ni bočicu, ni dudu.![]()
Imala sam doma i dudu i dvije bočice i kutiju adoptiranog. Ja jednostavno volim biti pripremljena na sve i misliti tri koraka unaprijed, tipa 'što ako'... Nikad ne znaš što te čeka, npr.moja susjeda se nakon tjedan dana morala vratiti u bolnicu na hitnu operaciju, a doma nastala panika...
Osim dude, flašicu i AD nisam nikad koristila, ali i da jesam ne bi se osjećala ko neki teški izdajnik... nije smak svijeta!
Prvi put nisam imala ništa, ni bočice ni dudice, ni ad. Da sam imala ad s Andrijom, sigurno bih ga i dala. Nekoliko puta slala sam navečer muža u apoteku po ad, a on nije htio ( "ako ćeš i ujutro htjeti, onda ću otići"). Sin je bio jako zahtjevni sisavac.
Za drugi put sam kupila dudu i bočicu. Ako zatreba.
Posljednje uređivanje od martinaP : 20.09.2010. at 13:57
U pripreme za porod, nije ulazila nabava bočica i duda-varalica. Otišla sam roditi, a doma nisam ništa imala. Kad su me pitali: A kaj ak ne buš mogla dojiti?, samouvjereno sam odgovarala: Budem!
MM je nabavio dudu varalicu, al ju je Val uredno pljuckao van i nije ju pristao koristiti.
Iako je Val jako malo dobivao na težini i imali smo jednotjedno vaganje kod pedice, nisam se dala navući na adaptirano. Očito je to pedica osjetila, pa mi nikad nije ni predložila. Prijedlog je visio negdje u zraku. Inače podupire dojenje, no puna je (kršitelj koda)ovih reklama.
Nekih 5 tj. je pedica vagala Vala i konstantno je imao slab prirast, osim u jednom tjednu. Onda nas je poslala vaditi krv. Kad je zaključila da nije slabokrvan, nego ironman - imao je željezo na maximumu po tablici i kad smo rekli da je nama dobar takav kakav je, pustila nas je na miru s vaganjem, a mi smo nastavili dalje dojiti do godinu i pol. Tad je odustao jer je bilo 2 mj. do poroda seke pa pretpostavljam da mu okus mlijeka više nije pasao.
nisam imala nista kod kuce.
smatrala sam da cu ako zatreba bas kupiti, nisam htela da uludo trosim pare.
izdajalicu mi je mm kupio kad sam bila u porodilistu na savet patronaze. (nisam je koristila)
adaptirano sam dobila kao poklon u porodilistu (reklamni uzorci), to sam bacila jer mi je bilo ruzno tako nesto i pokloniti nekome od mladih majki u porodilistu.
cuclu sam kupila 10 -tog dana jer mu je trebala i stvarno je bila od velike koristi, bas pomagala da se smiri i lepo sisa.
bocicu nikada jer nam sva sreca nije zatrebala.
vodu ne pije na bocicu
Nismo imali ništa u pripremi.Ali uskoro sam trebala izdajalicu. Dojila sam mlađeg 1 g. Varalicu nikad nije htio. A prije sam mislila da bebači ne mogu bez varalice.
Nekad mi se činilo da bi možda bilo lakše kad bi prihvatio varalicu - vožnja autom.
Al ne treba ružno pisati i upirati prstom u mame koje koriste flašice i varalice, ne znamo njihovu priču.
Evo jaTj. još nisam rodila, ali definitivno ne mislim kupovati nikakvu back-up opremu...Odlučila sam dojiti pošto poto, i možda ću eventualno samo kupiti izdajalicu i jednu malenu bočicu, ukoliko bude nekakvih početničkih komplikacija u vezi s bradavicama ili zastojem...
Prije 1. poroda nisam previše vjerovala da ću uspjeti dojiti (MMmama i moja mama još manje),
jer jedina frendica koja je rodila prije mene uz ogroman trud nije uspjela dojiti.
Ali ja sam nekako bez velikih očekivanja počela, ustrajala i izdojila bebu bez da je probala adaptirano.
Dakle imala sam jednu bočicu u pripremi, a MM je kupio izdajalicu kad sam bila u rodilištu, pomogla mi je kod početne
prepunjenosti dojki,a nakon 6 mje. sam išla raditi pa sam se svakodnevno izdajala na poslu
(u maloj sobici u podrumu), beba bi pila to mlijeko drugi dan dok sam bila na poslu, a kad smo skupa doma
dojimo, dojimo, dojimo...
S drugom bebom izdajalicu nisam niti izvadila iz kutije,
a jedina za nju kupljena bočica još stoji u ormaru "originalno zapakirana" (a "beba" je već vrtičarac)
Evo ja nisam kupila niti boce niti dude prije rođenja a niti poslije. Trenutno isključivo dojim 3 mjeseca i za sada je sve u redu. Ne bojim se jer znam gdje ću dobiti prave informacije. Dudicu mi je donijela patronažna - da ju reklamira, sada ju koristim povremeno u hitnim situacijama ali nekad ju i neće, nisam ju koristila prvih 6 tjedana osim kod doktora da mi se ne dere dok čekamo red. boce nisam kupovala ni poslije, jednom je samo pio iz one bočice što ide uz izdajalicu. niti izdajalicu nisam kupila, kuma mi posudila al uopće ju ne koristim. sve radi beba sama...
Tijekom trudnoće, kad sam se pripremala za majčinstvo, nisam niti čitala teme koje se odnose na bočice i slično...
Tek sada sam svjesna toga da sam o dojenju znala sve (zahvaljujući Rodinoj školi dojenja), a o nekom drugom načinu prehrane - ništa...
Srećom, nije niti bilo potrebno.
Imala sam dugačak i težak porod, ali zato s dojenjem ama baš nikakvih problema.
Čak ni moja gnojna angina nije nam poremetila planove. Pretrpjela sam ju sa Silapenom (bebica nije niti osjetila, nikakvih promjena, ništa...), malena odlično napreduje, a ja sretna...
nisam ni ja htjela da me išta od toga čeka kod kuće ni izdajalica,ni bočica, ni duda, a pogotovo AD, ali rodica koja je ped, sestra, i to prodojeća, me opskrbila tim za svaki slučaj (iako je uvijek insistirala na dojenju, i pomogla mi da uspijem u isključivom dojenua i da prebrodim sve probleme koje sam imala) a onda mi je bilo jasnoo i zašto
izdajalica mi je odmah u porodilištu zatrebala jer mi nisu dali da dojim bebu zbog terapije pod kojom smo bile beba i ja
i tu istu izdajalicu sa adenkvatnom bočicom sam par puta iskoristila da se izdojim i sačuvam mlijeko, ako beba ogladni, kad sma morala negdje ići (srećom nije zatrebalo, ali sam ja bila mirnija)
AD je stajalo za nB, ali bez obzira što sam ga mala u kući, i što sam imala raznih problema sa dojenjem, nisam ga nikad iskoristila, nisam ni bila u iskušenju (ili možda nisam imala dovoljno velik problem da padnem u iskušenje)
na kraju sam ga proslijedila dalje, majci koja bebu hranu sa istim
iako sam zakleti protivnik dude bila, ipak je povremeno koristim, jer je nekad spas (a i to što je koristim je minimalno)
Prijavljujem se i ja. Nista od toga nismo imali--- ni bocicu... ni dudicu... ni kutiju rezervnog AD... cak ni izdajalicu... (bar sam tako mislila)
Na trudnickom tecaju patronazna sestra nas je opskrbila, ja sam to pobacala. Medjutim ispalo je da je muz ipak sacuvao jednu bocicu (mislio je neka se nadje).
Sjecam se da smo imali jedan kritican dan kad sam ja trebala na jedan pregled, a nije bilo teorije da dijete od tri mjeseca vucem u bolnicu. Izdojila sam se, ali nismo bili sigurno hoce li biti dovoljno. Tada je muz u ljekarni kupio AD, ali na kraju nije bilo potrebno.
Bocicu smo kasnije ipak koristili (kad sam se vratila na posao tako smo ju hranili, ali sam napravila zalihe svoga mlijeka i dugo smo tako izdrzali).
Dudu varalicu M. nikad nije imala... Iznenadjujuce je koliko zapanjenih pogleda zdravstvenih djelatnika sam dozivjela i svakojakih komentara zbog toga!!
Rodu sam otkrila tek nakon poroda, čitala sam tu o platnenim pelenama i to je bilo sve što me zanimalo (tada) jer sam mislila da je dojenje prirodno i normalno i lako i da tu neće biti nikakvih problema. Nikakve dude niti varalice nisam kupovala. E kada smo došle doma i kada je jedan podoj trajao dva sata, tu su krenula pametovanja da mi je dijete gladno, da joj dam ad i sl. Žao mi je što tada nisam znala za Rodin sos telefon jer bi mi bio od velike pomoći. Pošto nijedna žena oko mene nije dojila, sve koje poznam su bile na adaptiranom. Mlijeko mi je išlo, pa nikoga nisam slušala, držala sam ju na ciki satima, rekord joj je bio 5 sati. Ako bih joj maknula ciku- panika, imala je potrebu držati ju ustima. Bilo je teško i iscrpljujuće jer su me morali hraniti, tuširati sam se išla u noći na 3 minute, neispavana... Ali sada nakon 5 i pol mj- taj osjećaj ne bih mjenjala za ništa. Male ručice prime ciku, pogledaju me okice i dobijem osmijeh najveći na svijetu- ne postoji išta ljepše i bliskije od toga. pogledamo se i kužimo se skroz
ja sam otprilike kao i Anđa, odlučila u svojoj glavi da ću dojiti jer je to logično i prirodno, i nisam kupila ništa od te opreme. ali nakon mjesec dana natezanja oko dojenja jer nemam mlijeka, hitno i očajnički mi je trebao internet da riješim taj problem jer nijedna frendica dojilica nije imala problema s dojenjem, sve im je teklo laganini. jedna od njih me uputila na Rodu i tu sam se informirala, pa isprobavala sve i svašta,ali sam se i dalje mučila sa nezadovoljstvom mog gladnog bebača, jer on hoće i urla za još!
satima mi je visio na ciki samo da navuče mlijeko, i nikako da mu bude dosta! kad se sjetim koliko sam bila očajna i koliko sam plakala s njim a znala sam da to moje stanje još više pogoršava situaciju. ALI, mm-u sam strogo zabranila da ide kupiti AD (skupa s njim i bočice) makar ga na koljenima to molila, jer sam znala da bi onda tek presušila.
nego, na pamet mi je bila pala tada ideja da skupljam mlijeko iz jedne cike u bočicu dok je harambaša na drugoj, tako da smo ipak kupili dvije bočice u koje sam se ja tako-reći izdajala onako usput. problem je bio to što harambaša nije htio piti iz bočice, svega par puta je tako to popio, a što je vrijeme više odmicalo, cika mu se sve više milila, radije bi ju satima žvakao na prazno, nego popio gutljaj izdojenog mlijeka.
jedina utjeha mi je bila to što je dobro dobivao na težini, i tako su prolazili mjeseci, mi smo cikili, ponekad premalo, ponekad sasvim dovoljno, ali nikad uz nikakvu nadopunu. čak je i dohranu loše prihvatio, teh je počeo s godinu dana nešto stvarno jesti...
što se dudica tiče, dvije sam kupila, dudao ih prvih 10 dan i onda sam ga stavila na odvikavanje jer mi ga je bilo žao da ga tako zavaravam i ušutkavam od plakanja, pa su tako moje cike postale njegova utjeha i njegova dudica (s time se uopće ne ponosim ali uz sav trud i savjete i metode E. Pentley nisam ga uspjela od toga odviknuti sve dok nismo totalno prestali sa dojenjem (18mj) , a kupovne duduce su završile u igračkama, ali kao totalno nezanimljive igračke!
sad sa drugim djetetom, malim harambašom, situacija mi je totalno drugačija. on se odmah pokazao kao snažan, aktivan sisavac, tako da mlijeka ima i više nego dovoljno, ali opet ne da izaziva neke probleme (ozbiljnije), tako da mi bočice još nisu ni pale na pamet, a dudu sam počela nuditi sa njegovih mjesec dana, jer nisam željela opet postati JA njgova duda, ali mu je ona izazivala takvo gnušanje da sam svaki put mislila da će se sad ispovraćati, tako da ništa od nje.(naravno, da sam opet ja ta duda)
nego sad se veliki harambaša igra s njom i stavlja je u svoja usta glumeći da je i on mala beba![]()
Ja do trudničkog tečaja (u 30-om tt) nisam nikad ni pomislila o dojenju. Tamo nam je jedna divna med. sesta održala predavanje o dojenju i rekla: Žene moje kod dojenja nema planiranja, jer nikad ne znate što će biti, samo želja i odluka Ja želim dojiti. Pa sam eto i ja sebi i mm rekla: Ja želim dojiti!!
Nisam ništa od pribora kupila prije, jer iskreno nisam ni znala što bi kupila, niti sam se trudila saznati. Nekako sam mislila ako dođe do problema, onda ću razmišljati o tome (možda sam sve preolako shvatila,prvorotkinja, pa eto, ali hvala Bogu, nije bilo problema).
Dudicu smo dobili na poklon kad je D. imala par tjedana i iskoristili smo je kod prvog i drugog pregleda kod ped. i nikad više, nekako nije došla na red od cike.
Izdajalicu sa boćicom sam kupila da mogu otići malo proluftati glavu (čitaj, malo po dućanima kupovati robicu za D.), pa da mm ima za svaki slučaj.
S dojenjem i prirastom težine je sve išlo super prva tri mjeseca, a nakon toga je nastupilo neko doba sa nižim prirastom, jer je mojoj bebi postalo sve važnije od cice i više ne dojim na zahtjev, jer zahtjeva nema..., pa je gnjavim i gnjavim i baš sam dosadna, ali unatoć pedijatričinom inzistairanju da uvedem AD zbog malog prirasta, baš neću i neću jer znam da nema potrebe... Nadam se da je ovo samo faza i da je neću uvijek morati toliko gnjaviti i nagovarati da cica!!!![]()
Eh, bez brige, proći će ta faza. Samo ti nju gnjavi, nudi, tjeraj
Tako je i kod nas bilo, istina, malo kasnije, s 5 mj. Pedica mi govorila da joj moram davati AD, da slabo dobiva... No, ona je jednostavno sitnije dijete, i sad "kaska" za vrijednostima u tablicama iako super jede, a da ne pričam o njezinom zdravlju. Evo, cijele zime je dva puta šmrcala po par dana i samo jedan dan imala visoku temp.
Hvala ti SikaPika, baš si me utješila, jer vidim da svi pišu o tome kako bebu skiniti sa cice,tj. da nije cijeli dan prikljućena, a ja se mislim zašto moja neće...
I ona sad ima 5 mj., a to je počelo sa 4 otprilike...
Bit će bolje!!![]()
Ja sam radila kako "svi rade", pa sam se prije prvog poroda opskrbila bočicama i dudama. Čak sam i u rodilište ponijela varalicu
No odmah po dolasku mog bebača na svijet proradio je i moj prirodni instinkt.
Nikada mi nije palo na pamet nuditi mu varalicu.
Dojila sam pune dvije godine. Do pet mjeseci mu ni vodu nisam dala.
Veselim se svojoj drugoj bebi i tom prekrasnom razdoblju dojenja![]()
Imam sina od 5 godina kojega sam dojila skoro do njegove 4 godineisključivo po noći i zbog utjehe,a sad imam bebicu od 3 mjeseca i još u trudnoći sam odlučila da ne kupujemo flašice i da bude isključivo na prsima. za sada obožava papati,a i stariji sin bi još papao
. Dojenje je najzdravije i najjeftinije,a vrijeme provedeno u dojenju je neprocjenjivo!
Ni ja nisam imala ništa spremno za slučaj neuspjeha. Hvala bogu, nije ni trebalo.
nisam bila na trudničkom tečaju, mogla sam ali nisam imala kako otići ali sam kupila i dude i bočicu sa svom ostalom opremom koja je potrebna jelte...
evo nas imamo 18 dana i samo cicama (barem zasada, a nadam se što duže...)
jedino što koristim osim cice, je žličica za D3, i miješam ih s mlijekom (izdojenim naravno)...
nisam imala nista u pripremi,ali sam u napadu panike otisla u ljekarnu po AD,,no kada je MM vidio kolko mililitara bi trebalo bebi za obrok samo je rekao,,Pa ti imas tolko.... i tako je ostalo zatvoreno i neraspakirano.
meni su puno pomogli savjeti sa ovog foruma i portala ,odnosno naucili su me kako dojiti. to je cinjenica.
super tema!
da se prijavim.
nisu nas doma čekale ni bočice ni dudice. 1. dijete nakon par mjeseci ipak dobilo dudu. drugo NIKAD.(niti palac cuca, samo mamu svoju gnjavi)
bočice smo kupovali oko 6og mj. za vodicu.
što da kažem, dojim već skoro 4 godine bez pauze, što jedno, što tandem, što drugo.![]()
Posljednje uređivanje od Solange13 : 08.04.2011. at 01:13
Nisam kupovala ni bočice ni dudice, zbog kako ja volim reći, škrtosti MM-a, koji je vidjevši koliko to sve košta rekao da nemam prsa bezveze.Stvar je u tome da su moji klinci odlični sisači tako da stvarno nije bilo potrebe za nadomjescima. A usto sam noću vrlo lijena tako da mi je lakše dati cicu i spavati nego se dizati, razbuditi...