Pokazuje rezultate 1 do 50 od 150

Tema: koliko nas ima koje smo rodile, a da doma nisu čekale bočice i dudice

Hybrid View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #1
    DiLala avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Lokacija
    osunčani dvorac
    Postovi
    1,049

    Početno

    i ja.

  2. #2

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    15

    Početno

    Tijekom trudnoće, kad sam se pripremala za majčinstvo, nisam niti čitala teme koje se odnose na bočice i slično...
    Tek sada sam svjesna toga da sam o dojenju znala sve (zahvaljujući Rodinoj školi dojenja ), a o nekom drugom načinu prehrane - ništa...
    Srećom, nije niti bilo potrebno.

    Imala sam dugačak i težak porod, ali zato s dojenjem ama baš nikakvih problema.
    Čak ni moja gnojna angina nije nam poremetila planove. Pretrpjela sam ju sa Silapenom (bebica nije niti osjetila, nikakvih promjena, ništa...), malena odlično napreduje, a ja sretna...

  3. #3
    vjestica avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Postovi
    460

    Početno

    nisam ni ja htjela da me išta od toga čeka kod kuće ni izdajalica,ni bočica, ni duda, a pogotovo AD, ali rodica koja je ped, sestra, i to prodojeća, me opskrbila tim za svaki slučaj (iako je uvijek insistirala na dojenju, i pomogla mi da uspijem u isključivom dojenua i da prebrodim sve probleme koje sam imala) a onda mi je bilo jasnoo i zašto
    izdajalica mi je odmah u porodilištu zatrebala jer mi nisu dali da dojim bebu zbog terapije pod kojom smo bile beba i ja
    i tu istu izdajalicu sa adenkvatnom bočicom sam par puta iskoristila da se izdojim i sačuvam mlijeko, ako beba ogladni, kad sma morala negdje ići (srećom nije zatrebalo, ali sam ja bila mirnija)
    AD je stajalo za nB, ali bez obzira što sam ga mala u kući, i što sam imala raznih problema sa dojenjem, nisam ga nikad iskoristila, nisam ni bila u iskušenju (ili možda nisam imala dovoljno velik problem da padnem u iskušenje)
    na kraju sam ga proslijedila dalje, majci koja bebu hranu sa istim
    iako sam zakleti protivnik dude bila, ipak je povremeno koristim, jer je nekad spas (a i to što je koristim je minimalno)

  4. #4
    Matovila avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    243

    Početno

    Prijavljujem se i ja. Nista od toga nismo imali--- ni bocicu... ni dudicu... ni kutiju rezervnog AD... cak ni izdajalicu... (bar sam tako mislila)

    Na trudnickom tecaju patronazna sestra nas je opskrbila, ja sam to pobacala. Medjutim ispalo je da je muz ipak sacuvao jednu bocicu (mislio je neka se nadje).

    Sjecam se da smo imali jedan kritican dan kad sam ja trebala na jedan pregled, a nije bilo teorije da dijete od tri mjeseca vucem u bolnicu. Izdojila sam se, ali nismo bili sigurno hoce li biti dovoljno. Tada je muz u ljekarni kupio AD, ali na kraju nije bilo potrebno.

    Bocicu smo kasnije ipak koristili (kad sam se vratila na posao tako smo ju hranili, ali sam napravila zalihe svoga mlijeka i dugo smo tako izdrzali).

    Dudu varalicu M. nikad nije imala... Iznenadjujuce je koliko zapanjenih pogleda zdravstvenih djelatnika sam dozivjela i svakojakih komentara zbog toga!!

  5. #5
    Anđa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    16

    Početno

    Rodu sam otkrila tek nakon poroda, čitala sam tu o platnenim pelenama i to je bilo sve što me zanimalo (tada) jer sam mislila da je dojenje prirodno i normalno i lako i da tu neće biti nikakvih problema. Nikakve dude niti varalice nisam kupovala. E kada smo došle doma i kada je jedan podoj trajao dva sata, tu su krenula pametovanja da mi je dijete gladno, da joj dam ad i sl. Žao mi je što tada nisam znala za Rodin sos telefon jer bi mi bio od velike pomoći. Pošto nijedna žena oko mene nije dojila, sve koje poznam su bile na adaptiranom. Mlijeko mi je išlo, pa nikoga nisam slušala, držala sam ju na ciki satima, rekord joj je bio 5 sati. Ako bih joj maknula ciku- panika, imala je potrebu držati ju ustima. Bilo je teško i iscrpljujuće jer su me morali hraniti, tuširati sam se išla u noći na 3 minute, neispavana... Ali sada nakon 5 i pol mj- taj osjećaj ne bih mjenjala za ništa. Male ručice prime ciku, pogledaju me okice i dobijem osmijeh najveći na svijetu- ne postoji išta ljepše i bliskije od toga. pogledamo se i kužimo se skroz

  6. #6
    SikaPika avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,554

    Početno

    Citiraj Anđa prvotno napisa Vidi poruku
    pogledamo se i kužimo se skroz

  7. #7
    sade_74 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    uz dravu
    Postovi
    219

    Početno

    ja sam otprilike kao i Anđa, odlučila u svojoj glavi da ću dojiti jer je to logično i prirodno, i nisam kupila ništa od te opreme. ali nakon mjesec dana natezanja oko dojenja jer nemam mlijeka, hitno i očajnički mi je trebao internet da riješim taj problem jer nijedna frendica dojilica nije imala problema s dojenjem, sve im je teklo laganini. jedna od njih me uputila na Rodu i tu sam se informirala, pa isprobavala sve i svašta,ali sam se i dalje mučila sa nezadovoljstvom mog gladnog bebača, jer on hoće i urla za još!
    satima mi je visio na ciki samo da navuče mlijeko, i nikako da mu bude dosta! kad se sjetim koliko sam bila očajna i koliko sam plakala s njim a znala sam da to moje stanje još više pogoršava situaciju. ALI, mm-u sam strogo zabranila da ide kupiti AD (skupa s njim i bočice) makar ga na koljenima to molila, jer sam znala da bi onda tek presušila.
    nego, na pamet mi je bila pala tada ideja da skupljam mlijeko iz jedne cike u bočicu dok je harambaša na drugoj, tako da smo ipak kupili dvije bočice u koje sam se ja tako-reći izdajala onako usput. problem je bio to što harambaša nije htio piti iz bočice, svega par puta je tako to popio, a što je vrijeme više odmicalo, cika mu se sve više milila, radije bi ju satima žvakao na prazno, nego popio gutljaj izdojenog mlijeka.
    jedina utjeha mi je bila to što je dobro dobivao na težini, i tako su prolazili mjeseci, mi smo cikili, ponekad premalo, ponekad sasvim dovoljno, ali nikad uz nikakvu nadopunu. čak je i dohranu loše prihvatio, teh je počeo s godinu dana nešto stvarno jesti...
    što se dudica tiče, dvije sam kupila, dudao ih prvih 10 dan i onda sam ga stavila na odvikavanje jer mi ga je bilo žao da ga tako zavaravam i ušutkavam od plakanja, pa su tako moje cike postale njegova utjeha i njegova dudica (s time se uopće ne ponosim ali uz sav trud i savjete i metode E. Pentley nisam ga uspjela od toga odviknuti sve dok nismo totalno prestali sa dojenjem (18mj) , a kupovne duduce su završile u igračkama, ali kao totalno nezanimljive igračke!
    sad sa drugim djetetom, malim harambašom, situacija mi je totalno drugačija. on se odmah pokazao kao snažan, aktivan sisavac, tako da mlijeka ima i više nego dovoljno, ali opet ne da izaziva neke probleme (ozbiljnije), tako da mi bočice još nisu ni pale na pamet, a dudu sam počela nuditi sa njegovih mjesec dana, jer nisam željela opet postati JA njgova duda, ali mu je ona izazivala takvo gnušanje da sam svaki put mislila da će se sad ispovraćati, tako da ništa od nje.(naravno, da sam opet ja ta duda )
    nego sad se veliki harambaša igra s njom i stavlja je u svoja usta glumeći da je i on mala beba

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •